HomeSKRIPTE IZ PRVOG SEMESTRA
4 posters
Stranica 1/1
SKRIPTE IZ PRVOG SEMESTRA
Muamera Mon Feb 28, 2011 4:53 pm
Evo za one kojima ce ovo ipak biti i dalje potrebno 
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
SOCIOLOGIJA
Muamera Mon Feb 28, 2011 4:55 pm
- Spoiler:
- 1. Definirajte pojam nauke?
Nauka je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom vremenskom periodu o objektivnoj stvarnosti, do koje se došlo svjesno, primjenom objektivnih metoda istraživanja. Nauka je sistem znanja koji se da implementirati i provjeriti u životu i praksi. Svaka nauka da bi uopće mogla pretendirati na zaokruženu... cjelinu mora sadržavati dva bitna elementa, a to su:
a) predmet izučavanja nauke – podrazumijeva određen dio objektivne stvarnosti čije je izučavanje u sferi njezina interesa,
b) naučna metoda – put način da se dođe do istine o dijelu objektivne stvarnosti.
2. Navedite funkcije porodice?
Postoji šest temeljnih funkcija obitelji:
• Seksualno-reproduktivna
• Ekonomska
• Odgojno-socijalizatorska
• Religijska
• Zaštitna
• Emotivno-psihološka funkcija
3. Šta je monoteizam?
Monoteizam je karakterističan za objavljene religije i on predstavlja vjeru u jednog Boga. Izgrađene su na načelu stroge unutarnje hijerarhije, na vrhu koje se nalazi Božanstvo s neograničenom moći, koje je apsolutno gospodar s naglašenim spiritualističkim crtama.
4. Zašto se za globalnu društvenu grupu može reći da je sama po sebi dovoljna?
Za globalnu društvenu grupu se može reći da je sama po sebi dovoljna zato što se u njoj obavljaju sve funkcije, svi životni procesi u kojima se proizvode prijeko potrebna sredstva za njihov opstanak.
5. Navedite utemeljivača biologizma?
Herbert Spencer je engleski sociolog kojeg neki smatraju jednim od suutemeljitelja sociologije kao znanstvene discipline. Ono što karakterizira ovog sociologa je činjenica da je do savršenstva razvio ideju biologizma u objašnjavanju društva i društvenog razvoja. Spencerov biologizam se manifestira prvenstveno kroz dvije osnove:
1. Teorija evolucije
2. Organska teorija razvoja.
6. Navedite podjelu vlasti u zemlji?
Organizacija državne vlasti u suvremenim demokratskim državama podrazumijeva podjelu vlasti na:
• Zakonodavna – najviše predstavničko tijelo parlament, kongres, sabor, skupština i slično. Ovo tijelo donosi ustav i sve zakone kojima se regulira život;
• Izvršna – izvršavanje ustava i zakona;
• Sudska vlast – se ispoljava kroz institucije pravosuđa.
7. Navedite najznačajnije predstavnike novovjekovnih socijalnih i političkih učenja koji su najdirektnije uticali na pojavu sociologije?
Od početka 16. do konca 18. stoljeća u folozofiji i, posebice, filozofiji historije javlja se uistinu veliki broj teoretičara, čije su socijalne i političke koncepcije najizravnije utjecale na pojavu sociologije. Imena poput Machiavellija, Hobbesa, Rousseaua, Montesquieua, Leibniza, Smitha, Vicoa, Malthusa, Hegela i mnogih drugih ostala su zlatnim slovima upisana u povijesti socijalne i političke misli. Iako je socijalna misao dosta dugo razvijana, socijalna misao kao zasebna znanstvena disciplina javlja se tek u prvoj polovini 19. stoljeća. Njezino utemeljenje najčešće se veže za ime francuskog filozofa Augustea Comte-a koji joj je i dao ime.U IV. Svesku svoga «Tečaja pozitivne filozofije», objavljenog 1840. godine, on prvi put rabi termin «sociologija», a novoj znanosti posvećuje VI. Svezak svoga djela iz 1842. godine. Tu je još i Karl Marx (Karl Marks) i Herbert Spencer (Herbert Spenser), zatim njemački sociolog Max Weber (Maks Veber) i francuski sociolog Emile Durkheim (Emil Dirkem) koji su na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće dali neosporan doprinos konačnom definiranju sociologije – njezinog predmeta i metode – kao znantsvene discipline. Saint-Simon (Sen-Simon, 1760.-1825.) je francuski socijalni teoretičar za kojeg se veže misao da je ustvari on bio taj koji je utemeljio sociologiju.
8. Navedite tri pristupa u tumačenju procesa globalizacije?
To su ubrzan protok roba i novca širom svijeta, ekonomska suradnja, prijenos i prerada informacija.
9. Predstavnici rasističkog shvatanja društva su:
Sa pozicija Darvinove teorije borbe za opstanak u prirodi. Iz socijaldarvinizma je rođena i najradikalnija forma biologizma – rasizam. Pored njega, tu je i Gobino.
10. Francuska građanska revolucija utemeljena je na 3 principa:
• Sloboda
• Jednakost
• Bratstvo
11. Koja dva oblika solidarnosti ističe Dirkem?
• Mehanička
• Organska
12. U parcijalne društvene grupe spadaju:
U red parcijalnih grupa svrstavaju se: obitelj, klase, kaste i staleži, birokracija, država i političke stranke itd.
13. Zaokruži ime i prezime sociologa koji se bavio i problemon samoubistva:
Emile Durkheim se ponajviše bavio problemom samoubistva, kao sociološkog problema. Pored njega, ovim problemom su se bavili i Erwin Stengel, Alfred Adler, Sigmund Freud, Karl Menninger, Carl Gustav Jung.
14. Prema predmetu izučavanja, sve nauke se dijele na:
Prema predmetu izučavanja sve se nauke dijele na dvije velike skupine, a to su prirodne i društvene nauke.
• prirodne nauke – za predmet izučavanja imaju pojedine odjeljke prirode: floru i faunu, minerale, gibanje nebeskih tijela, gibanje tvari uopće, itd.
• društvene nauke – za predmet svog zanimanja imaju ljudsko društvo u njegovoj cjelokupnosti, ali i u pojedinim odjeljcima njegove egzistencije.
15. Navedite bitne odrednice nacije?
Nacija je specifična, relativno samodovoljna, historijski formirana stabilna narodna zajednica, nastala na osnovama društvene podjele rada epohe građanskih društava, na temeljima ekonomske povezanosti, kompaktnog teritorija, zajedničkog jezika ili srodne kulture, te svijesti o nacionalnoj pripadnosti i cjelovitosti.
16. Objasnite pojam kultura?
Kultura je ukupnost duhovnih i tjelesnih reakcija koje označavaju kolektivno i pojedinačno ponašanje osoba koje tvore društvenu skupinu u odnosu na njihovu prirodnu okolinu, na druge skupine, na članove vlastite skupine i prema samom sebi.
17. Šta je ljudsko društvo?
Društvo je sistem međuljudskih veza, koji čine međusobno zavisni dijelovi, koje obilježava materijalna i duhovna proizvodnja , određena svijest, unutarnja organizacija i integracija, a zahvaljujući kojima je on sposoban za vlastitu reprodukciju. Ono je dakle relativno samodovoljna cjelina.
16. Odredite pojam naučne metode?
Do znanja o objektivnoj stvarnosti dolazi se naučnim istraživanjem. Pod naučnim istraživanjem, najjednostavnije kazano, podrzumijeva se otkrivanje onih dijelova objektivne stvarnosti koji do tada nisu spoznati. Prema tome, metod naučnog istraživanja podrazumijeva put ili način kojim se dolazi do znanja o nekoj pojavi u prirodi ili društvu. Naučno istraživanje je kompleksan proces koji obuhvaća veći broj međusobno povezanih radnji i mogu se klasificirati u šest različitih faza:
1. Izbor i definiranje predmeta istraživanja;
2. Postavljanje hipoteze i sređivanje varijabli istraživanja;
3. Izrada projekta istraživanja;
4. Prikupljanje, sređivanje i obradu empirijskih podataka;
5. Znanstveno tumačenje i interpretaciju podataka;
6. Izvještaj o rezultatima istraživanja.
17. Definirajte pojam brak?
Brak je društveno priznata i na bilo koji način (običajem i moralom ili religijom ili pravom) regulirana, relativno trajna spolna zajednica muškarca i žene. Oblici braka su:
-Monogamija
-Brak parova
-Grupni brak
-Endogamija
-Egzogamija
-Poligamija
-Poliginija
-Poliandrija
-Izvanbračna zajednica
-Zajednica života homoseksualnih partnera
18. Šta je politeizam?
Između prirodnih i objavljenih religija smješten je kao svojevrsna veza, Politeizam i on predstavlja vjeru u više Bogova, koji sadrže elemente i prirodnih i objavljenih religija. Ovu religiju također karakteriziraju Božanstva, ali bitno različita u odnodu na Božanstva monoteističkih religija. Ona prije svega nisu apsolutni Gospodari, nego vladaju pojedinim oblastima života (Bog Sunca, Bog Zemlje, Bog Rata, itd.). Božanstva u ovom tipu religije ne moraju biti ni dobra ni moralna.
19. Šta karakterizira parcijalne društvene grupe?
To su skupine u kojima ae vrši samo dio društvenih funkcija odnosno procesa neophodnih za njihovo egzistiranje.
20. Ogist Kont sociologiju dijeli na?
Prema Komtu soc. se dijeli na socijalnu statiku i socijalnu dinamiku.Predmet istraživanja soc.statike su zakoni koegzistencije odnosno povezanost različitih dijelova društva,dok s druge strane predmet izučavanja socijalne dinamike je razvoj čovječanstva,odnosno zakoni društvenih progresa.
21. Navedite najmanje tri savremene sociološke teorije o društvu?
• Strukturalno-funkcionalističke teorije;
• Marksizam i druge konfliktne teorije
• Savremeni psihologizam (kao zasebna teorijska orijentacija)
U sociologiji egzistira veliki broj socioloških teorija. Svaka od njih na drugi način tumači društveni svijet.
22. Šta je etnocentrizam?
Usmjerenost nekog naroda na vlastitu kulturu, veličanje vlastite kulture s tim da se sruge kulture prihvaćaju kao prijateljske, bliske (vjera, jezik, tradicija, povijesno nasljeđe). Drugim riječima, to je sindrom stavova ili čitava ideologija u čijem je središtu precjenjivanje i idealiziranje pripadnika sopstvene nacije i, istovremeno, potcjenjivanje pripadnika drugih naroda ili nacionalnih manjina. Sindrom je karakterističan za autoritarnu ličnost, a tipičan je i rijetko se javlja kod demokratskeličnosti.
23. Džordž Herbert Mid se smatra osnivačem teorijskog pravca u sociologiji koji se naziva:
Simbolički interakcionizam je jedna od suvremenih socioloških teorija – po prostoru na kojemu se razvila je izrazito «američki» proizvod. Neki tu činjenicu povezuju sa specifičnostima kulturnog miljea američkog društva, koje ističe slobodu, nesputanost i individualnost kao američke ideale. Po tim mišljenjima, teorija takvog tipa nema preduvjete za svoj razvoj na europskom prostoru jer u njegovim okvirima vlada mnogo grublja stvarnost, utemeljena na gospodarenju moći i klasne vladavine.
24. Kojeg je teorijskog pravca u sociologiji utemeljivač Klod Levi Stros?
Strukturalizam je kao sociološki pravac utemeljio francuski etnolog Claude Levi-Strauss (Klod Levi-Stros), a nastao je prema općem uvjerenju, kao izravna reakcija na egzistencijalizam Jean-Paul Sartrea (Žan-Pol Sartr). Pod utjecajem rata i zbog narasle potrebe za slobodom egzistencijalizam ističe ideju o neograničenoj ljudskoj slobodi. Budući da je vrijeme rata i čežnje za slobodom – njegovim okončanjem – prošlo, strukturalisti smatraju nužnim pretpostavke koje traže mir, red i poredak, a bez kojih se ne može ni zamisliti visok stupanj organiziranosti suvremenog svijeta.
25. Predstavnici novovjekovne misli o društvu su:
Od početka 16. do konca 18. stoljeća u folozofiji i, posebice, filozofiji historije javlja se uistinu veliki broj teoretičara, čije su socijalne i političke koncepcije najizravnije utjecale na pojavu sociologije. Imena Machiavellija, Hobbesa, Rousseaua, Montesquieua, Leibniza, Smitha, Vicoa, Malthusa, Hegela i mnogih drugih ostala su zlatnim slovima upisana u povijesti socijalne i političke misli.
26. Tehnike sociološkog istraživanja su:
U sociološkim istraživanjima koriste se sljedeće metode istraživanja:
• metoda indukcije – (primjena indukativnog načina mišljenja i zaključivanja s ciljem dokazivanja ili otkrivanja istine);
• metoda dedukcije – (temelji se na deduktivnom načinu mišljenja i uvijek predstavlja spoznavanje posebnog i pojedinačnog na temelju znanja o općim svojstvima);
• metoda analize – (misaono, teorijsko i praktično rastavljanje složenog predmeta spoznaje na njegove činitelje ili dijelove, te rastavljanje cjelina na dijelove);
• metoda sinteze – (objedinjavanje jednostavnijih predmeta i pojava u složene i složenih u još složenije).
27. U globalne društvene grupe spadaju:
Globalne – podrazumijevaju se grupe u kojima se obavljaju sve funkcije, svi životni procesi u kojima se proizvode prijeko potrebna sredstva za njihov opstanak. U globalne društvene grupe spadaju: horde, rod, pleme, narod, čovječanstvo i nacija.
28. Ko je u istoriji socijalne i političke misli prvi izrekao stav da je čovjek po prirodi društveno biće?
Aristotel je najutjecajniji grčki pisac iz oblasti socijalne filozofije. On je Platonov učenik, ali je u istraživanju temelja političkih i društvenih odnosa znatno nadmašio svog učitelja. Za razvoj socijalne i političke misli Aristotel je značajan iz nekoliko razloga. Prije svega, u svome spisu «Politika» prvi izlazi s tezom da je čovjek po svojoj prirodi društveno biće (Zoon Politikon). Drugim riječima, čovjek nije u mogućnosti da normalno živi izvan društva, odnosno društveni su odnosi nužna pretpostavka za pun razvoj ljudske ličnosti.
29. Šta je kolektivna svijest prema Emilu Dirkemu?
Kolektivna svijest znači da ponašanje pojedinca ne ovisi o njegovoj individualnoj svijesti već o zajedničkim vjerovanjima i osjećajima, odnosno o kolektivnoj, društvenoj svijesti. Nju se ne može smatrati prostim zbrojem pojedinačnih svijesti, nego svojevrsnom originalnom sintezom međusobnih akcija i reakcija tih svijesti, a koja egzistira neovisno od njih i nameće im se u obliku moralnih, religioznih i drugih imperativa.
30. Objasnite pojam religija?
Religija je skup učenja, vjerovanja, osjećanja i radnji, vezanih za pronalaženje svetog izvora svekolike stvarnosti. Po Emile Durkheim-u religija predstavlja jedan izvor identifikacije u društvu i da je ona u biti proizvod društva, tj. da se ona nije ukazala odnosno da nije nametnuto od strane Uzvišenog. Drugim riječima, to je skup učenja, vjerovanja, osjećanja i radnji vezanih za pronalaženje svetog kao izvora i temelja svekolike stvarnosti.Velike svjetske religije: kršćanstvo, islam, judaizam, hinduizam, budizam.
31. Šta je globalizacija?
Globalizacija je pozitivan društveni proces, povezivanje ljudi u svim dijelovima svijeta jačanjem komunikacija među ljudima bez obzira na njihove granice koje ih razdvajaju, ubrzan protok roba i novca širom svijeta, ekonomska suradnja, prijenos i prerada informacija. Drugim riječima, to je je složen skup procesa koji potiče mješavina političkih i ekonomskih utjecaja, započeta krajem 70-ih godina prošlog stoljeća i počiva na:
- homogenizaciji tržišta i proizvodnje
- slobodnom kretanju kapitala
- unificiranju kulture
- suvremenoj informacijskoj tehnologiji
32. Navedite bitne elemente nauke?
Svaka nauka da bi uopće mogla pretendirati na zaokruženu cjelinu mora sadržavati dva bitna elementa, a to su:
• predmet izučavanja nauke – podrazumijeva određen dio objektivne stvarnosti čije je izučavanje u sferi njezina interesa,
• naučna metoda – put način da se dođe do istine o dijelu objektivne stvarnosti
33. Definirajte pojam moral?
Moral je vrijednosno procjenjivanje ljudskih postupaka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih ili nevrijednih pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju, zapovijedaju, a drugi ne odobravaju, kude, osuđuju i zabranjuju.
34. Šta je poligamija?
Poligamija predstavlja specifičnu formu skupnog braka, u povijesti se javlja u dva oblika:
• Poliginija – brak jednog muškarca i više žena;
• Poliandrija – brak jedne žene s više muškaraca.
35. Šta je rasa?
Rasa predstavlja skup društvenih veza koje omogućavaju da se odredi tačan položaj pojedinca i grupa, njihovih različitih osobina ili sposobnosti na osnovu biloški utvrđenih svojstava.
36. Koje je najznačajnije Aristotelovo djelo?
Najznačajnije Aristotelovo djelo predstavlja ''Politika'' u kojoj izlazi sa svojom tezom da je čovjek po svojoj prirodi društveno biće.
37. Šta je pozitivizam i ko je njegov utemeljitelj?
Utemeljitelj pozitivizma je Francuski filozof, Ogist Kont. Za pravilno shvaćanje Comteovog socijalnog učenja jako je bitna činjenica da je on pozitivista. On je i utemeljitelj tog sociološkog pravca, zbog čega se pozitivizam često označava i kao Comteova doktrina. On želi sociologiju razviti kao pozitivnu znanost, koja uzima u obzir samo empirijske «pozitivne» činjenice društvenog života. Stoga se oslanja i na adekvatan metodološki instrumentarij, prije svega na promatranje, eksperiment i metodu komparacije.
38. Navedite najmanje dvije klasifikacije (tipove) društva?
• Demografsko shvaćanje društva – najveći utjecaj na njegovo širenje izvršio je Thomas Malthus.
• Mehanističko shvaćanje društva – može se sresti već u antičkom vremenu, ali svoju kulminaciju dostiže u 17. stoljeću zahvaljujući zadivljujućim rezultatima u oblasti prirodnih znanosti. Dekart poistovjećuje čovjeka sa strojem jer on, po njegovu sudu, funkcionira po istim načelima kao i stroj. Tijelo živa čovjeka razlikuje se od tijela mrtva čovjeka isto toliko koliko se i ispravan stroj razlikuje od pokvarenog stroja.
• Biološko shvaćanje društva – dominira u 19. stoljeću. Ovaj pristup u tumačenju društva i društvenih pojava svodi se na nastojanje da se ljudsko društvo i promjene u njemu objasne raznim biološkim činiteljima i zakonima. U okviru ovog shvaćanja mogu se izdvojiti tri specifične varijante: organska, socijaldarvinistička i rasistička. Najznačajniji predstavnik organicističkog pravca je Herbert Spencer koji je smatrao da za društvo važe zakon evolucije, zakon održanja energije (materije) i borba za opstanak. Socijalndarvinistička varijanta biološkog shvaćanja društva polazi od izjednačavanja društvenog i biološkog organizma, ali s pozicija Darvinove teorije borbe za opstanak u prirodi. Iz socijaldarvinizma je rođena i najradikalnija forma biologizma – rasizam.
• Geografsko shvaćanje – ovaj pristup tumačenju društva i društvenih fenomena temelji se na uočavanju značenja geografske sredine, odnosno prirodnih uvjeta u kojima čovjek živi i djeluje – kao što su klima, plodnost zemljišta, površina, voda, itd.
• Psihološko shvaćanje društva – već tijekom 18. stoljeća javljaju se prva značajnija sociološka imena koja apostrofiraju psihološke pojave kao osnovnu pokretačku snagu društvenog razvoja. Sva se psihološka shvaćanja obično razvrstavaju u tri grupe: individualnopsihološka, kolektivnopsihološka i socijalnopsihološka.
• Formalna sociologija – sociološka škola koju su razvili njemački sociolozi. Formalna sociologija je, iako se pojavila kasnije, respektabilno zastupljena i u Americi.
39. U ekonomske društvene grupe spada:
U ekonomske društvene grupe spadaju: horde, rod, pleme, narod, čovječanstvo i nacija.
40. Objasnite pojam klasa?
Klase su velike društvene grupe koje karakterišu industrijsko društvo i imaju isti pristup sredstvima za proizvodnju.
43. Objasnite pojam narod?
Narod nastaje spajanjem više plemena u novu zajednicu čije su karakteristike zajednički jezik, teritorija, religija i običaji.
45. U čemu je sličnost a u čemu je razlika između sociologije i drugih društvenih nauka?
Sociologija nije jedina znastvena disciplina koja za predmet svog izučavanja ima ljudsko društvo. Društvo je predmet znanstvenog interesa i povijesti i antropologije, političke znanosti i ekonomije, psihologije i etnologije. Uz to sociologija kao i mnoge druge znanosti izvire iz filozofije. Čak je po mnogima i otac sociologije, Ogist Kont, po svojoj vokaciji bio filozof.
46. Bez kojih elemenata država nije moguća?
Država je sistem formalnih i političkih institucija koje su uspostavile stabilnu vlast na određenoj teritoriji a podržava ih pravni sistem sa isključivim pravom na legalnu upotrebu sile u obliku vojske i policije.
47. Šta je monogamija?
Monogamija predstavlja društvenu zajednicu - brak jedne žene i jednog muškarca.
48. Navedite najmanje tri osnovna pojma u sociologiji?
Sociologija je znanost koja se bavi sustavnim izučavanjem društvenog života, društvenih pojava i grupa društva u njegovoj cjelokupnosti, tj. ustrojem društva i zakonitostima njegova razvoja u najširem značenju.
49. Navedite najznačajnija djela Maksa Webera?
• Protestantska etika i duh kapitalizma
• Politika kao zvanje
• Ekonomija i društvo
50. Šta je monarhija?
Monarhija predstavlja oblik političkog sustava u kojemu je nosilac suvereniteta – stvarno ili simbolički – jedna osoba. Ona se može pojaviti u tri oblika kao apsolutna, kao ograničena ili ustavna ili kao parlamentarna monarhija.
51. Objasnite pojam kasta?
Kaste su izrazito zatvorene društvene grupe u kojima je društveni oblik pojedinca čvrsto određen a funkcije koje on obavlja su doživotne i nasljedne.
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
SOCIOLOGIJA TEST
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:13 pm
- Spoiler:
- Grupa A
1.Sta je predmet sociologije?
2.ko i u kojem djelu prvi put pominje ime socjologija
3.navedite predstavnike rasisticke teorije o drustvu?
4.ko sacinjava brak a ko porodicu?
5. sta je nacionalizam?
Grupa B
1.sta je monogamija?
2.kako se naziva oblik drusvene nejednakosti izmedu pojedinaca, a kako izmedu drustvenih grupa
3.koja su dva bitn...a elementa Marxovog teoriskog sistema?
4.sta su to globalne drustvene grupe
5.sta karakterizira rasu?
6. sta je etnocentrizam?
Grupa C
1.sta je drustvo po marksu
2.u kojem stoljecu se intezivira proces konstituisanja nacije i koja klasa je nosilac nacionalnog ujedinjenja
3.koji su bitni elementi politicke stranke
4.biologisticke koncepcije drustva
5.sta karakterizira parcijalne drustvene grupe
6.sta je poligamija
Grupa D
1.koje naucne discipline za predmet izucavanja imaju ljudsko drustvo?
2.navedi tipove drustav kroz historiju
3.koji oblici vlasti postoje po Veberu
4. sta je brak
5.navedi 5 konstitutivnih elemenata nacije
6.sta se podrazumjeva pod pojmom drustvena stratifikacija
GRUPA:A
PRVI DIO
1.Pojam drustva?
2.Navedite konstutivne elemente nauke?
3.Koja su dva bitna elementa Marksovog teorijskog sistema?
DRUGI DIO
1.Prema predmetu izucavanja sve nauke se dijele na:
a.prirodne i vjestacke
b.individualne i drustvene
c.prirodne i drustvene - tacan odgovor
2.Prema formalnoj socioloskoj teoriji sociologija treba da proucava:
a.oblik raznih drustvenih pojava
b.sadrzaj drustvenih pojava
c.drustvene oblike i zakonitosti koje u njima vladaju-tacan odgovor
3.Globalne drustvene grupe su:
a.klasa
b.pleme-tacan odgovor
c.drzava
d.narod-tacan odgovor
TRECI DIO
1.U cemuje razlika,a u cemu slicnost izmedu sociologije i drugih drustvenih nauka?
2.U cemu je razlika izmedu naroda i nacije?
3.Opisi klasu?
GRUPA:B
PRVI DIO
1.Navedi savremene socioloske teorije?
2.Navedi faze razvoja drustva prema Ogistu Kontu?
3.Sta je predmet sociologije?
DRUGI DIO
1.Tehnike socioloskog istrazivanja su:
a.analiza
b.upitnik
c.intervju
d.sinteza
2.Kao oblik ispoljavanja drustvene nejednakosti,drustvene stratifikacije prema marksistickoj teoriji je:
a.stetna za drustvo-tacan odgovor
b.nuzna,drustveno korisna i djeluje integrirajuci u drustvu
c.dezintegrirajuci,izrabljivacka i drustveno stetna-tacan odgovor
3.Ko i u kojem djelu prvi pominje naziv sociologija:
a.Sen Simon
b.Ogist Kont-tacan odgovor
c.Karl Marks
a u kojem djelu su sljedeci ponudeni odrgovori
a.Kurs pozitivne filozofije-tacan odgovor
b.Kapital
c.Socijalna filozofija
C grupa
1. Navedi konstitutivne elemente nauke:
Predmet istrazivanja I metoda istrazivanja
1. Navedite najznacajnije pojmove u sociologiji:
Društvo, društvene cjeline, društvene grupe, ustrojstvo društva, zakonitosti koje vladaju društvom.
1. Kako se religije dijele?
Na prirodne I objavljene.
1. Kako se bilogisticko ucenje dijeli:
Na organsku teoriju, socijaldarvinisticku I rasisticku.
1. Šta odlikuje pacijalne društvene grupe?
U njima se vrse samo neke djelatnosti i funkcije koje prozvode sredstva neophodna za zivot.
6. Kako Kont dijeli sociologiju’
Na socijalnu statiku i socijalnu dinamiku,
1. Šta je predmet proučavanja svih društvenih nauka?
Društvo.
Zaokruzi:
1. Sociologija se javlja kao samostalna nauka?
a.sredinom 18 stoljeca
b. sredinom 19 stoljeca
c. pocetkom 20 stoljeca
2. Koja biološka shvaćanja imamo?
a. socijalpsiholosko
b.demografsko
c. geografsko
b.individualno-psiholosko
b i c tacni odgovori
3. Nejednakost pojedinca je:
a. nejednakost izmedju grupa
b.nejednakost izmedju pojedinaca
c. nejednakost izmedju grupa i pojedinaca
c tacan odgovor
4. Predstavnici funkcionalizma su:
a. neki
b. Talkot Parsons – tacan odg
c. engels
d. Robert Marton – tacan odg.
Opsirniji odgovori!
1. Kako se razvijalo historijski drustvo po Marksu?
2. Sta su objavljene religije?
3. Šta su politicke stranke?
4. Razlika izmedju klasa I staleza?
4.prema formalnoj socioliskoj teoriji sociologija treba da proucava. drustvene oblike i zakonitosti koje u njima vladaju
? 7.navedita funkcije porodice. funkcije imas onih pet reproduktivna,odgojna,psiholosko-socijalna,ekonomska
10.tri elementa morala. Moralni sud,norma,sankcija
11.koji su bitni elementi politicke stranke?= organizacija ideologija pol vlast
13.dva bitna elementa kulture objasniti, u određenju kulture moguće je govoriti o njena dva aspekta.jedan se moze označiti terminom materijalna kultura, pri čemu se podrrazumjevaju svi mateijalni proizvodi koje je čovjek stvorio svojom rukom, dakle alati, naprave, strojevi, ceste, mostovi, odjeća namjestaj, vozila, hrana tehnologija
drugi je pak, duhovna ili nematerijalna kultura koja ukljucuje ukupnost ideja, normi, vrijednosti dakle zivot misli i osjećaje ljudi, moral, umjetnost, pravo obicaje jezik, znanjeuitd
.14.elementi kapitalistickog drustva=elemeti kapitalizam, materijalna proizvodnja.
8.razlika izmedzu nacije i naroda. Narod se javlja u doba raspada plemenskih zajednica i formiraju se drustvene drupe na osnovu jezika, kulture, teritorije i porijekla..a nacija se javlja kao visa faza drustvene organizacije gdje se donose pravila i norme uz pomoc koji se obezbjedjuje jednakost ljudi!
GRUPA:A
PRVI DIO
1.Pojam drustva?
2.Navedite konstutivne elemente nauke?
3.Koja su dva bitna elementa Marksovog teorijskog sistema? Drustvo po Marksu je proizvod uzajamne djelanosti ljudi.
DRUGI DIO
2.Prema formalnoj socioloskoj teoriji sociologija treba da proucava:
a.oblik raznih drustvenih pojava
b.sadrzaj drustvenih pojava
c.drustvene oblike i zakonitosti koje u njima vladaju-tacan odgovor
3.Globalne drustvene grupe su:
a.klasa
b.pleme-tacan odgovor
c.drzava
d.narod-tacan odgovor
TRECI DIO
1.U cemuje razlika,a u cemu slicnost izmedu sociologije i drugih drustvenih nauka? misli da im je slicnost sto sve imaju za predmet proucavanja ljudsko drustvo, a razlicite su im metode i tehnike kojima se koriste.
2.U cemu je razlika izmedu naroda i nacije?
3.Opisi klasu?
GRUPA:B
PRVI DIO
1.Navedi savremene socioloske teorije?
2.Navedi faze razvoja drustva prema Ogistu Kontu?
3.Sta je predmet sociologije?
DRUGI DIO
1.Tehnike socioloskog istrazivanja su:
a.analiza
b.upitnik
c.intervju
d.sinteza
1. Navedi konstitutivne elemente nauke:
Predmet istrazivanja I metoda istrazivanja
1. Navedite najznacajnije pojmove u sociologiji:
Društvo, društvene cjeline, društvene grupe, ustrojstvo društva, zakonitosti koje vladaju društvom.
1. Kako se religije dijele?
Na prirodne I objavljene.
1. Kako se bilogisticko ucenje dijeli:
Na organsku teoriju, socijaldarvinisticku I rasisticku.
1. Šta odlikuje pacijalne društvene grupe?
U njima se vrse samo neke djelatnosti i funkcije koje prozvode sredstva neophodna za zivot.
6. Kako Kont dijeli sociologiju'
Na socijalnu statiku i socijalnu dinamiku,
1. Šta je predmet proučavanja svih društvenih nauka?
Društvo.
1. Kako se razvijalo historijski drustvo po Marksu?
2. Sta su objavljene religije?
3. Šta su politicke stranke?
4. Razlika izmedju klasa I staleza?
reproduktivna, ekonomska, odgojno-socijalizatorska, religijska, zastitna, emotivno-psiholoska porodica
kultura što se prenosi velikim masama ljudi, iz posebnih središta putem masovnih sredstava komunikacije. Masovna kultura
i u kojem stoljecu se intenzivira proces konstituisanja nacije i koja klasa je nosilac nacionalnog ujedinjenja??? 19. radnička klasa
Koji su tipovi društva kroz historiju krvnosrodnicko,teritorijalno,besklasno,klasno,tradicionalno,moderna(industrijsko,postindustrijsko
Društvene norme su propisani i zahtevani oblici ponašanja čije upražnjavanje društvo podržava i nagrađuje, a odstupanje i nepoštovanje osuđuje i kažnjava
1. ekonomska povezanost,kompaktan teritorij,isti jezik,ista ili srodna kultura i osjecaj nacjonalne pripadnosti i cjelovitosti nacija
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
FILOZOFIJA - OSNOVE FILOZOFIJE-
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:15 pm
- Spoiler:
- 1 . POJAM ,STA JE POJAM ?
FORMALISTIČKE TEORIJE POJMA: neki logicari oderđuju pojam kao element suda ,oni koji definiraju pojam kao element suda cesto definiraju sud kao vezu pojmova.Buduci da se pojam moze rasclaniti na oznake, neki misle da ga je najbolje definirati kako skup oznaka.
PSIHOLOGISTICKA TEORIJA POJMA: neki logicari koje bismo mogli nazvati psihologistima, smatraju da se logicki pojam >pojam> moze definirati pomocu psiholoskog pojma >predođba>.Pojam je samo opca predođba , predođba o oonome sto je zajednicko vecem broju predmeta.Opca predođba odnosi se na veci broj slicnih pojava ili predmeta : individualna svojstva tij premeta u opcoj predođbi blijede,a zajednicka dolaze do jaceg izrazaja.Pojam covjeka je neslikovita misao o onom sto covjeka cini covjekom.
NOMINALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati nominalistickom, pojam je samo rijec, ime kojim oznacavamo jednu ili vise pojedinacnih stavri.Postoje samo pojedinacne stvari i rijecima kojima ih oznacavamo -imena. Imena kojima oznacavamo pojedine stvari(ivan ivanovic, triglav vedran), mozemo nazvati pojedinacnim a ona kojima oznacavamo citavu grupu ili klasu istovrsnih pojedinacnih stvari ( covjek brdo) , mozemo nazvati opcim.
VULGARNOMATERIJALISTICKA I REALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati vulgarnomaterijalistickom pojam je misaoni odraz bitnih ( ili nuznih stalnih zajednickih opcih) svojstava materijalnih stvari. Realisticka teorija –po ovoj teoriji pojam je odraz bitnih ( opcih, zajednickih) svojstava realnih stvari i procesa ( ne samo materijalnih nego i dusevnih) kao i njihovih svojstava ( ljpota dobrota) i njihovih međudobnih odnosa( prije poslije lijevo desno).
POJAM KAO MISAO O BITI ONOGA O CEMU MISLIMO :pojam je elemet suda i skup oznaka.Pojam je uvijek misao o suštini ili o biti onoga o cemu mislimo
SADRZAJ, OPSEG I DOSEG POJMA: misao o karakteristici onoga o cemu mislimo nazivamo oznakom.Bitne oznake jednog pojma cine njegov sadrzaj , sadrzaj je dakle skup bitnih oznaka pojma.Skup svih pojedinacnih predmeta na koje se odnosi neki pojam mozemo nazvati njegovim podrucjem primjene ili dosegom.
NEKA SPORNA PITANJA U VEZI SA SADRZAJEM,OPSEGOM I DOSEGOM: Eksplicitnim sadrzajem mozemo smatrati skup bitnih oznaka jednog pojma.Implicitnim sadrzajem mozemo nazvati skup bitnih oznaka nekog pojma zajedno s oznakama koje se iz ovih mogu izvesti. Prema tome izgleda da broj oznaka pojma zavisi od toga koliko smo daleko otisli u analizi tako da nema hneki u apsolutnom smislu tacan broj oznaka pojma. Razlikujuci realni ( stvarni) i imaginarni ( zamisljeni) doseg, mogli bismo reci da pojam anđela nema realni doseg( jer anđeli nikada nisu postojali niti ce postojati), ali ima imaginarni doseg . U okviru relanog dosega mogli bismo razlikovati sadasnji prosli i buduci. Tako u sadasanji doseg pojma covjeka ulaze svo ljudi koji danas postoje , a u buduci – svi ljudi koji ce ma kada postojati.
ODNOS IZMEĐU SADRZAJA I OPSEGA POJMA: Kod pojmova koji su međusobno u odnosu vrste i roda sto je sadrzaj veci, to je opseg manji i obrnuto sto je sadrzaj manji to je opseg veci.Krace receno sadrzaj i opseg pojma su obrnuto proporcionalni.
2 . VRSTE POJMOVA
UVOD: pojmovi se mogu dijeliti na vrste ili po svojstvima koja moze posjedovati i jedan pojam sam ili po svojstvima koja mogu posjedovati samo dva ili nekoliko pojmova u međusobnom odnosu.
PODJELA POJMOVA PREMA VRSTAMA PREDMETA MISLI:
A -Pojam o kuci mozemo nazvati pojmom za stvar,pojam o trosnosti pojmom za svojstvo, pojam o propadanju pojmom za proces, pojam o postepenosti pojmom za nacin, a pojam o pokrajosti i pojam o prijasnosti pojmom za osnos.
B- Procese, svojstva itd. Koji postoje u prostpru i vremenu nazivamo fizickim ili ( materijalnim).Procse koji se odvijaju u vremenu ali ne u prostoru nazivamo psihickim ili ( drustvenim ). Tvorevine koje su nesto, premda ne postoje ni u prostoru ni u vremenu nazivamo idealnim ili logickim. U skladu s ovim mozemo dakle razlikovati pojmove o fizickim , psihickim , i idealnim predmetima.
C- Predmete ili stavri koji doista pstoje ( ili su postojali) nazivamo realnim. ( vile vjestice bogovi) , takve predmete nazivamo zamisljenim ili imaginarnim. U skladu s ovim mozemo podijliti pojmove o realnim predmetima i na pojmove o imaginarnim predmetima .
INDIVIDUALNI I KLASNI POJMOVI: Pojmove u ciji doseg ulazi samo jedan pojedinacni predmet nazivamo pojedniacnim ili individualnim. Skup ili niz pojedinacnih predmeta ili bica koji imaju neka zajednicka svojstva cine razred ili klasu. Zato i pojmove ciji doseg ili podrucje primjene obuhvaca skup u necemu slicnih pojedinacnih predmeta nativamo razređenim ili klasnim. Neki smatraju da individualni pojmovi uopce nisu pojmovi nego samo rijeci kojima oznacavamo individualne predmete.
NEKVANTIFICIRANI I KVANTIFICIRANI UNIVERZALNI I PARTIKULARNI POJMOVI: za pojam koji se izricito ne proteze na citavu klasu niti se izricito ogranicava na njen dio kazemo da je nekvantificirana.Ako izricito mislimo sve ili samo neke clanove klase o kojoj mislimo,onda je nas pojam kvantificiran.Ako mislimo sve clanove klase mozemo ga nzavati univerzalnim ili opcim, a ako mislimo na neke clanove klase mozemo ga nazvati partikularnim ili posebnim.Pojam svi gradovi je dakle univerzalan ,a pojam eneki gradovi je partikularan.Kad jedan pojam ( npr. Grad) mislimo u citavom njegovom opsegu ( svi gradovi) kazemo da je pojam raspodjeljen ili distribuiran. Kad uzimamo samo dio njegovog opsega ( neki gradovi) kazemo da je neraspodijeljen ili nedistribuiran.
JEDNOSTAVNI I SLOZENI POJMOVI: rekli smo da je sadrzaj skup oznaka pojmova.Pojam ciji sadrzaj ima samo jednu oznaku nazivamo nazivamo jednostavnim; onaj u cijem sadrzaju ima vise nego jedna oznaka slozenim ili kompleksnim.
POZITIVINI I NEGATIVNI POJMOVI: pojmovima kojima mislimo odsutnost ili ne postojanje nekoga svojstva stanja odnosa ili djelatnosti nazivamo negativnim ( necovjecnost, neiskrenost, nejednakost) ; pojmove kojima mislimo prisutnost nekih svojstava stanja procesa ili odnosa nazivamo pozitivnim ( iskrenost jednakost gosotljubivost). Ponekad se negativni pojmovi izrazavaju pozitivnim terminima ( oskudica ljenost nijem slijep gluh)
KONKRETNI I APSTRAKTNI POJMOVI: neki logicari smatraju konkretnim pojmove koi se odnose na jedan pojedinacni predmet, a apstraktnim one koji se odnose na klasu predmeta.Pojam ciji se uzi sadrzaj misli nazvat cemo apstraktnim , pojam ciji se prosireni sadrzaj misli nazvat cemo konkretnim.
JASNI I NEJASNI, RAZGOVIJETNI I NERAZGOVIJETNI POJMOVI: jasnim nazivamo one pojmove ako nam je poznat sav njegov opseg ; nejasnima ako nam je njegov opseg poznat samo djelimicno: Razgovijetnim je pojam ako nam je tasno poznat njegov sadrzaj , a nerazgovijetni ako nam je poznat samo dio njegovog sadrzaja.
HOMOLOGICKI I HETEROLOGICKI POJMOVI: Postoje klase koje sadrze same sebe kao clan,pojmove o takvim klasama nazivamo homologickim pojmovima. Pojam o klasi koja nije sama svoj član nazivamo heterologickim pojmom.
KOLEKTIVNI I NEKOLEKTIVNI POJMOVI: pojmove kojima mislimo cjeline sastavljene od veceg broja istovrsnih premeta nazivamo zbirnim ili kolektivnim ( suma ceta vojska divizija jato roj ...) . Pojmova koji nisu kolektivni ima mnogo vise i nazivimao ih jednostavno nezbirnim ili nekolektivnim.
3. ODNOSI MEĐU POJMOVIMA
IDENTICNI POJMOVI : kao najjednostavniji oblik odnosa među pojmovima logicari ponekad navode istvjetnost ili identitet pri cemu se istovjetnim ili identicnim nazivaju pojmovi koji imaju isti sadrzaj i isti opseg ( pr. uvjet i uslov, ).
EKVIPOLENTNI POJMOVI : pojmovi koji imaju razlicit sadrzaj a isti opseg nazivamo ekvipolentnim ili jednakovrijednim ( pojmovi glavni grad SFRJ i grad na uscu SAVE, imaju razlicit sadrazj ali isti opseg )
SUPERORDINARNI I SUBORDINARNI POJMOVI: za visi pojam mozemo također reci da je nadređen ili superioran svom mizem pojmu, a za nizi –da je podređen ili subordiniran visem.( zivo bice dio je sadrzaja pojma biljka a opseg pojma biljka dio je opsega pojma zivo bice).
INTERFERIRAJUCI POJMOVI : pojmovi koji imaju djelimicno zajdenicki sadrzaj i djelimicno zajednicki opseg nazivamo ukrstenim ili interferirajucim.( pr. pojam politicar i lovac djelimicno je zajednicki , u oba sadrzaja ukljucene su opce oznake pojma covjek; a djelimicno nije među oznakama pojma politicar ima i takvih koje nisu oznake pojma lovac) .
KOORDINIRANI POJMOVI: pojmovi koji su subordinirani istom visem rodnom pojmu a u svom sadrzaju imaju međusobno nespojive oznake pa ne mogu imati ni djelimicno zajednicki opseg nazivamo supodređenim ili koordiniranim ( pr. pojam som i pojam morski pas, opce oznake pojma ribe, po svom opsegu potpadaju pod opseg istog viseg pojma riba. ; morski pas zivi iskljucivo u slanoj , a som u u slatkoj vodi, ova dva pojma ne mogu imati cak ni djelimicno zajednicki opseg).
KONTRARNI POJAM: dva koordinirana pojma koji se međusobno razlikuju vise nego ma koja druga dva koordinirana pojma nazivamo suprotnim ili kontrarnim ( pr. bijelo crno , mlad star).
KONTRADIKTORNO KOORDINIRANI POJMOVI: dva koordinirana pojma, od kojih jedan predstavlja nagaciju specificne oznake drugoga, a oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im je superordinaran nazivamo kontradiktorno koordiniranim pojmovima.( pr. kad nismo sigurni da neki predmet nije bijel, ali ne znamo tacno da li je palve zelene zute ili neke druge boje kazemo onda da je nebijel).
KONTRADIKTORNI POJMOVI: dva pojma od kojih jedan potpuno negira sadrzaj drugoga a svojim opsegom obuhvata opsege svih drugih pojmova osim toga jednoga nazivamo kontradiktornim.( pr. ako neko upita koje je bolje đavo ) .
DISPARATNI POJMOVI : pojmovi koji su tako razliciti da ih ni po cemu ne mozemo upoređivati nazivamo neuporedljivim ili disparatnim . ( pr. crno i umiljato ).
4. SUD , STA JE SUD ?
SUD KAO TVRDNJA: vec smo rekli da je pojam element suda,a sud spoj pojmova.Sud je spoj pojmova kojima se nesto tvrdi ili poriče.
SUD KAO NOSILAC ISTINOSNE VRIJEDNOSTI : Svaki sud nuzo posjeduje jednu ( i to samo jednu) od dvije moguce istinosne vrijednosti (istinitosti ili neistinitosti) U skladu s tim mozemo reci da je sud misao koja posjeduje neku istinosnu vrijednost.( kazemo da je Zagren zapadno od Beograda, to mora biti istinito ili neistinito trece mogucnosti nema).
SUD, SUĐENJE I RECENICA: Suđenje je psihicki proces, sud-rezultata tog procesa.Ili suđenje je oblik ili vrsta misljenja a sud je oblik ili vrsta misli. Sudove izrazavamo recenicama.
POSTOJI LI OPCA STRUKTURA SUDA : određivanje suda kao misli kojom se nesto tvrdi ili porice ili kao misli koja posjeduje neku istinosnu vrijednost mnogim se logicarima cini nedovoljno. Po njihovom misljenju sud nije samo misao koja nesti istinito ili neistinito tvrdi nego na određeni nacin strukturira misao.Po ovoj koncepciji svi sudovi imaju istu osnovnu strukturu.
PREDIKACIONA TEORIJA SUDA : u svakom sudu nuzno se sadrze dva pojma, od kojih jedan nazivamo subjektom , a drugi predikatom. Subjekat je misao o onome o cemu u sudu nesto tvrdimo, a predikat misao o onome sta o subjektu tvrdimo. ( u sudu tigar je krvolocan, tvrdimo nesto o tigru.Pojam tigar je dakle subjekat ovog suda, O tigru tvrdimo da je krvolocan pojam krvolocan je dakle predikat.)Svaki dus se sastoji od tri pojma: subjekat –misao o onom o cemu nesto tvrdimo, predikat-misao o onom sto o subjektu tvrdimo, i kopula-misao o vezi subjekta i predikata.Sud prema tome nije jednostavno veza pojmova kojom se nesto tvrdi,nego je to misao kojom se o necemu ( subjektu) tvrdi nesto drugo( predikat) pomocu necega treceg ( kopule).
DA LI JE KOPULA POTREBAN CLAN SUDA: u svakom sudu pored subjekta i predikata mora postojati i kopula.Kopula dakle nije poseban clan suda,nego sastavni dio predikata .
CETIRI VARIJANTE PREDIKACIONE TEORIJE SUDA:
1. TEORIJA SUPSUMACIJE: teorija po kojoj je bit svakog suda u supsumiranju opsega subjekta pod opseg predikata.ovu teoriju nazivamo torijom supsumacije subjekta pod predikat.(pr, kit je sisavac, tvrdimo da je kit jedna vrsta sisavca i da je pojam kit vrsni pojam u odnosu na pojam sisavac).
2. TEORIJA IDENTITETA PO OPSEGU: teoriju po kojoj je bit svakog suda identifikacija opsega subjekta i predikata mozemo nazvati teorijom identiteta po opsegu.Subjektom i predikatom mislimo iste ljude,odnosno da subjekat i predikat imaju isti opseg.(neki ljudi su knjizevnici , subjek je neki ljudi, a pod neke ljude ne mislimo na bilo koje nego one koji su samo knjizevnici )
3. TEORIJA IMANENCIJE:teorija po kojoj je bit suda u imanentnosti sadrzaja predikata sadrzaju subjekta nazivamo teorijom imanencije predikata u subjektu ili krace teorijom imanencije.( tigar je krvolocan-tvrdimo da je krvolocnost jedno od svojstava tigra, i da je oznaka krvolocnostjedna od oznaka pojma tigar); smisao ovoga suda u tome da se sadrzaj predikata obuhvati sadrzajem subjekta,odnosno u tvrdnji da je sadrzaj predikata imanentan sadrzaju subjekta.
4. TEORIJA IDENTITETA PO SADRZAJU: u nekim sudovima je,dakle, sadrzaj subjekta i predikata identican. Teorju po kojoj je bit suda u identificiranju sadrazaj subjekta i predikata nazivamo teorijom identiteta po sadrzaju ( tigar je krvolocan; da je tigru svojstvena krvolocnost identicna s krvolocnoscu koja je svojstvena tigru).
RELACIONA TEORIJA SUDA: U sudu uvijek imamo dva clana: subjekat i predikat.opca je formula suda po relacionoj teoriji R ( x, y, .....) gdje tackice upozoravaju da sud moze imati vise nego dva clana.
EGZISTENCIJALNA TEORIJA SUDA : u svakom sudu imamo samo jedan pojam ( subjekat) i bit je suda u priznavanju ili poricanju egzistencije onoga sto se tim pojmom misli ( svijet postoji... subjekt je svijet; nema vjestica.....subjekat je vjestica).
OSVRT NA IZLOZENE TEORIJE:Tri glave teorije suda:PREDIKACIONA, RELACIONA, I EGZISTENCIJALNA; cetri glavne varijante predikacione teorije:TEORIJA SUPSUMCIJE, IDENTITETA PO OPSEGU, IMANENCIJE, IDENTITETA PO SADRZAJU.. S ve one smatraju da postoji jedna svim sudovima zajednicka struktura i svaka od njih hoce da bude jedino ispravna teorija o toj svim sudovima zajednickoj strukturi. Moglo bi se zakljuciti: nema apsolutno obavezne opce forme za sve sudove tj. nema takve formeu kojoj bi svaki sud nuzno morao biti izrazen, nema cak ni ralativno najbolje forme za sve sudove nego su razni nacini izrazavanja relativno najadekvatniji razlicitim sudovima.
Prema tome mozemo ostati pri nasoj def. Suda kao misli kojom se nesto porice ili tvrdi,odnosno kako misli koja je nuzno istinita ili neistinita.
1. 5. VRSTE SUDOVA
SUDOVI PO STRUKTURI: po strukturi sudove mozemo podijeliti na relacione, predikacione, i egzistencijalne:
1. Relacioni su sudovi kojima se nesto tvrdi o međusobnom odnosu dva ili vise predmeta.predmetu o cijem odnosu nesto tvrdimo nazivamo clanovima relacije, a odnos u kojem se clanovi nalaze relacijom.opca formula relacionog suda R(a,b,c,)Relacione sudove mozemo dalje dijeliti na vrste po broju clanova relacije, mozemo razlikovati-dvoclane ili diadice (ivan je stariji od milana) , troclane ili triadicke ( marko daje knjigu mirku), cetveroclane ili tetradicke ( nikola salje pismo predragu po borisu)....
2. Predikacioni su sudovi u kojima se uspostavlja odnos sadrzaja i opsega dvaju pojmova koje nazivamo subjektom i predikatom. Njihova je opca sema >S,P> Svakim predikacionim sudom se uspostavlja i sadrzajni i opsegovni odnos između subjekta i predikata.Dvije glavne vrste predikacionih sudova:atribucione i klasne.
3. Egzistencijalnim sudom tvrdi se egzistencija ili neegzistencija subjekta,odnosno tvrdi se ili porice subjekat.egzistencijalni sud javlja se dakle u dvije glavne forme „S-postoji“ ; i „S-ne postoji“.
TRADICIONALNA CETVEROSTRUKA PODJELA SUDOVA: Sudovi po kvantitetu: univerzalni partikularni i singularni. ; sudovi po kvalitetu: afirnativni, negativni i limitativni; sudovi po relaciji:kategoricki, hipoteticki i disjunktivni i sudovi po modalitetu: problematicki, asertoricki i apodikticki.
SUDOVI PO KVANTITETU: Sudovi >svi profesori su rastreseni i sve amebe su prazivotinje> jako se razlikuju po sadrzaju; slicni su po tome sto je u oba suda pojam subjekta misljen u citavom posegu (dakle raspodijeljen) Takve sudove nazivamo opcim ili univerzalnim.
Sudovi > neki romani su dosadni i neke ptice nisu pjevice> također se razlikuju po sadrzaju,ali su slicni po tome sto je u njima rijec samo o dijelu opsega pojma-subjekta.Takve sudove nazivamo posebnim ili partikularnim.. takozvane pojedinacne ili singularne sudove,u kojem pojmom-subjektom mislimo jedan pojedinacni predmet , takvi bi bili sudovi >kalija je covjek.
Generalni sudovi ( covjek je smrtan) njima se obicno misli citav opseg subjekta ali se moze misliti i samo dio tog opsega.
SUDOVI PO KVALITETU: sudovima <svi profesori su rastreseni i neki romani su dosadni> zajednicko je to sto se njima nesto tvrdi takve sudove nazivamo jesnim ili afirmativnim. Sudovima <neke ptice nisu pjevice i nijedan pas nije macka> zajednicko je da se njima nesto porice, takve sudove nazivamo nijecnim ili negativnim.
Afirmativne sudove najlakse prepoznajemo po tome sto sadrze afirmativnu kopulu >je(st)> ili >je(su)>, negativne po tome sto sadrze negativnu kopulu > nije > ili>nisu>. Podjelu sudova na afirmativne i negativne nazivamo podjelom na kakvoci ili po kvalitetu. U afirmative i negativne sudove Kant je kako zasebnu trecu vrstu dodao beskrajne ili limitativne , to su sudovi s afirmativnom kopulom i s negativnim predikatom dakle sudovi kao >dusa je nesmrtna>.
KOMBINIRANA PODJELA PO KVANTITETU I KVALITETU:Sud „svi profesori su rastreseni“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu afirmativan; takve sudove nazivamo univerzalno afirmativnim . Sud „ neki romani su dosadni“ po kvantitetu je partikularana po kvalitetu je afirmativan; i nazivamo ga partikularno-afirmativnim .
Sud „nijedan pas nije macka“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu je negativan; nazivamo ga univerzalno negativnim . Sud „neke ptice nisu pjevice“ po kvantitetu je partikularan a po kvalitetu negativan ; nazivamo ga partikularno-negativnim .
Podjelu sudova na univerzalno-afirmativne, partikularno-afirmativne, univerzalno-negativne, i partikularno-negativne, nazivamo kombiniranom podjelom po kvantitetu i kvalitetu.
SUDOVI PO MODALITETU: „kisa je vjerovatno prestala“; sudovi kojima se određena veza između subjekta i predikata postavlja samo kao moguca ili vjerovatna nazivamo problematickim.
„Sve zivo mora umrijeti“; sudove kojima tvrdimo da nesto nuzno jest (mora biti) onako kako jest nazivamo apodiktickim.
Neki romani su dosadni ; nema rijeci „mozda, vjerovatno mora nuzno ni njima slicnih“ sudovima u kojim takvih rijeci nema tvrdimo da nesto doista jest tako kako se tvrdi ( premda to tako jest ne mora biti ) takve sudove zovemo asertorickim.
SUDOVI PO RELACIJI: - imamo kategoričke, hipotetičke i disjunktivne.
U sudu željezo je teško neposredno povezujemo subjekta i predikat neuvjetujući njihov odnos nićim drugim. Sudove u kojima povezanost subjekta i predikata nije nićim uvjetovana nazivamo kategoričkim (tigat je krvoločan kit je sisavac).
Ako ućenici marčljivo uće nastavnik je zadovoljan, odnos između nastavnika i zadovoljstva nije neuvjetovan nego je uvjetovan marljivim ućenjem đaka, takve sudove kojima je odnos između subjekta i predikata nećim uvjetovan nazivamo hipotetičkim.
On je lud ili genijalan – izrićemo da se subjekat povezujemo sa jednim od dva predikata, ovakve sudove nazivamo disjunktivnim
SUDOVI PO SLOŽENOSTI: kategorički sud tigar je krvoloćan ne može se rašćlaniti na neke jednostavnije sudove ali se može rašćlaniti na pojmove tigar i krvoločan. Takve sudove koji se ne mogu rašćlaniti na sudove, nego samo na pojmove možemo nazvati jednostavnim ili atomskim.
Hipotetički sud – ako kiša pada, ulice su vlažne. Sudove koji kao svoje dijelove sadrže druge sudove možemo nazvati složenim ili molekularnim (kiša pada i ulice su vlažne)
Možemo reći da je disjunktivni sud složen.
1. 6. ODNOSI MEĐU SUDOVIMA:
KONTRARNI SUDOVI: „svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan“ – oba suda imaju isti subjekat i isti predikat. Univerzalno-afirmativni i univerzalno negativni sud s istim subjektom i predikatom nazivamo suprotnim ili kontrarnim
Očito je da dva kontrarna suda ne mogu biti oba istinita. „ svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan, bar jedan od njih mora biti istinit. Međutim, ako pogledamo kontrarne sudove „svi trgovci su pošteni i nijedan trgovac nije pošten“ uvidjet ćemo da su ponekad i oba kontrarna suda ne istinita. Možemo utvrditi: oba kontrarna suda ne mogu biti istinita, ali oba mogu, premda ne moraju, biti neistinita.
KONTRADIKTORNI SUDOVI: dva suda koji imaju subjekat i predikat, a razlikuju se i po kvantitetu i po kvalitetu nazivamo protivurječnim ili kontradiktornim, a odnos među njima protivurječnom oprekom, kontradiktornom opozicijom ili kontradikcijom. Dva kontradiktorna suda ne mogu biti ni oba istinita ni oba neistinita, uvijek je jedan od njih istinit a drugi neistinit.
SUBALTERNIRAJUĆI I SUBALTERNIRANI SUD : Subalternacija je odnos među dva suda s istim subjektom i predikatom, koji imaju isti kvalitet, ali se razlikuju po kvantitetu. Od dva suda koja su u odnosu subalternacije, jedan, onaj univerzalni, nazivamo subalternirajućim, a drugi, onaj partikularni, nazivamo subalterniranim.
SUPKONTRARNI SUDOVI: dva suda s istim subjektom i predikatom, od kojih je jedan partikularno-afirmativan (neki trgovci su pošteni ) a drugi partikularno-negativan (neki trgovci nisu pošteni) nazivamo podsuprotnim ili supkontrarnim, a odnos među njima supkontrarnošću.
Muamera
Posts: 14
Join date: 2011-02-26
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
FILOZOFIJA - LOGIKA SKRIPTA-
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:18 pm
- Spoiler:
- 1 . POJAM ,STA JE POJAM ?
FORMALISTIČKE TEORIJE POJMA: neki logicari oderđuju pojam kao element suda ,oni koji definiraju pojam kao element suda cesto definiraju sud kao vezu pojmova.Buduci da se pojam moze rasclaniti na oznake, neki misle da ga je najbolje definirati kako skup oznaka.
PSIHOLOGISTICKA TEORIJA POJMA: neki logicari koje bismo mogli nazvati psihologistima, smatraju da se logicki pojam >pojam> moze definirati pomocu psiholoskog pojma >predođba>.Pojam je samo opca predođba , predođba o oonome sto je zajednicko vecem broju predmeta.Opca predođba odnosi se na veci broj slicnih pojava ili predmeta : individualna svojstva tij premeta u opcoj predođbi blijede,a zajednicka dolaze do jaceg izrazaja.Pojam covjeka je neslikovita misao o onom sto covjeka cini covjekom.
NOMINALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati nominalistickom, pojam je samo rijec, ime kojim oznacavamo jednu ili vise pojedinacnih stavri.Postoje samo pojedinacne stvari i rijecima kojima ih oznacavamo -imena. Imena kojima oznacavamo pojedine stvari(ivan ivanovic, triglav vedran), mozemo nazvati pojedinacnim a ona kojima oznacavamo citavu grupu ili klasu istovrsnih pojedinacnih stvari ( covjek brdo) , mozemo nazvati opcim.
VULGARNOMATERIJALISTICKA I REALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati vulgarnomaterijalistickom pojam je misaoni odraz bitnih ( ili nuznih stalnih zajednickih opcih) svojstava materijalnih stvari. Realisticka teorija –po ovoj teoriji pojam je odraz bitnih ( opcih, zajednickih) svojstava realnih stvari i procesa ( ne samo materijalnih nego i dusevnih) kao i njihovih svojstava ( ljpota dobrota) i njihovih međudobnih odnosa( prije poslije lijevo desno).
POJAM KAO MISAO O BITI ONOGA O CEMU MISLIMO :pojam je elemet suda i skup oznaka.Pojam je uvijek misao o suštini ili o biti onoga o cemu mislimo
SADRZAJ, OPSEG I DOSEG POJMA: misao o karakteristici onoga o cemu mislimo nazivamo oznakom.Bitne oznake jednog pojma cine njegov sadrzaj , sadrzaj je dakle skup bitnih oznaka pojma.Skup svih pojedinacnih predmeta na koje se odnosi neki pojam mozemo nazvati njegovim podrucjem primjene ili dosegom.
NEKA SPORNA PITANJA U VEZI SA SADRZAJEM,OPSEGOM I DOSEGOM: Eksplicitnim sadrzajem mozemo smatrati skup bitnih oznaka jednog pojma.Implicitnim sadrzajem mozemo nazvati skup bitnih oznaka nekog pojma zajedno s oznakama koje se iz ovih mogu izvesti. Prema tome izgleda da broj oznaka pojma zavisi od toga koliko smo daleko otisli u analizi tako da nema hneki u apsolutnom smislu tacan broj oznaka pojma. Razlikujuci realni ( stvarni) i imaginarni ( zamisljeni) doseg, mogli bismo reci da pojam anđela nema realni doseg( jer anđeli nikada nisu postojali niti ce postojati), ali ima imaginarni doseg . U okviru relanog dosega mogli bismo razlikovati sadasnji prosli i buduci. Tako u sadasanji doseg pojma covjeka ulaze svo ljudi koji danas postoje , a u buduci – svi ljudi koji ce ma kada postojati.
ODNOS IZMEĐU SADRZAJA I OPSEGA POJMA: Kod pojmova koji su međusobno u odnosu vrste i roda sto je sadrzaj veci, to je opseg manji i obrnuto sto je sadrzaj manji to je opseg veci.Krace receno sadrzaj i opseg pojma su obrnuto proporcionalni.
2 . VRSTE POJMOVA
UVOD: pojmovi se mogu dijeliti na vrste ili po svojstvima koja moze posjedovati i jedan pojam sam ili po svojstvima koja mogu posjedovati samo dva ili nekoliko pojmova u međusobnom odnosu.
PODJELA POJMOVA PREMA VRSTAMA PREDMETA MISLI:
A -Pojam o kuci mozemo nazvati pojmom za stvar,pojam o trosnosti pojmom za svojstvo, pojam o propadanju pojmom za proces, pojam o postepenosti pojmom za nacin, a pojam o pokrajosti i pojam o prijasnosti pojmom za osnos.
B- Procese, svojstva itd. Koji postoje u prostpru i vremenu nazivamo fizickim ili ( materijalnim).Procse koji se odvijaju u vremenu ali ne u prostoru nazivamo psihickim ili ( drustvenim ). Tvorevine koje su nesto, premda ne postoje ni u prostoru ni u vremenu nazivamo idealnim ili logickim. U skladu s ovim mozemo dakle razlikovati pojmove o fizickim , psihickim , i idealnim predmetima.
C- Predmete ili stavri koji doista pstoje ( ili su postojali) nazivamo realnim. ( vile vjestice bogovi) , takve predmete nazivamo zamisljenim ili imaginarnim. U skladu s ovim mozemo podijliti pojmove o realnim predmetima i na pojmove o imaginarnim predmetima .
INDIVIDUALNI I KLASNI POJMOVI: Pojmove u ciji doseg ulazi samo jedan pojedinacni predmet nazivamo pojedniacnim ili individualnim. Skup ili niz pojedinacnih predmeta ili bica koji imaju neka zajednicka svojstva cine razred ili klasu. Zato i pojmove ciji doseg ili podrucje primjene obuhvaca skup u necemu slicnih pojedinacnih predmeta nativamo razređenim ili klasnim. Neki smatraju da individualni pojmovi uopce nisu pojmovi nego samo rijeci kojima oznacavamo individualne predmete.
NEKVANTIFICIRANI I KVANTIFICIRANI UNIVERZALNI I PARTIKULARNI POJMOVI: za pojam koji se izricito ne proteze na citavu klasu niti se izricito ogranicava na njen dio kazemo da je nekvantificirana.Ako izricito mislimo sve ili samo neke clanove klase o kojoj mislimo,onda je nas pojam kvantificiran.Ako mislimo sve clanove klase mozemo ga nzavati univerzalnim ili opcim, a ako mislimo na neke clanove klase mozemo ga nazvati partikularnim ili posebnim.Pojam svi gradovi je dakle univerzalan ,a pojam eneki gradovi je partikularan.Kad jedan pojam ( npr. Grad) mislimo u citavom njegovom opsegu ( svi gradovi) kazemo da je pojam raspodjeljen ili distribuiran. Kad uzimamo samo dio njegovog opsega ( neki gradovi) kazemo da je neraspodijeljen ili nedistribuiran.
JEDNOSTAVNI I SLOZENI POJMOVI: rekli smo da je sadrzaj skup oznaka pojmova.Pojam ciji sadrzaj ima samo jednu oznaku nazivamo nazivamo jednostavnim; onaj u cijem sadrzaju ima vise nego jedna oznaka slozenim ili kompleksnim.
POZITIVINI I NEGATIVNI POJMOVI: pojmovima kojima mislimo odsutnost ili ne postojanje nekoga svojstva stanja odnosa ili djelatnosti nazivamo negativnim ( necovjecnost, neiskrenost, nejednakost) ; pojmove kojima mislimo prisutnost nekih svojstava stanja procesa ili odnosa nazivamo pozitivnim ( iskrenost jednakost gosotljubivost). Ponekad se negativni pojmovi izrazavaju pozitivnim terminima ( oskudica ljenost nijem slijep gluh)
KONKRETNI I APSTRAKTNI POJMOVI: neki logicari smatraju konkretnim pojmove koi se odnose na jedan pojedinacni predmet, a apstraktnim one koji se odnose na klasu predmeta.Pojam ciji se uzi sadrzaj misli nazvat cemo apstraktnim , pojam ciji se prosireni sadrzaj misli nazvat cemo konkretnim.
JASNI I NEJASNI, RAZGOVIJETNI I NERAZGOVIJETNI POJMOVI: jasnim nazivamo one pojmove ako nam je poznat sav njegov opseg ; nejasnima ako nam je njegov opseg poznat samo djelimicno: Razgovijetnim je pojam ako nam je tasno poznat njegov sadrzaj , a nerazgovijetni ako nam je poznat samo dio njegovog sadrzaja.
HOMOLOGICKI I HETEROLOGICKI POJMOVI: Postoje klase koje sadrze same sebe kao clan,pojmove o takvim klasama nazivamo homologickim pojmovima. Pojam o klasi koja nije sama svoj član nazivamo heterologickim pojmom.
KOLEKTIVNI I NEKOLEKTIVNI POJMOVI: pojmove kojima mislimo cjeline sastavljene od veceg broja istovrsnih premeta nazivamo zbirnim ili kolektivnim ( suma ceta vojska divizija jato roj ...) . Pojmova koji nisu kolektivni ima mnogo vise i nazivimao ih jednostavno nezbirnim ili nekolektivnim.
3. ODNOSI MEĐU POJMOVIMA
IDENTICNI POJMOVI : kao najjednostavniji oblik odnosa među pojmovima logicari ponekad navode istvjetnost ili identitet pri cemu se istovjetnim ili identicnim nazivaju pojmovi koji imaju isti sadrzaj i isti opseg ( pr. uvjet i uslov, ).
EKVIPOLENTNI POJMOVI : pojmovi koji imaju razlicit sadrzaj a isti opseg nazivamo ekvipolentnim ili jednakovrijednim ( pojmovi glavni grad SFRJ i grad na uscu SAVE, imaju razlicit sadrazj ali isti opseg )
SUPERORDINARNI I SUBORDINARNI POJMOVI: za visi pojam mozemo također reci da je nadređen ili superioran svom mizem pojmu, a za nizi –da je podređen ili subordiniran visem.( zivo bice dio je sadrzaja pojma biljka a opseg pojma biljka dio je opsega pojma zivo bice).
INTERFERIRAJUCI POJMOVI : pojmovi koji imaju djelimicno zajdenicki sadrzaj i djelimicno zajednicki opseg nazivamo ukrstenim ili interferirajucim.( pr. pojam politicar i lovac djelimicno je zajednicki , u oba sadrzaja ukljucene su opce oznake pojma covjek; a djelimicno nije među oznakama pojma politicar ima i takvih koje nisu oznake pojma lovac) .
KOORDINIRANI POJMOVI: pojmovi koji su subordinirani istom visem rodnom pojmu a u svom sadrzaju imaju međusobno nespojive oznake pa ne mogu imati ni djelimicno zajednicki opseg nazivamo supodređenim ili koordiniranim ( pr. pojam som i pojam morski pas, opce oznake pojma ribe, po svom opsegu potpadaju pod opseg istog viseg pojma riba. ; morski pas zivi iskljucivo u slanoj , a som u u slatkoj vodi, ova dva pojma ne mogu imati cak ni djelimicno zajednicki opseg).
KONTRARNI POJAM: dva koordinirana pojma koji se međusobno razlikuju vise nego ma koja druga dva koordinirana pojma nazivamo suprotnim ili kontrarnim ( pr. bijelo crno , mlad star).
KONTRADIKTORNO KOORDINIRANI POJMOVI: dva koordinirana pojma, od kojih jedan predstavlja nagaciju specificne oznake drugoga, a oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im je superordinaran nazivamo kontradiktorno koordiniranim pojmovima.( pr. kad nismo sigurni da neki predmet nije bijel, ali ne znamo tacno da li je palve zelene zute ili neke druge boje kazemo onda da je nebijel).
KONTRADIKTORNI POJMOVI: dva pojma od kojih jedan potpuno negira sadrzaj drugoga a svojim opsegom obuhvata opsege svih drugih pojmova osim toga jednoga nazivamo kontradiktornim.( pr. ako neko upita koje je bolje đavo ) .
DISPARATNI POJMOVI : pojmovi koji su tako razliciti da ih ni po cemu ne mozemo upoređivati nazivamo neuporedljivim ili disparatnim . ( pr. crno i umiljato ).
4. SUD , STA JE SUD ?
SUD KAO TVRDNJA: vec smo rekli da je pojam element suda,a sud spoj pojmova.Sud je spoj pojmova kojima se nesto tvrdi ili poriče.
SUD KAO NOSILAC ISTINOSNE VRIJEDNOSTI : Svaki sud nuzo posjeduje jednu ( i to samo jednu) od dvije moguce istinosne vrijednosti (istinitosti ili neistinitosti) U skladu s tim mozemo reci da je sud misao koja posjeduje neku istinosnu vrijednost.( kazemo da je Zagren zapadno od Beograda, to mora biti istinito ili neistinito trece mogucnosti nema).
SUD, SUĐENJE I RECENICA: Suđenje je psihicki proces, sud-rezultata tog procesa.Ili suđenje je oblik ili vrsta misljenja a sud je oblik ili vrsta misli. Sudove izrazavamo recenicama.
POSTOJI LI OPCA STRUKTURA SUDA : određivanje suda kao misli kojom se nesto tvrdi ili porice ili kao misli koja posjeduje neku istinosnu vrijednost mnogim se logicarima cini nedovoljno. Po njihovom misljenju sud nije samo misao koja nesti istinito ili neistinito tvrdi nego na određeni nacin strukturira misao.Po ovoj koncepciji svi sudovi imaju istu osnovnu strukturu.
PREDIKACIONA TEORIJA SUDA : u svakom sudu nuzno se sadrze dva pojma, od kojih jedan nazivamo subjektom , a drugi predikatom. Subjekat je misao o onome o cemu u sudu nesto tvrdimo, a predikat misao o onome sta o subjektu tvrdimo. ( u sudu tigar je krvolocan, tvrdimo nesto o tigru.Pojam tigar je dakle subjekat ovog suda, O tigru tvrdimo da je krvolocan pojam krvolocan je dakle predikat.)Svaki dus se sastoji od tri pojma: subjekat –misao o onom o cemu nesto tvrdimo, predikat-misao o onom sto o subjektu tvrdimo, i kopula-misao o vezi subjekta i predikata.Sud prema tome nije jednostavno veza pojmova kojom se nesto tvrdi,nego je to misao kojom se o necemu ( subjektu) tvrdi nesto drugo( predikat) pomocu necega treceg ( kopule).
DA LI JE KOPULA POTREBAN CLAN SUDA: u svakom sudu pored subjekta i predikata mora postojati i kopula.Kopula dakle nije poseban clan suda,nego sastavni dio predikata .
CETIRI VARIJANTE PREDIKACIONE TEORIJE SUDA:
1. TEORIJA SUPSUMACIJE: teorija po kojoj je bit svakog suda u supsumiranju opsega subjekta pod opseg predikata.ovu teoriju nazivamo torijom supsumacije subjekta pod predikat.(pr, kit je sisavac, tvrdimo da je kit jedna vrsta sisavca i da je pojam kit vrsni pojam u odnosu na pojam sisavac).
2. TEORIJA IDENTITETA PO OPSEGU: teoriju po kojoj je bit svakog suda identifikacija opsega subjekta i predikata mozemo nazvati teorijom identiteta po opsegu.Subjektom i predikatom mislimo iste ljude,odnosno da subjekat i predikat imaju isti opseg.(neki ljudi su knjizevnici , subjek je neki ljudi, a pod neke ljude ne mislimo na bilo koje nego one koji su samo knjizevnici )
3. TEORIJA IMANENCIJE:teorija po kojoj je bit suda u imanentnosti sadrzaja predikata sadrzaju subjekta nazivamo teorijom imanencije predikata u subjektu ili krace teorijom imanencije.( tigar je krvolocan-tvrdimo da je krvolocnost jedno od svojstava tigra, i da je oznaka krvolocnostjedna od oznaka pojma tigar); smisao ovoga suda u tome da se sadrzaj predikata obuhvati sadrzajem subjekta,odnosno u tvrdnji da je sadrzaj predikata imanentan sadrzaju subjekta.
4. TEORIJA IDENTITETA PO SADRZAJU: u nekim sudovima je,dakle, sadrzaj subjekta i predikata identican. Teorju po kojoj je bit suda u identificiranju sadrazaj subjekta i predikata nazivamo teorijom identiteta po sadrzaju ( tigar je krvolocan; da je tigru svojstvena krvolocnost identicna s krvolocnoscu koja je svojstvena tigru).
RELACIONA TEORIJA SUDA: U sudu uvijek imamo dva clana: subjekat i predikat.opca je formula suda po relacionoj teoriji R ( x, y, .....) gdje tackice upozoravaju da sud moze imati vise nego dva clana.
EGZISTENCIJALNA TEORIJA SUDA : u svakom sudu imamo samo jedan pojam ( subjekat) i bit je suda u priznavanju ili poricanju egzistencije onoga sto se tim pojmom misli ( svijet postoji... subjekt je svijet; nema vjestica.....subjekat je vjestica).
OSVRT NA IZLOZENE TEORIJE:Tri glave teorije suda:PREDIKACIONA, RELACIONA, I EGZISTENCIJALNA; cetri glavne varijante predikacione teorije:TEORIJA SUPSUMCIJE, IDENTITETA PO OPSEGU, IMANENCIJE, IDENTITETA PO SADRZAJU.. S ve one smatraju da postoji jedna svim sudovima zajednicka struktura i svaka od njih hoce da bude jedino ispravna teorija o toj svim sudovima zajednickoj strukturi. Moglo bi se zakljuciti: nema apsolutno obavezne opce forme za sve sudove tj. nema takve formeu kojoj bi svaki sud nuzno morao biti izrazen, nema cak ni ralativno najbolje forme za sve sudove nego su razni nacini izrazavanja relativno najadekvatniji razlicitim sudovima.
Prema tome mozemo ostati pri nasoj def. Suda kao misli kojom se nesto porice ili tvrdi,odnosno kako misli koja je nuzno istinita ili neistinita.
1. 5. VRSTE SUDOVA
SUDOVI PO STRUKTURI: po strukturi sudove mozemo podijeliti na relacione, predikacione, i egzistencijalne:
1. Relacioni su sudovi kojima se nesto tvrdi o međusobnom odnosu dva ili vise predmeta.predmetu o cijem odnosu nesto tvrdimo nazivamo clanovima relacije, a odnos u kojem se clanovi nalaze relacijom.opca formula relacionog suda R(a,b,c,)Relacione sudove mozemo dalje dijeliti na vrste po broju clanova relacije, mozemo razlikovati-dvoclane ili diadice (ivan je stariji od milana) , troclane ili triadicke ( marko daje knjigu mirku), cetveroclane ili tetradicke ( nikola salje pismo predragu po borisu)....
2. Predikacioni su sudovi u kojima se uspostavlja odnos sadrzaja i opsega dvaju pojmova koje nazivamo subjektom i predikatom. Njihova je opca sema >S,P> Svakim predikacionim sudom se uspostavlja i sadrzajni i opsegovni odnos između subjekta i predikata.Dvije glavne vrste predikacionih sudova:atribucione i klasne.
3. Egzistencijalnim sudom tvrdi se egzistencija ili neegzistencija subjekta,odnosno tvrdi se ili porice subjekat.egzistencijalni sud javlja se dakle u dvije glavne forme „S-postoji“ ; i „S-ne postoji“.
TRADICIONALNA CETVEROSTRUKA PODJELA SUDOVA: Sudovi po kvantitetu: univerzalni partikularni i singularni. ; sudovi po kvalitetu: afirnativni, negativni i limitativni; sudovi po relaciji:kategoricki, hipoteticki i disjunktivni i sudovi po modalitetu: problematicki, asertoricki i apodikticki.
SUDOVI PO KVANTITETU: Sudovi >svi profesori su rastreseni i sve amebe su prazivotinje> jako se razlikuju po sadrzaju; slicni su po tome sto je u oba suda pojam subjekta misljen u citavom posegu (dakle raspodijeljen) Takve sudove nazivamo opcim ili univerzalnim.
Sudovi > neki romani su dosadni i neke ptice nisu pjevice> također se razlikuju po sadrzaju,ali su slicni po tome sto je u njima rijec samo o dijelu opsega pojma-subjekta.Takve sudove nazivamo posebnim ili partikularnim.. takozvane pojedinacne ili singularne sudove,u kojem pojmom-subjektom mislimo jedan pojedinacni predmet , takvi bi bili sudovi >kalija je covjek.
Generalni sudovi ( covjek je smrtan) njima se obicno misli citav opseg subjekta ali se moze misliti i samo dio tog opsega.
SUDOVI PO KVALITETU: sudovima <svi profesori su rastreseni i neki romani su dosadni> zajednicko je to sto se njima nesto tvrdi takve sudove nazivamo jesnim ili afirmativnim. Sudovima <neke ptice nisu pjevice i nijedan pas nije macka> zajednicko je da se njima nesto porice, takve sudove nazivamo nijecnim ili negativnim.
Afirmativne sudove najlakse prepoznajemo po tome sto sadrze afirmativnu kopulu >je(st)> ili >je(su)>, negativne po tome sto sadrze negativnu kopulu > nije > ili>nisu>. Podjelu sudova na afirmativne i negativne nazivamo podjelom na kakvoci ili po kvalitetu. U afirmative i negativne sudove Kant je kako zasebnu trecu vrstu dodao beskrajne ili limitativne , to su sudovi s afirmativnom kopulom i s negativnim predikatom dakle sudovi kao >dusa je nesmrtna>.
KOMBINIRANA PODJELA PO KVANTITETU I KVALITETU:Sud „svi profesori su rastreseni“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu afirmativan; takve sudove nazivamo univerzalno afirmativnim . Sud „ neki romani su dosadni“ po kvantitetu je partikularana po kvalitetu je afirmativan; i nazivamo ga partikularno-afirmativnim .
Sud „nijedan pas nije macka“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu je negativan; nazivamo ga univerzalno negativnim . Sud „neke ptice nisu pjevice“ po kvantitetu je partikularan a po kvalitetu negativan ; nazivamo ga partikularno-negativnim .
Podjelu sudova na univerzalno-afirmativne, partikularno-afirmativne, univerzalno-negativne, i partikularno-negativne, nazivamo kombiniranom podjelom po kvantitetu i kvalitetu.
SUDOVI PO MODALITETU: „kisa je vjerovatno prestala“; sudovi kojima se određena veza između subjekta i predikata postavlja samo kao moguca ili vjerovatna nazivamo problematickim.
„Sve zivo mora umrijeti“; sudove kojima tvrdimo da nesto nuzno jest (mora biti) onako kako jest nazivamo apodiktickim.
Neki romani su dosadni ; nema rijeci „mozda, vjerovatno mora nuzno ni njima slicnih“ sudovima u kojim takvih rijeci nema tvrdimo da nesto doista jest tako kako se tvrdi ( premda to tako jest ne mora biti ) takve sudove zovemo asertorickim.
SUDOVI PO RELACIJI: - imamo kategoričke, hipotetičke i disjunktivne.
U sudu željezo je teško neposredno povezujemo subjekta i predikat neuvjetujući njihov odnos nićim drugim. Sudove u kojima povezanost subjekta i predikata nije nićim uvjetovana nazivamo kategoričkim (tigat je krvoločan kit je sisavac).
Ako ućenici marčljivo uće nastavnik je zadovoljan, odnos između nastavnika i zadovoljstva nije neuvjetovan nego je uvjetovan marljivim ućenjem đaka, takve sudove kojima je odnos između subjekta i predikata nećim uvjetovan nazivamo hipotetičkim.
On je lud ili genijalan – izrićemo da se subjekat povezujemo sa jednim od dva predikata, ovakve sudove nazivamo disjunktivnim
SUDOVI PO SLOŽENOSTI: kategorički sud tigar je krvoloćan ne može se rašćlaniti na neke jednostavnije sudove ali se može rašćlaniti na pojmove tigar i krvoločan. Takve sudove koji se ne mogu rašćlaniti na sudove, nego samo na pojmove možemo nazvati jednostavnim ili atomskim.
Hipotetički sud – ako kiša pada, ulice su vlažne. Sudove koji kao svoje dijelove sadrže druge sudove možemo nazvati složenim ili molekularnim (kiša pada i ulice su vlažne)
Možemo reći da je disjunktivni sud složen.
1. 6. ODNOSI MEĐU SUDOVIMA:
KONTRARNI SUDOVI: „svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan“ – oba suda imaju isti subjekat i isti predikat. Univerzalno-afirmativni i univerzalno negativni sud s istim subjektom i predikatom nazivamo suprotnim ili kontrarnim
Očito je da dva kontrarna suda ne mogu biti oba istinita. „ svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan, bar jedan od njih mora biti istinit. Međutim, ako pogledamo kontrarne sudove „svi trgovci su pošteni i nijedan trgovac nije pošten“ uvidjet ćemo da su ponekad i oba kontrarna suda ne istinita. Možemo utvrditi: oba kontrarna suda ne mogu biti istinita, ali oba mogu, premda ne moraju, biti neistinita.
KONTRADIKTORNI SUDOVI: dva suda koji imaju subjekat i predikat, a razlikuju se i po kvantitetu i po kvalitetu nazivamo protivurječnim ili kontradiktornim, a odnos među njima protivurječnom oprekom, kontradiktornom opozicijom ili kontradikcijom. Dva kontradiktorna suda ne mogu biti ni oba istinita ni oba neistinita, uvijek je jedan od njih istinit a drugi neistinit.
SUBALTERNIRAJUĆI I SUBALTERNIRANI SUD : Subalternacija je odnos među dva suda s istim subjektom i predikatom, koji imaju isti kvalitet, ali se razlikuju po kvantitetu. Od dva suda koja su u odnosu subalternacije, jedan, onaj univerzalni, nazivamo subalternirajućim, a drugi, onaj partikularni, nazivamo subalterniranim.
SUPKONTRARNI SUDOVI: dva suda s istim subjektom i predikatom, od kojih je jedan partikularno-afirmativan (neki trgovci su pošteni ) a drugi partikularno-negativan (neki trgovci nisu pošteni) nazivamo podsuprotnim ili supkontrarnim, a odnos među njima supkontrarnošću.
Muamera
Posts: 15
Join date: 2011-02-26
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
FILOZOFIJA - POJMOVI-
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:20 pm
- Spoiler:
- ACTUS PURUS (lat) čisto djelovanje, savršena egzistencija
U Aristotelovoj filozofiji taj je
pojam izražen kao:mišljenje,to označuje apsolutnost božje
aktivnosti tj.bog misli samog sebe i nista više.
ADEKVATAN (lat. Adaequtus) prikladan, primjeren, potrpun u odnosu na određeno stanje I zbivanje.
Odovara svom predmetu i sadržaju,izražen je već kod Platona terminom homoiosis tj.istina je podudaranje između stvari i ideje.
AD HOC (lat) za ovo, nesto sto je usmjereno samo na pojedinačnost
AD HOMINEM (lat) prema čovjeku, u odnosu na covjeka,dokaz. Određeno prilagođavanje znanju onih kojima se nešto tumači.
ADIJAFORA (grčk) indifirentnost, nebitno. U stoičkom regiorizmu i sam život pripada u područje adijafora.
AD LIBITUM (lat) po vlastitoj volji I uvjerenju ,sobodno donosenje odluke
AFEKT (lat. Affectus , grčk. Pathos) pretjerana psihička osjetljivost I uzbuđenost, strast. Stanje u kojem emocionalnost prevladava i umanjuje mogućnost racionalanog odlučivanja.
AFIRMACIJA (lat. Affirmation) potvrđivanje
AGNOSTICIZAM (grčk. A-gnosia) neznanje, nespoznavanje. Mišljenje da su principi svijeta nespoznatljivi te da se ne može znati što je istina.
AHIL (AHILEJ) I KORNJAČA problem odnosa konacnog I bezkonačnog
AKADEMIJA naziv za naučna udruženja,od 18st I za stručne skole.
AKATALEPSIJA nespoznatljivost predmeta. Možemo reći samo to što nam se o nečemu čini,ali iz toga se ne može zaključiti da je objekat upravo takav.
AKCIDENCIJA pripadnost nečemu kao oznaka ili stanje,nebitno,sporedno. Kod Aristotela prva kategorija (supstancija) jeste nosilac ostalih devet kategorija koje su njene akcidencije.
AKME vrh, oštrica,pravo doba, zrelost
ASIOLOGIJA učenje o etičkim I životnim vrijednostima
AKSIOM stav za koji netreba dokaz. Aristotel je pisao da nemaju pojma o filozofiji oni koji traže da se aksiomi dokazuju.
AKTUALNOST realnost
ALEGORIJA slikovito izražavanje
ALETHELA neskrivensto
ALETHES LOGOS pravi logos, knjiga koju je napisao Kelsos
ALIJENACIJA otuđenje
ALKE vlastita obrana
ALLESZERMALMER sverazbijač. Naziv na Kanta koji je svojim kriticizmom odbacio tradicionalnu metafiziku i dogmatiku.
ALOGIČAN ono sto je suprotno mišljenu
AMFIBOLIJA doslovno, na obadvije strane okrenut,dvosmislenost,zagonetnost. Kod Kanta transcendentalan amfibolija nastaje zamjenjivanjem pojmova koji pripadaju čistom razumu i pojmova koji pripadaju osjetilnosti.
AMICUS PLATO, MAGIS AMICA VERITAS platon nam je prijatelj,no veci nam je neprijatelj istina. Izreka je oblikovana na osnovu Aristotelove kritike Platona ,u kojoj Aristotel kaže da ni prijateljstvo ne smije biti zapreka kad se istražuje istina nekog učenja.
AMOR DEL INTELLECTUALIS intelektualna ljubav prema Bogu
AMOR FATI ljubav prema sudbini
ANALIZA razvajanje neke cjeline na pojedine djelove.
ANALOGIJA sličnost odnosa,zaključivanje po slicnosti
ANALOGIJA BITKA odnos između Boga I svijeta
ANAMNEZA sjećanje. Teorijom o sjećanju Platom pokušava prevladati horizam (razdvojenost) u postojanju između ideja i svijeta.
ANANKE prirodna nužnost
ANARHIJA U FILOZOFIJI bavljenje filozofijom bez metode I principa. Schelling smatra da je Kant takvoj filozofiji učinio kraj,pa ga stoga naziva instauratorom filozofije.
ANCILLA THEOLOGINE složavka teologije
ANIMA, ANIMUS duša,duh
AN SICH, FUR SICH po sebi , za sebe. Prema Hegelu na toj razlici počiva sva razlika u svjetskoj povijesti.
ANTAGONIZAM suprotnost
ANTICIPACIJA zakljucivanje unaprijed na osnovu određenih iskustava
ANTILOGIJA protivriječnost
ANTINOMIJA sukob zakona. Kant naziva sofistikacijama čistoga uma koje mogu zarobiti i najmudrijeg čovjeka.
ANTITEZA suprotna tvrdnja
ANTROPOLOGIJA učenje o čovjeku
AANTROPOMORFIZAM svaćanje bogova prema čovjekovim stanjima I sobinama
APATIJA neosjetljivost
APEIRON ono sto nema granice
APERCEPCIJA jasna predtsava, razumjevanje
APOKRIFAN nesto tajno, podmetnuto
APOLOGETI kod krščana vjerovanje u boziji autoritet
APOLOGETICUM (lat) obrana, obrambeni govor
APOLOGIJA (grčk) obrana.pod ovim naslovom napisao je Platon odbranu Sokrata na sudu.
APORIJA poteškoča nekog problema,tumacenje odnosapojma i stvari
APOSTOLUS srednjovjekovni naziv za apostola Pavla
APOSTOLUS TUTUS srednjovjekovni naziv za tekstove apostola Pavla
A PRIORI prije određenog iskustva. Spominju se prvi put kod Alberta od Sachsena. U Kantovoj filozofiji označava ono što je općenito i nužno.
APSOLUTAN obavezan, oslobođen, samostalan
APSOLUTNA FORMA IDEJE u Hegelovoj filoz.samo je misao apsolutna forma ideje
APSTRAKCIJA odvojenost, izostavljanje nebitnih pojedinačnih oznaka u nekom pojmu. Za čovjeka je bitna sposobnost djelovanja.
APSURDAN besmisleno, misaono neprikladno. Egzistancijalni problem apsolutnosti života obrađivao je A. Camus.
ARETE vrlina, podobnost,čestitost. Diobu vrlina na etičke ili praktične i dijanoetičke ili teoriske izvršio je Aritotel. Hegel je pisao da niko nije genije za vrlinu.
ARGUMENT dokaz, razlog . Aristotel definira dokaz (grč.apodeiksis) kao izvođenje tj.zaključak iz tačnih premise.
ARHE ishodiste, princip, ono iz cega sve drugo slijedi. Termin je prvi pojmovno obradio Platon.
ARHITEKTONIKA građenje,
ARHITEKTONSKI izvođenje iz principa
ARS DIALACTICA srednjovjekovni naziv za logiku
ARS SYLLOGISTICA srednjovjekovni naziv za Aristotelovu logiku
ASEBIJA neizvršenje kulturnih obaveza prema bogovima. Povod za optužbu protiv Sokrata.
ASEITET iz sebe, po sebi , od sebe
ASKEZA prvobitno vježbanje u gimnastičkom smislu
ATANATIZAM vjeroavnje u besmrtnost
ATANAZIJA besmrtnost
ATE ludilo, moralna sljepoća, boginja koja ljudima zamračuje svijest I pamet.
ATARAKSIJA duševni mir
ATEIZAM negiranje postojanja boga/ova. Problem je obrađivao grčki filozof Ksenofan.
ATLAS prema grčkom mitu jedan od Titana po kazni drži stupove neba. Aristotel je nalazio potvrdu za shvačanje da Zemlja nije središte svemira.
ATOM ono sto se dalje nemoze rezati. Zasnovali su ga grčki fiozofi Leukip i Demokrit.
ATRIBUT ono sto je dodatno, sto spada u bitnu oznaku nekog postojanja. Atributi boga. U skolastičkoj filozofiji bog je određivan kao summum bonum.
AUDIATUR ET ALTERA PARS neka se čuje I druga strana
AUFHEBEN AUFGEHOBEN ukinuti I dalje to sačuvati. Hegelov termin kojim se označuje dijalektički moment kretanja i prelaza.
AUTARKIJA sam sebi biti dovoljan
AUTONOMIJA samostalnost, isključivanje zavisnosti od drugih
BIĆE pojedinačno postojanje,dokaz da nesto jest, nema dr smisao
BIOS THEORETIKOS teorijski život kao način duhovnog, misaonog odnosa prema svijetu. Prema Aristotelu stalna moralna vrijednost. Bios praktikos, praktički život.
BITAK postojanje. Najapstraktniji izraz o svijetu i njime se izražava samo “jest”.
BONA FIDES dobra boginja povjerenja, pouzdanja. B.F: bio je podignut hram na Kaptolu oko 250 godina p.n.e.
BURIDANOV MAGARAC primjer Buridana, problem jednakih motiva koji je obrađivao Aristotel koji govori o ponasanju čovjeka koji je gladan I zedan I kako ta stanja djeluju na njega(magarac izmedju 2 plasta sjena nezna koji ce jesti I ugine). Problem jednakih motiva obrađivao je prvi Aristotel,govori o ponašanju čovjeka koji je gladan i žedan.
CAUSA uzrok , povod
CAUSA SUI uzrok samog sebe, bozija apsolutnost gdje biće samo po sebi ne zavisi od drugog. U srednjovjekovnoj filozofiji C.s. označena je božja apsolutnost. Kod Spinoze termin C.s. označava način vječnog postojanja boga ili prirode.
CHRISTIANA PHILOSOPHIJA krščanska filozofija. Filozofija koja ne protivrječi kršćanskom vjerovanju.
CIRCULUS VITIOSUS ili CIRCULUS IN PROBANDO pogresno zakljucivanje
CIVITAS DEL bozja drzava,nebeska i zemaljska drzavaoznacava opce rodzenje svih ljudi
COGITO, ERGO SUM mislim , dakle postojim, jesam. To je Descartesov princip filozofiranja u prevladavanju apsolutne sumnje. Ako postoji mišljenje onda je sigurna i egzistencija onog koji misli. Izražen je kod Augostina.
COINCIDENTIA OPPOSITORUM spajanje suprotnosti, podudaranje. Zastupaju tezu N.Kuzanski, G.Bruno i Shelling
COLLOQUIUM raz-govor koji ima svoju određenu svrhu. Oblik nastave teologije i filozofije ve u Srednjem vijeku.
CONDITIO SINE QUA NON nužnost, apsolutnost, to bez cega se nemože biti
CONSENSUS podudaranje, slaganje u misljenju, jednoglasnost
CONTEMPLATIVA VITA teorijski zivot
CONTRADICTIO IN ADIECTO proturječnost koja nastaje spajanjem nespojivih pojmova
COROLLARIUM dodatak. Spinozni termin.
CREDO, QUIA ABSURDUM vjerujem jer je besmisleno
CREDO, UT INTELLIGAM vjerujem da bih spoznao. Stav skolastičara kao princip mišljenja oblikovan kod Anselma. Misao je izražena već kod Augustina.
CUIUS REGIO,EIUS RELIGIO cija je zemlja toga je I religija.
DAIMONION sokratov unutrasnji glas. Sokrat se suprotstavio grčkoj religioznoj tradiciji.
DEDUKCIJA izvođenje, logički postupak izvoda. Dovođenje nekog slijeda do nužnog kraja,do zaključka.
DE GUSTIBUS NON EST DISPUTANDUM ne treba diskutirati o razlici ukusa. Piše Feuerbach.
DEIFICATIO obogostvorenje. Problem Eriugenine filozofije sve što postoji vrća se na kraju u boga i u božijoj supstanciji postaje s njim jedno. To je uticaj grčke patristike a posebno filozofije misticizma Dionizija Areopagite.
DEIZAM religiozno-filozofsko svaćanje da je bog stvorio svijet
DEMIJURG stvoritelj svijeta. Prvi je Platon označio božanstvo kao demijurga,koji sve stvara i oblikuje. Demijurg označio je Marx Hegelov pojam apsloutne ideje.
DEMITOLOGIZIRANJE novo tumačenje Biblije. Koji je zasnovao Rudolf Bultmann. Bultmann je vodio diskusiju i s K. Jaspersom.
DEMON bog smrti. Snaga kojoj se čovjek podređuje. Kod Homera to je božanstvo koje dodjeljuje sudbinu.
DETERMINISAM ucenje da je sve sto se događa određeno
DEUS ABSCONDITUS skriveni bog
DEUS EX MACHINA bog iz masine
DEUS IMPLICITUS – DEUS EXPLICITUS termini o bogu. Shelling dokazuje da nije sateista.
DEUS SIVE NATURA bog ili priroda kao jedna supstancija. Kao jedina supstancija panteistički nazor Spinozine filozofije.
DIJALOGUS INTER JUDAEUM,PHILOSOPHUM ET CHRISTIANUM dijalog izmadju židova, filozofa I krščana. Tekst je pisan 1142.a prvi put objavljen 1831. Abelard zastupa tolerantno shvaćanje.
DIES NEFASTUS nesretni, kobni dan
DIHOTOMIJA dijeljenje na dvoje, razdvajanje,podjela na odgovarajuce vrste
DIJALEKTIKA oznacava vjestinu raspravljanje na osnovu trazenja suprotnosti. Prema Platonu dijalektika kao znanje. Aristotel piše da je osnivač dijalektike kao vještine filozofiranja Zenon iz Eleje. Kant je za Zenona rekao da je suptlni dijalektičar. Za Sokrata dijalektika je metoda u analizi pojmova.
DIJALOG ragovor,prvi pisac je bio Zenon,prvi ga je primjenjivao sokrat
DIKE pravednost, pravo
DIOTIMA ime svećenice koja sve zna,ime je izmislio Platon,a simbolika je bez bozanske pomoci covjek nemoze shvatiti bit istine.
DISCIPLINA učenje, nastava, nauka
DISKURZIVAN sukcesivno logicko izlaganje od jednog stava prema dr.
DISPUTATIO rapravljenje pojmova, sukcesivno logicko izlaganje,vazno je znati primjenjivati silogisticka pravila u dokazivanju
DOCTA IGNORANTIA učeno neznanje,ucenje Nikole K.termin vec oblikovan kod Augustina.
DOCTRINA učenje, poučavanje
DOCUMENTUM ANTIQUUM tekstovi starog vijeka
DOGMA učenje, apsolutno značenje nekog shvaćanja,istina vjerovana otkirvena na prirodan nacin
DOGMATIČARI oni koji nekriticki prihvataju jedno misljenje
DOGMATSKI DRIJEMEŽ stari način filozofiranja
DOKSA nazor, ime, slava, da je nesto,upotrebljava se i kao oznaka pojedinih fil.ucenja
DOKSOGRAFI antički filozofksi pisci
DUALIZAM dvostruko,suprotno monizam,tumacenje svijeta iz jednog principa
DUH moć misljenja, umnost,karakter
DUH VREMENA
DUŠA individualna posebnost svakog covjeka
EIDOLON odraz, slika,kod stolika slika u dusi predstava,kod atomista sadrzaj osjetilne spoznaje
EIDOS oblik, izgled, ideja
EGZISTENCIJA postojanje,porijekla,vlastitost mišljenja i rada,sloboda u odnosu na postojanje,briga za samog sebe
EGZISTENCIJALNA KOMUNIKACIJA mogućnost zivota sa drugim “ja”,negiranje izolovanosti i fanatizma
EGZOTERIČAN vanjski, oni koji nisu za nesto posvećeni, odnosi se na 2vrtse Aristotelovog predavanja
EKLEKTIČAR onaj koji iz odabire iz razlicitih ucenja pojedine djelove I tako stvara svoj system,u fil kao doksografski izvor,oznaka za nesamostalno misljenje
EKLEZIJA skupština, narodni skup
EKPYROSIS svejtski požar, sagorijevanje periodicno nastajenja I propadanje svega
EKSTAZA izlaženje iz samog sebe
EKVIVOKACIJA istoimenost, jednak naziv,harmonija
EMANACIJA istjecanje, izlaženja, izlijevanje
EMPIRISJKI ILI MATERIJALNI IDEALIZAM teorija koja psotojanje predmeta smatra sumnjivom ili nedokazivom
EMPIRIZAM shvaćanje d anema urodzenih ideja,izvor spoznaje je samo iskustvo
ENEADE devetice, naziv spisa za 54Platonova spisa koji su svrstani u 6grupa,sistematizaciju izvrsio Porfirije
ENS biće, stvar, predmet
ENTELEHIJA djelatnost, zbiljnost,kod Aristotela zavrsenost samo onog sto je bilo potencijalno
ENTUZIJAZAM nešto zastupati s najvecom zeljom I strasšču da se to ostvari
EPAGOGE dovođenje , privlačenje
EPEKEINA s onu stranu, onostrano,kod Platona određenje ideje dobra koja se nalazi s onu stranu bića
EPOHE uzdrzavanje od izricanja sudova
ERIS ženski demon svađe I ratnih poslova
ERISTIKA vještina raspravljanja , polemika
EROS bog ljubavi, personifikacija ljubavi,
ESENCIJA bit, bitnost
ESHATOLOGIJA vjeorvanje o zadnjim stvarima (nakon smrti)
ESPRIT DE FINESSE finoća duha,dopuna matematske spoznaje i bez toga nista nemoze geom..duh
ESTETIKA učenje o onom sto se može percipirati
ETIKA filozofksa disciplina koja teorijski obrazlaze norme I smislenost ljudskog zivota
ETIKOTEOLOGIJA
ETIOLOGIJA učenje o uzročnosti,objasnjenje neke pojave
ETOS boraviste, zavičaj, moralna kakvoća
EUBULIJA razboritos, dobra odluka
EUDEMONIZAM stanje zadovoljstva, sreća
EUHEMERIZAM racionalističko tumačenje mitova,bogovi su zasluzni ljudi
EUSEBIJA pobožnost, strah pred bogom, pravednost prema bogovima,oblik postovanja starijih
EUTYMIJA dobra volja, vedrina duše, duševna spokojnost
FACERE DOCET PHILOSOPFIJA NON DICERE filozofija uci raditi a ne govoriti
FAMA nebeski glas koji prenosi volju bogova
FAMES glad, božanstvo gladi kod Rimljana,fames zivi na ulazu u podzemni svijet,Hegel obraduje kao problem religije svrhovitosti
FANATIZAM obozavanje samo svoga hrama,sve ono sto je drugacije od vl misljenja
FANTAZIJA prazna predstava u kojoj nema ničega,oblik razmisljanja u kojem je bitno trazenje novog,koje jos nije u realitetu
FANTALIZAM naređenje bozanstva, bozija volja,shvacanje da je sve unaprijed određeno i uvijetovano od visih i tajanstvenih sila,covjeku je nemoguce da izbjegne to sto mu je suđeno
FATA VELENTEM DUCUNT NELENNTEM TRAHUNT sudbina vodi one koji hoce,a vuče one koji neće.
FENOMEN pojavno, vidljivo, ono sto je nazocno, prisutno
FENOMENOLOGIJA učenje o pojavama ili fenomenima
FIKCIJA izmišljenost , pogresno predočivanje, prikrivenost,nesto sto neodgovara adekvatno postojanju u stvarnosti
FILOZOFIJA ljubav prema mudrosti, potreba za znanjem nastaje na temenlju čuđenja.
FILOZOFSKA KRITIKA kritika nemoze biti osnovana na subjektivnom uvjerenju vec moram imati svoje objektivno važenje
FINALITET kraj, nesto sto je usmjereno na kraj,cilj kao svoj zavrsetak,na osnovu zasnovane uzrocnosti
FIZIKOTEOLOGIJA pokusaj uma, da iz svrha prirode zaljuci na najvisi uzrok prirode I na njena svojstva.
FOEDERA NATURAE tarmin za pojam prirodnih zakona.
FORMA oblik postajanja
FORMALNI IDEALIZAM
FRONESIS razbog, misaona kriticnost
FROTISTERION mjesto za razmisljanje,Aristotelova oznaka za skolu
FUNDAMENTALNA ONTOLOGIJA ucenje o bićcu kao biću u određenom sistemu kategorija
GENIJ u mitologiji proizvođač života, prema rimskom vjerovanju duhovno božansko biće,misaona i stvaralacka nadarenost i sposobnost
GENUS PROXIMUM oznaka koja je nuzna u postupku definiranja nekog pojma ili sadržaja
GNOSEOLOGIJA ocenje o spoznaji,istrazuje mogucnosti,smisao i zamcajne spoznaje
GNOTHL SEAUTON upoznaj samog sebe
GNOZA (gnosis- spoznaja)
GORGA pojam općeg straha I uzas,strasilo,cudoviste
GRANIČNO STANJE stanje pred kojim covjek staji I koje ga uvjetuje,spoznaja takvih stanja pridonosi sadrzajnom određenju pojedinacne egzistencije.
HABITUS covjekova stalna osobina , svojstvo ili karakter
HAD podzemlje, nevidjljivo, to sto se nevidi tamno mracno mjesto
HAECCEITAS individualna posebnosta, pripadnost,pozitivno određenje koje pojedinacnu stvar cini tim sto jest i time se razlikuje od svakog drugog sadrzaja
HAOS, KAOS otvoreni, beskrajni prazni proctor
HARIZMA dar, poklon, dar milosti, natprirodni-božanski dar
HARMONIJA sklad, podudaranje, slaganje, odnos povezanosti
HEDONIZAM svaćanje da je cilj zivota u zadovoljstvu koje moze biti materijalno I duhovno
HEIMARMENE sudbina, usud nad ljudima
HEN ono sto je bilo prije nego sto je ista bilo.
HEN KAI PAN jedno I sve,opče jedinstvo svijeta ,sve pojedinacno nastaje iz jedne osnove nijendo bice nema dr uzrok za svoje postojenje
HEREZA izbor, neprihvacanje odeđenog vjerovanja
HERMENEUTIKA sposobnost, vjestina izlaganja
HIPOTEZA uvjet, nedokazani stav,pretpostavka koja nemora biti iskljucenja u razmatranju
HISTORIJA CALAMITATUM historija nevolja
HOMEOMERIJE najmanje kvalilatitno određene djelove materije
HOMINEM HOMINE DEUM ESSE čovjek je čovjeku bog
HOMO SUM HUMANI NIHIL A ME ALIENUM PUTO čovjek sam I nista mi ljudsko nije strano
HORME prirodni,unutrasnji nagon
HORENSIUS vodeci rimski govornik
HRONOS vrijeme,prema Pindaru otac svega
HUMANITA čovječnost, sto prirada covjeku I njegovom određenju
HYLE drvo, dreveće, suma
HYLEMORFIZAM učenje o jedinstvu materije I forme aristotel
HYPOKEIMENON supstanca,ono sto lezi u osnovi ,to sto je prisutno,sto cvrsto postoji,moze da vazi i kao dokaz
IDEALIZAM filozofsko svaćanje da je vanjski svijet samo privid, pojava
IDEJA slika, oblik, izgled,
IDENTITET istost, istovjetnost, ono sto se odnosi na isto
IDENTITATSPHILOSOPHIE filozofija identiteta
IDEOLOGIJA učenje o idejama,nadzor na svijet i zivot na osnovu određene teorije uvjerenja
IGNORANTIAE ASYLUM utočiste neznanja
ILUZIJA neadekvatan dozivljaj vanjskog svijeta
IMANENTAN koji ostaje unutar necega,u necemu sadrzan,unutrasnji odnos prema nekom ucenju ili sistemu
IN INFINITUM bez kraja, slijed koji nema zavrsetak
INDETERMINIZAM shvacanje da dogadjaji u svijetu nemaju svoju određenu kauzalnost
INDIVIDUACIJA pojedinacnost, process razvoja
INDIVIDUUM ono sto je nedjeljivo
INDUKCIJA dovođenje, navođenje
INKARNACIJA otjelovljenje boga
INKVIZICIJA
INTELEKT razum, razumjevanje
INTELLECTUS ARCHETYPUS izvorni razum
INTELIGIBILAN ono sto se odnosi na um, intelekt
INTENCIJA namjera, nastojanjesva djela su dobra ili losa,
INTERMUNDIJE međurostor u kojima zive bogovi
INTUICIJA neposredno gledanje, promatranje
IRACIONALAN za razum neshvatljiv
IRONIJA podrugljiv nacin odnosa
ISAGOGE
ISONOMIJA jednakost u pravima, ranopravnost
ISOSTHENIJA jedanaka snaga dokazivanja
ISTINA ono sto je isto
IZBOR FILOZOFIJE karakter samog cvojeka.
JA ne-ja
JANSENIZAM teoloski pokret
KAIROS najpovoljnije vrijeme za nesto,prava mjera kao eticka norma
KALOKAGATIJA vrlina lejpote I dobrote
KANONIKA logika, ucenje o normama misljenja
KANTOVA 3 PITANJA sto mogu znati, sto treba da cinim, cemu se smijem nadati
KARAKTER alat za zakopavanje, siječenje, utiskivanje,određena svojstva po kojima se nesto razlikuje od drugog
KASANDRA nesretna prorocica
KATALEPSIS hvatanje, stizanje
KATARZA čiščenje
KATEGORIČKI IMPERATIV eticki zahtjev da nesto treba uciniti
KATEGORIJE ono sto se izrice o subjektu
KATH’HAUTO izvan svakog odnosa
KATORTOMA etička duznost
KAUZALNOST uzročnost
KAZUISTIKA ucenje o moralnom odlucivanju savjesti u razlicitim zivotnim situacijama
KENON praznina, prazan proctor
KISMET sudbina
KOINE ono sto je zajednicko
KONCEPTUALIZAM srednjovjekovni logicki pravac
KONTEMPLACIJA promatranje ocima, gledanje duhom
KONTINGENCIJA slucajnost
KONTRADIKTORAN protivrijecan
KONRARAN suprotan
KOPULA veza, spajanje u logici
KOZMOGONIJA mitolosko tumacenje nastanka svijeta
KOZMOLOGIJA ucenje o svijetu kao redu I poredku
KOZMOS svjetski poredak
KRITISCHES JOURNAL DER PHILOSOPHIE filozofski casopis
KVIJETIZAM pobožnost I predanost bogu
KYRIOS gospodar,upravljac, titular vladara
LATHE BIOSAS proživi povučeno
LEVIATHAN nilski krokodil
LIBERUM ARBITRIUM izbor, sloboda volje,sposobnost volje d adonosi odluke na osnovu svog uvjerenja
LIKEJ likej, licej – gimnazija u Ateni
LINKEJ sin Afarejev
LOGIKA ucenje o umnom mišljenju I zakljucivanju
LOGIKA SRCA napustanje teorijskog misljenja
LOGISTIKA logicko izvođenje pomocu matematskih simbola
LOGOS svjetski zakon, princip dogadjanja, misao , um
LUKAVSTVO UMA um djeluje strhovito da bi dosao do svog cilja,uvijek se razlikuje postojeci object od cilja
MAGISTER SAPIENTUM ucitelj mudrosti
MAIEUTIKA duhovni razvoj na osnovu sposobnosti misljenja “za” I “protiv”
MAKROLOGIJA izlaganje nekog misljenja u drugim govorima
MAKSIME UMA subjektivne teze koje su oblikovane iz interesa uma
MAN bezlični oblik, #se#
MANIJA odusevljenje, uzviseno
MANTIKA vješina proricanja budučnosti
MARKSIZAM filozofsko, revolucionarno ucenje o covjeku, drustvu I historiji
MATERIJA tvar, izvor, porijeklo postojanja
MATERIJALIZAM pocelo svega postojeceg izvodi iz postojanja materije kao neposredne datosti
MEDITACIJA mišljenje, razmišljanje
MEGALOPREPEIJA velikodušnost, uzvišenost
MEGALOPSIHIJA covjekova duševna I misaona uzvišenost
METABAZA pogreska u logici
METAFIZICKI Prokrustov POKRET ironiziranje svakog misljenja
METAFIZIKA nauka o prvim principima I uzrocima
METAFORA prenosenje neke rijeci na neki dr pojam
METAKOZMIJA Slobodan prostor medju svjetovima
METASTROFE okretanje,obracanje duse od osjetilnog svijeta prema idejama.
METEKSIS učešče djela na cjelini ili pojedinacnih stvari na ideji
METEMPSIHOZA vjerovanje u seljenje duša u različita bića
METIS razboritos, pamet, razum
METODA slijed, metoda, nacin misljenja
MIKROKOZAM svijet u malom,
MIMESIS oponašanje
MISTERIJ tajna, sveta tajna
MISTIKA to sto se odnosi na tajna ucenja
MIT prica, govr, rijec
MODO AETERANO na vječni nacin
MODUS mjerilo, proper,pravilo
MOIRA dio, komad kao odvojenost prema cjelini
MONADA jedinstvo, jedno kao osnova
MONIZAM objašnjenje svih pojava u svijetu iz jednog principa
MONOTEIZAM vjerovanje u jednog boga
MORAL postupak, običaj,navika
MORALITET eticko drzanje pojedinca na osnovu pojma duznosti
MORALNA TEOLOGIJA učenje o uzročnosti
MORS IMMORTALIS besmrtna smrt
MUZA boginja pjevanja I pjesnistva,tj, GOVORENJA IsTINE
NATČOVJEK ce postaviti nove vrijednote I treba osigurati stanje u kojem ce jaci ljudi biti nuzni
NATURA NETURANS stvaralacka priroda
NEGACIJA NEGACIJE jedan od dijalektickih zakona kretanja
NEGATIVNA TEOLOGIJA metoda označavanja bozijih atributa u negaciji pozitivnih oznaka
NEXUS veza, spajanje, veza uzroka I posljedica
NIHIL EST IN INTELLECTU QUOD NON PRIUS FUERIT IN SENSU niceg nema u intelektu sto prije toga nije postojalo
NIHILIZAM negativan odnos prema postojecim normama
NIKOMAHOVA ETIKA glavno aristotelovo djelo iz etike
NIŠTA szprotnost svakom bicu koje je “nesto”
NOESEIS NOESEOS mišljenje mišljenja
NOMINALIZAM subjektivno shvacanje predmeta
NOMOS ono sto je svakome dodjeljeno, obicaj,red,zakon
NON EST PECCATUM NISI CONTRA CONSCIENTIAM grijeh je samo ono sto je protiv savjesti
NOSCE TE IPSUM upoznaj smaog sebe
NUMENON ono sto je misaono nepristupacno culima
NUS misao, mišljenje, duh,aktivni preokretac neobilkovane materije.
OBJEKT nesto sto je baceno, stavljeno ispred necega
OFITI genostička sekta koja je obozavala zmiju kao covjekovog prijatelja
OIDA HOTI OUDEN OIDA znam da nista neznam
OKAZIONALIZAM prilika, zgoda, mogucnost da se sto ucini i dogodi,
OMNIS DETERMINATIO EST NEGATIO svako određenje jest negacija
ONTOLOGIJA ucenje o bicu kao bicu u određenom sistemu kategorija
ONTOLOSKI DOKAZ ZA EGZISTENCIJU BOGA dokazivanje iz samog pojma
OPSIS ADELON TA FAINOMANE nevidljivo
ORDO AMORIS red ljubavi
ORDO ET CONNEXIO IDEARUM IDEM EST EA ORDO ET EONNEXIO RERUM red I veza ideja isti je kao red I veza stvari
ORGANON oruđe, naziv za Aristotelove logicke spise
OTUĐENJE nesto svoje izgubiti
PAIDEJA odgoj I nastava, poucavanje, obrazovanje vladanja I duha
PALINGENEZIJA ponovno vracanje svih stvari
PANENTEIZAM učenje d aje sve u bogu
PANLOGIZAM učenje da svime vlada logos
PANPSIHIZAM vjerovanje da sve sto jest ima svoju dusu I da je na neki nacin oživljeno
PANTA REI sve teče
PANTEIZAM sve je bog
PARALOGIZAM pogrešno zaključivanje
PARAKLET branilac, pomagač
PARERGA-PARALIPOMENA kasniji dodatci , tumacenja I komentari
PARESIJA sloboda govora
PARUSIJA prisutnost, nazocnost, sadašnjost
PATOS doživljaj , duševno stanje
PEISITHANATOS nagovarač na smrt
PEITO dar nagovaranja pomocu logosa
PERCEPCIJA sabiranje, kupljenje, shvaćanje
PERIPATETICI naziv za Aristotelove učenike po šetalistu
PETITIO PERINCIPIL dokazivanje pomocu necega sto samo nije dokazano a uzima se kao sigurno
PHILOSOPHIA MILITANS borbena filozofija
PHILOSOPHIA PERENNIS filozofija iz trajnih nepromjenljivih principa
PITIJA ona koja postavlja pitanja I time stalno uznemirava
PNEUMA vjetar, zrak, dah,duh,ozivljeno bice,kod stoika pokretacka snaga svega postojeceg.
POPULARNA FILOZOFIJA nacin misljenja u kojem se određeni stavovi filozofije primjenjuju za prakticne ciljeve u zivotu
PORT ROYAL cistercitski samostan blizu Versaja
PO SEBI iz sebe, kroz sebe
POST HOC,ERGO PROPTER HOC poslije toga, dakle zbog toga
POSTULAT prihvacanje necega kao moguceg I vazeceg
POZITIVIZAM pozitivno
PRAGMATIZAM (pragma-cin , djelovanje, cinjenica)
PRAKSIS djelovanje, aktivnost, misaoni I teorijski rad
PREDESTINACIJA vjerovanje u bozije predodredzenje svega sto jest I sto ce biti
PREEGZISTENCIJA predhodno postojanje , vjerovanje u postojanje duse prije njenog ulaska u tijelo
PRESTABILIRANA HARMONIJA Leblinzovo ucenje
PRINCIP osnova, početak, ishodisteonog sto je pravo iz cega proizilazi sve ostalo
PRINCIPUIM CAUSALITATIS princip uzročnosti
PRITANEJ sluzbena kuca drzave
PRIVACIJA negacija svojstva koje po prirodi necemu prirada
PROBABILIZAM da se prihvati ono sto je ne samo vjerovatnije vec I svrshodnije
PROBLEM ono sto je naprije baceno, sto je postavljeno I ostavljeno ispred
PROLEGOMENA uvod, predgovor
PROLEPSIS pojam koji se oblikuje na osnovu stecenog iskistva
PROPEDEUTIKA uvod u neku discipline,fil cistog uma,istrazuje mogucnosti uma u donosu prema cistos spoznaju a prori
PROTON PSEUDOS prva laž,pogresan pocetak nekog izvoda
PROTREPTIKOS opominjanje, nagovaranje
PRVA FILOZOFIJA nauka o bicu kao takvom
PRVI TRAGICNI FILOZOF volja za zivotom I u najtezim situacijama
PSIHE duša, zivotna snaga, zivotni princip
PSYHES ESTIL LOGOS HEAUTON AUKSON dusi pripada logos koji sam sebe umnozava
PSIHOLOGIJA doslovno ucenje o dusi
PSIHOLOGIZAM bitnost cjelokupnog misaonog zivota I stvaralastva
QUEM IN FINEM čemu? O covjeku kao moralnom bicu ne moze se dalje pitati cemu on egzisticira
QUIDDITAS opće realno svojstvo
QUINQUE VOCES latinski naziv za 5 logickih problema koje Porfinije obraduje u svom djelu,(ROD .VRSTA,RAZLIKA, SVOJSTVO,AKCIDENCIJA)
RACIONALIZAM razum izvor covjekove spoznaje,pa se kriticki odnos prema svijetu oblikuje putem misljenja
RATIO um, razum, razlog
REALIZAM predmet, stvar postoji u svojoj predmetnosti po sebi nezavisno od subjekta.
REFLEKSIJA misaoni odnos razmisljanje o uzrocima I razlozima
REINKARNACIJA ponovno rodjenje duse
RELACIJA odnos subjekta prema objektu
RELATIVIZAM shvacanje da nista nije apsolutno , sve je ovisno o razlicitim odnosima
RELIGIJA poboznost, postovanje boga I bogova
RIGORIZAM cvrsto drzanje principa, strogoca u primjeni zahtjeva koji su postavljeni kao kriteriji,neuvazavanje posebnih razloga ni okolnosti
ROMA LOCTUS CAUS FINITA ako je u Rimu receno,stvar je završena!
SACRA DOCTRINA sveta nauka
SANCTA SIMPLICITAS “o sveta jednostavnisti” naivnost,bezazlenost
SAVJEST unutrasnje znanje da se moralna ocjena covjeka izvodi bas iz tog znanja
SEMANTIKA učenje o znakovima,istrazivanje odnosa sadrzaja i znakova.
SENZUALIZAM osjetilo, culo
SEPTUAGINTA prvi Grcki prevod Biblije,(stari zavjet)
SHOLE slobodno vrijeme
SIC ET NON da I ne
SIGE šutnja
SILOGIZAM skupljanje, sabiranje necega
SIMBOL ono sto je skupa baceno, skupljeno
SIMPATIJA cuosjecaj
SIMPOZION zajednicka gozba uz razgovor I orazlicitim pitanjima
SINKRETIZAM sjedinjavanje razlicitih svacanja u jednu novu cjelinu koja bi prevladala razlike
SINTEZA misaono oblikovanje cjeline iz pojedinacnih djelova
SIRE JE N’AVAIS PAS BESOIN DE CETTE HYPOTHESE “vaše velicanstvo ta mi hipoteza nije potrebna”
SISTEM jedinstvo raznolikih spoznaja pod jednom idejom
SKEPTICIZAM sumnja, dvojba,
SKOLASTIKA skolska ucenost I zanje ono sto pripada skoli
SKOTEINOS tamni, nejasni
SOCIOLOGIJA nauka o drustvu,izucavanje odnosa medju ljudima
SOFISTI grcki filozofi prosvjetitelji
SOFIZMI pogresni zaključci
SOFROSYNE razboritos, umjerenost
SOMA PNEUMATIKON duhovno tijelo bez grijeha
SOMA PSYHIKON duhovno tijelo, prvi covjek(Adam)
SPECIES vrsta,određenje razlike u odnosu prema rodu
SPEKULACIJA razmisljanje o svijetu bez dovoljnog odnosa prema empirijskom postojanju
SPIRITIZAM učenje o duhovima
SPIRITUALIZAM shvacanje d aje duh samostalan I djelatan
SPOZNAJA A PRIORI iz cistog razuma I cistog uma ,nesto sto je opcenito I nuzno
STERESIS
STOA dvorana sa stubovima ukrasena slikama
STRPLJENJE SVETOG DUHA
STVAR PO SEBI nesto sto nikad ne stoji u relaciji subjekat-objekat
SUBJEKT nosilac radnje I djelovanja
SUBJEKTIVIZAM shvacanje da je “ja” osnova,negiranje objektivne vaznosti pojedinih kategorija.
SUB SPECIE AETERNITALIS pod vidom vjecnosti, promaranje svakog dogadzaja kao djela apsolutnosti
SUD veza pojmova koja odgovara vezi stvari
SUDBINA mitoloski pojam kojim se izražava uvjerenje das u svakom covjeku neke vise sile unaprijed odredile sadrzaj I tok njegovog zivota,I da ih nemoze promjeniti
SUMMA ukupan broj
SUPSTANCIJA ono po cemu tko ili sto postoji
SVEOBUHVATNO nije ni predmet(object) ni misaoni akt(subject) vec ono sto obuhvata oboje
SYSTEME DE LA NATURE siste prirode
ŠIFRA jezik egzistencije
TABUILA RASA neispisana ploča
TALENT uteg za mjeru I novac
TANTAL lice iz Grcke mitologije, Zeusov sin
TAO iz kineske filozofije, zanci put
TAULOGIJA označavanje nekog pojma koji ima isto znacenje
TEHNE umječe, umjetnost,rukkotvorina
TEIZAM vjerovanje u boga
TELEOLOGIJA ucenje da se sve događa po nekoj svhovitosti u opcem kretanju prema nekom određenom cilju
TELOS kraj , zavrsetak,prirodni cilj
TEODICIJA dokazivanje bozije pravednosti
TEOFANIJA bozije pojavljivanje stvaranjem svijeta bog stvara samog sebe I od svijeta se ne razlikuje
TEOLOGIJA istrazuje izvor,ucenje I historiju neke religije
TEORIJA trazenje sitine iz objasnjenja I razloga
THEOSOPHUS TEUTONICUS naziv za njemackog misticara Jakoba Bohmea
TEOZOFIJA mudrost,znanje o Bogu,vjerovanje da se neposrednim promicanjem u svijet duha,cilj da se otkriju u sebi vise duhovne moci.
THAUMAZEIN čuđenje,
TO ON HE ON biće kao biće, ono sto postoji samo za sebe izvan odnosa prema drugom biću
TO TI EN EINA sto bijase biti, oznaka za nematerijalnu supstanci
TON HETTO LOGOS KREITTO POIEIN slabiju stranu uciniti jacom
TRANSCENDANTALAN trancendantalno razmatranje bavi se samo pojavama,a takva upotreba pojma znaci da se moze odnositi na stvar upće I na samog sebe
TRANSCENDENTAN oznaka za sve sto nadilazi iskustvo
TRITOS ANTHROPOS treci cvojek
TUŽBA PROTIV SOKRATA 3atenska građana (Anit,Likon,Melet) sudu donijeli tuzbu protiv Sokrata d anevjeruje u bogove u koje vjeruje drzava, da uvodi nova bozanstva I da kvari omladinu.
UČENJE FILOZOFIJE
UM misaona sposobnost, sinteza misljenja
UMWERTUNG ALLER WERTE preokret ili obrat svih vrednota
UNIVERZALIJE opci pojmovi,sta su i kako oni nastaju
URTEILSKRAFT moć suđenja
USIJA postojanje, prva kategorija koja obuhvata svaku pojedinacnost
UTILITARIZAM učenje o krisnosti
UTOPIJA nemanje mjesta, misaone konstrukcije realiteta I buducnosti
VJEČITI PROPILEJI PRAVE FILOZOFIJE
VOLUNTARIZAM shvacanje d aje u spoznaji volja primarnija od misljenja
WAS VERNUNFTIG IST ,DAS ISR WERKLICH UND WAS WIRKLICH IST,DAS IST VERNUNFTIG sto je umno to je zbiljsko,sto je zbiljsko to je umno
WISSENSCHAFTIEHRE učenje o nauci
ZOON PILITIKOM aktivni učesnik u polisu
ŽIVIM U NOVOM SVIJETU OD KADA SAM PROĆITAO “KRITIKU POLITICKOG UMA” Fichte izrazio svoje odusevljenje Kantovim idejama o moralu.
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
FILOZOFIJA - MUDROST ZAPADA TEST-
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:22 pm
- Spoiler:
- C GRUPA
1. Djelo Dekameron je napisao:
a. Francesko Petrarka
b. Dante Alighieri
c. Govanni Boccaccio
d. Baldassare Castioglione
2. Cetiri su velika pokreta oznacavaju rijelazno razoblje od propadanja srednjeg vijeka do velikog naprednog vala, a prvi val se desio u periodu 15. I 16. Stoljeca i naziva se italijanska renesansa
3. Djelo Eutifron ...je napisao
a. Platon
b. Sokrat
c. Plotin
d. Aristotel
e. Ksenofon
4. Prvi filozof koji je napisao na materinskom jeziku bio je Franjo Sisic, a na maternjem Descartes
4.2. Utemeljitelj franjevackog reda je ____________
5. Dante Alighieri je prognan 1302. Godine iz Firence kada su na vlast dosli crni grelthi
6. Za vrijeme Marka Antonija srusena je vladavina visokog svestenika i za kralja je postavljen potpuno helenizirani zidov koji se zvao :
a. Herodot
b. Herod
c. Aleksandar Veliki
d. Konstantin
7. Septuaginta je Biblija
8. „Covjek je mjerilo svih stvari – onih koje jesu da nisu i koje nisu da jesu „ je rekao :
a. Anaksimandar
b. Protagora
c. Herodot
d. Pindar
9. Kamaldolezi su bili :
a. Misionari
b. Reformatori
c. Glosari
d. Askete
10. „Tractatus Theologico – Politicus“ je djelo :
a. Thomas Hobbesa
b. Bruch Spinoze
c. John Locka
d. Gottfried Wilhelm Leibniza
11. Plotinova glavna postavka u metafizici je ucenje o :
a. Trojstvu
b. Propocelu
c. Idejama
d. Idolima
11.1. Njegovo ucenje nije krscansko nego je _________
12. Najznacajnija tri renesansna pjesnika su :
1.Dante 2 Boccaccio 3. Machiavelli (iako ja mislim da ce prije biti Petrarca)
13. Najpoznatiji predstavnik egizstencijalistickog pokreta je Kierkegaard
14. Sekst Empirik je pripadao skoli :
a. Empirizma
b. Pozitivizma
c. Skepticizma
d. Racionalizma
15. U vrijeme pape Klementa V templari su bili savladani od strane :
a. Filipa IV
b. Rijenzija
c. Klementa IV
d. Bonifacija VIII
B GRUPA
1. Bit kinickog ucenja je: odbacivanje svjetovnih dobara i usredotocenje na vrlinu kao jedino drbro koje vrijedi imati
2. Prema Sokratu filozofija je:
a) Zelja za posmatranjem
b) Nacin zivljenja
c) Znanstvena tradicija
3. Tradicionalni problemi teorije spoznaje ili epistemologije su: (nabroj) –
skepticizam, naturalizam, koherentizam, normativizam, apriorizam, empirizam
4. Za Marxa je razvoj povijesti jednako neminovan kao i za Hegela, a obojica ga izvode iz historijskog materijalizma.
5. Najvaznija Talesova misao je tvrdnja da je sve voda.
6. Nakon Aleksandrove smrti njegovi generali su podijelili teritorij na tri dijela: (nabrojte ta tri dijela i navedite pod ciju su vladavinu pali) _____________________________________________________
7. Prvi filozofski skeptik bio je:
a) Timon
b) Lukijan
c) Piron
8. Tri najvece licnosti grcke filozofije su: Sokrat, Platon i Aristotel
9. Marxovo misljenje se oblikovalo pod trima glavnim utjecajima: (objasniti te uticaje) ___________________________________________________
10. Jedna od glavnih teskoca Lockeove teorije spoznaje jest _______________________.
11. Descartesovo filozofsko djelo je potaklo dvije vazne struje razvoja. Navedite ih. _______________________________________________________________
12. Glavni predstavnici britanskog empirizma su: (nabrojati)
Lock, Berkeley, Hume, Lock
13. Osnivacem moderne filozofije smatra se:
a) Thomas Hobs
b) Francis Bacon
c) Rene Descartes
14. Razlika izmedju Eutifrona i Sokrata je u tome sto prvi misli kako je zakon nesto ciniti dobro, dok Sokratovo stajaliste podrazumijeva da zakon ciniti ono sto bogovi odobravaju.
15. Prosvjetiteljstvo je: intelektualni pokret koji je zastupao ideju da razum treba da postane polazišna tačka na kojoj se zasniva autoritet.
A GRUPA
1. Grcka filozofija, u svim svojim razdobljima, otkriva uticaj brojnih dualizama. Ukratko objasniti te dualizme: u osnovi svih je razlika istine i lazi, dobra i zla, sklada i nesklada, privida i stvarnosti. Uporedo s tim imamo pitanje materije i duha, slobode i nuznosti. Potom kosmoloska pitanja da li su stvari jedno ili mnostvo, jednostavne ili slozene, pa se pojavljuje i dualizam haosa i reda, te bezgranicnosti i granicnosti.
2. Unutar same rimske crkve novi pokret reforme razvio se oko sredine 16. stoljeca, a u njihovom sredistu stajao je jeuzitski red, koji je osnovao Ignacio Loyola.
3. Filozofija i znanost pocinju s Talesom iz Mileta pocetkom 6. stoljeca p.n.e.
4. Najvazniji pojam koji prozimlje grcku filozofiju jest logos koji izmedju ostalog znaci mjera.
5. Prvi sustavni pregled stoicizma dao je:
a) Zenon
b) Spinoza
c) Hrizip
6. Prema Aristotelu ima 10 kategorija, s to su (nabroj)
supstancija,kvantite, kvalitet, odnos, mjesto, vrijeme, polozaj, prosjedovanje/stanje, radnja/djelovanje, trpljenje
7. Krscanstvo, koje je vladalo na Zapadu, ogranak je ____________ s nekim grckim i istocnjackim premisama.
8. Dok se na srednjovjekovnom popristu glavna djelatnost ticala Boga, renesansne je mislioce vise zanimao čovjek, pa se zbog te cinjenice novi kulturni pokret naziva humanizam i predstavlja drugi od velikih uticaja.
9. Najistaknutiji humanista u Engleskoj bio je Thomas More, cija slava pociva iskljucivo na politickoj sanjariji, koja je najbolje poznata pod naslovom Utopija.
10. Na filozofskom polju, radjanje industrijalizacije donijelo je za sobom stanovito naglasavanje ______________, kojem su se zestoko protivili __________________.
11. U Egiptu se religija bavila:
a) Zivotom prije smrti
b) Zivotom poslije smrti
c) Zivotom i prije i poslije smrti
12. Jedno od najvaznijih pitanja je Aristotelovo ucenje o metafizici koje je povezano s ucenjem o materiji iformi.
13. U grcko - rimsko doba, filozofija je uglavnom bila:
a) Ovisna o religiji
b) Neovisna o religiji
c) Ovisna o caru
14. Od Pitagore potice pojam __________________.
15. Impresija, po Humeu se moze razviti i iz culnog iskustva i iz djelatnosti pamcenja
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
POLITOLOGIJA - PRVI DIO
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:36 pm
- Spoiler:
- VLADE, SISTEMI I REŽIMI
Tradicionalni načini klasifikacije
Pojam vlast se odnosi na institucionalne procese tokom kojih se donose odluke koje se odnose na veći broj ljudi i koje su obično obavezujuće.
Politički sistem ili režim je širi pojam koji obuhvata ne samo mehanizme vlasti i državne institucije već i strukture i procese preko kojih djeluje na društvo u cjelini. U stvari politički sistem je podsistem većeg društvenog sistema. Sistem je po tome što postoje međuodnosi u okviru složene cjeline, a politički po tome što se oni tiču raspodjele moći, bogatstva i resursa u društvu.
Zašto pravimo klasifikaciju političkih sistema
Klasifikacija političkih sistema proističe iz dva razloga:
-Prvi razlog je taj što je klasifikacija ključni pomagač za razumijevanje politike i vlasti. Razumijevanje politike najvećim dijelom stiče se poređenjem, pogotovo što su eksperimentalne metode uglavnom neprimjenljive.
-Drugi razlog klasifikovanja je da se, prije analize, olakša proces evaluacije.
U svom krajnjem obliku ovaj proces može da obuhvati potragu za idealnim sistemom vlasti, pa čak i utopijom, što se može naći u djelima Platona, Tomasa Mora i Pjotra Kropotkina.
Svi načini klasifikacije imaju svoje mane. Kao i kod svih analitičkih sredstava postoji opasnost od pojednostavljivanja. Sličan problem predstavlja mogučnost da previdimo kako neka pojava ima različita značenja u različitim kontekstima. Tako je komparativna analiza izložena stalnoj opasnosti od etnocentrizma.
Etnocentrizam predstavlja primjenu vrijednosti i teorija na druge grupe i narode. On podrazumijeva pristrasnost i iskrivljivanje.
Blokada vlasti – paraliza izazvana institucionalnim rivalitetom u okviru vlasti ili pokušajem da se odgovori na zahtjeve javnosti.
Vladavina
U najširem smislu, vladati znači upravljati nekim ili kontrolisati nekoga. Suštinske funkcije vlasti su: donošenje zakona, sprovođenje zakona i tumačenje zakona.
Utopija, utopizam doslovno označava idealno ili savršeno društvo. Utopizam je jedna vrsta političke teorije koja kritikuje postojeći poredak tako što pravi model idealnog ili savršenog društva koje bi ga moglo zamijeniti. Dobri primjeri za to su anarhizam i marksizam.
Demagog je politički vođa koji kontroliše mase tako što izaziva histerično oduševljenje.
Klasične tipologije
Najuticajnija je Aristotelova klasifikacija iz četvrtog vijeka p.n.e. koja se zasnivala na njegovoj analizi 158 tada postojećih grčkih gradova-država. Aristotel ja smatrao da se vladavine mogu podijeliti na osnovu dva pitanja: «ko vlada» i «ko ima korist od vladavine». On je identifikovao šest oblika vladavine:
K o v l a d a? jedan čovjek nekolicina većina
V l a d a r i tiranija oligarhija demokratija
K o i m a k o ri s t i? svi monarhija aristokracija politeja
Aristotelovski sistem kasnije su razvili mislioci kao što su Tomas Hobs i Žan Boden. Poseban predmet njihovog interesovanja bilo je pitanje suvereniteta kao osnove svakog stabilnog političkog režime. Suverenitet je određen kao najviša i vječite vlast, vlast koja sama po sebi može da jamči mirnu vladavinu. Boden navodi da je od svih režima najlakše odbraniti apsolutizam, jer je na vlasti vladar koji donosi zakone, a nije dužan da ih poštuje. Hobs opisuje suverenitet kao monopol prinudne vlasti, sugerišući da suveren nema nikakvih ograničenja.
Kasnije su ove stavove revidirali rani liberali kao što su Džon Lok i Monteskje. Lok je branio tezu da suverenitet pripada narodu, a ne monarhu. Monteskje je predložio sistem kontrole i ravnoteže podjelom vlasti između izvršnih, zakonodavnih i sudskih institucija. Ovo načelo uključeno je u Američki ustav, da bi kasnije postalo jedna od najznačajnijih osobina liberalne demokratske vladavine. Ustavni republikanizam ustanovljen u SAD posle građanskog rata, demokratski radikalizam nastao u Francuskoj, u revoluciji 1789. godine, i oblik parlamentarne vlasti koji je postepeno nastajao u V. Britaniji stvorili su znatno složeniju političku stvarnost. Samim tim, tradicionalni načini klasifikacije su zamijenjeni novim, gdje se naglasak stavlja na ustavne i zakonske odlike političke vlasti.
Apsolutizam je teorija ili praksa apsolutne vlasti, koja se najčešće dovodi u vezu sa apsolutističkom monarhijom. Vlast je apsolutna jer ima neograničenu moć.
Republikanizam je načelo po kojem politička vlast proizlazi iz pristanka naroda; odbacivanje monarhističkih i dinastičkih principa.
Tipologija «tri svijeta»
Politički svijet se može podijeliti na tri bloka:
- kapitalistički ili prvi svijet
- komunistički ili drugi svijet i
- zemlje u razvoju ili treći svijet
Podjela na tri svijeta imala je privrednu, ideološku, političku i stratešku dimenziju.
Međutim, od 1970. godine ovakva podjela bila je sve manje održiva. Novi obrasci privrednog razvoja obezbijedili su materijalno bogatstvo nekim dijelovima trećeg svijeta (zemlje Bliskog Istoka, Istočne Azije, Jugoistočne Azije i Latinske Amerike). Nasuprot njima nemaština se ukorjenila u zemljama podsaharske Afrike, što predstavlja svojevrsni četvrti svijet. Najteži udarac modelu tri svijeta su nanijele revolucije u Istočnoj Evropi, koje su dovele do pada tvrdokornih komunističkih režima i otpočele proces političke liberalizacije i reforme tržišta. Fransis Fukujama je proglasio ove događaje za kraj istorije.
Fransis Fukujama (rođen 1952 u SAD) je društveni analitičar i politički komentator. Postao je poznat zahvaljujući knjizi «Kraj istorije i poslednji čovjek». U njoj tvrdi da je istorija ideja okončana priznavanjem liberalne demokratije kao krajnjeg oblika vladavine čovjeka.
Totalitarizam je sistem političke vlasti koji se uspostavlja širokom ideološkom manipulacijom i otvorenim terorom i nasiljem. Totalitarizam podrazumijeva potpuno ukidanje civilnog društva.
Civilno društvo podrazumijeva oblast nezavisnih grupa i udruženja; privatna oblast života, nezavisna od javne vlasti.
Bruto domaći proizvod je ukupna novčana vrijednost sve finalne robe i usluga proizvedenih u nekoj privredi za godinu dana.
Liberalna demokratija je oblik demokratske vladavine koji održava ravnotežu između načela ograničene vlasti i ideala narodnog pristanka. Njene najznačajnije osobine su:
-ustavna vlast koja se zasniva na zakonski propisanim pravilima,
-zajamčene građanske slobode i prava pojedinaca,
-podjela vlasti i sistem kontrole i ravnoteže,
-redovni izbori,
-politički pluralizam,
-nezavisnost organiovanih grupa i
-privreda organizovana na privatnom poduzetništvu i tržišnim principima.
Režimi savremenog svijeta
Jedna od prepreka utvrđivanja novog sistema klasifikacije režima savremenog svijeta je što ne postoji sigurnost o kriterijumima na kojima bi se taj sistem zasnivao. Ni jedan sistem ne počiva na jednom opštevažećem činiocu. Određeni sistemi teže da istaknu različite grupe kriterijuma, među kojima su najčešći: ko vlada, da li je vlast centralizovana, kako se obezbjeđuje poslušnost, kakva ravnoteža postoji između države i pojedinca, koji je stepen materijalnog razvoja, kako je organizovan privredni život, koliko je režim stabilan.
U 19-tom i početkom 20. vijeka prihvaćen je ustavno-institucionalni pristup klasifikaciji vlasti.
Tokom pedesetih i šezdesetih godina 20.stoljeća razvio se strukturno-funkcionalni pristup.
Pristup zasnovan na tri svijeta bio je ekonomsko-ideološki po usmjerenju.
Međutim pristup usvojen u ovoj knjizi polazi od činjenice da su tri ključne odlike svakog režima: politički, privredni i kulturološki činioci.
U savremenom svijetu može se prepoznati pet vrsta režima:
-zapadne poliarhije,
-nove demokratije,
istočnoazijski režimi,
-islamski režimi i
-vojni režimi.
Zapadne poliarhije
Jezgro zapadne poliarhije čine sjeverna Amerika, Evropa i Australoazija. Sve države s višestranačkim izborima imaju oblike poliarhijskog uređenja. Sve zapadne poliarhije nisu iste. Neke od njih naginju centralizaciji i vlasti većine, a druge podijeljenosti i pluralizmu. Lijphart pravi razliku između demokratije većine i demokratije konsenzusa.
Demokratija većine organizovana je oko parlamenta po tkz. vestminsterskom modelu (V. Britanija, N.Zeland, Kanada, Australija, Izrael i Indija).
Nasuprot vestminsterskom modelu, druge zapadne poliarhije odlikuje podjela vlasti kroz sistem vlasti i stranački sistem.
U državama kao što su Belgija, Austrija i Švajcarska razvijen je sistem konsocijalne demokratije.
Poliarhija se može smatrati kao grubo približavanje demokratiji, po tome što djeluje kroz ustanove koje primoravaju vladare da uzmu u obzir interese i želje izbornog tijela. Osnovne odlike poliarhije su:
-vlast je u rukama izabranih zvaničnika,
-izbori su slobodni i pošteni,
-sva odrasla lica imaju pravo glasa,
-ne postoje ograničenja kandidiranja za neki položaj,
-postoji sloboda izražavanja,
-građani imaju pristup različitim izvorima informacija,
-grupe i udruženja su nezavisni od vlasti.
Liberalizacija predstavlje uvođenje unutrašnjih i spoljašnjih kontrola vlasti i pomijeranja ka privatnom poduzetništvu i tržištu.
Vestminsterski model je sistem vlasti u kojem izvršna vlast proističe iz skupštine ili parlamenta, i kojima je ona odgovorna.
Zapad ovaj pojam ima dva značenja. U opštem smislu, on se odnosi na kulturno i filozofsko evropsko naslijeđe, koje je migracijama i kolonijalizmom često prenošeno na nova tla. U užem smislu pod Zapadom se mislilo na kapitalistički blok, na čelu sa SAD, nasuprot SSSR-u koji je dominirao Istokom.
Konsocijalna demokratija je oblik demokratije koji djeluje kroz podjelu vlast i tijesne veze velikog broja stranaka.
Posebnost odlike političkog sistema jedinstvene ili posebne za taj sistem.
Nove demokratije su režimi u kojima proces demokratske konsolidacije nije završen. Odlike režima nove demokratije. Prihvatanje višestranačkih izbora, uvođenje na tržištu zasnovanih privrednih reformi. Ove zemlje prolaze kroz tranziciju koja će ih na kraju izjednačiti sa zapadnim poliarhijama. Postoje dva razloga zašto ih tretiramo kao posebne sisteme:
-njihovo komunističko naslijeđe ne može se otpisati preko noći,
-problemi koji se javljaju u ovim zemljama različiti su od onih u zapadnim poliarhijama.
Komunizam je kolektivna organizacija društvenog života zasnovana na kolektivnom vlasništvu. Najčešće se dovodi u vezu sa Marksovim djelima, za koga je komunizam značio besklasno društvo. Odlike komunizma:
- Marksizam-lenjinizam kao zvanična ideologija,
- komunistička partija ima monopol političke vlasti,
- spojen državni i partijski aparat,
- Komunistička partija kontroliše sve ustanove u društvu
- privredni život zasnovan je na kolektivizaciji i državnom planiranju.
Istočnoazijski režimi odlike:
-više su usmjerene na privredne nego na političke ciljeve (više su zainteresovani da podstaknu rast i obezbjede obilje, a ne da uvećavaju slobode pojedincima u zapadnom značenju građanskih sloboda).
-postoji velika podrška jakim vladama (država je opštepoštovana).
-priroda naroda je da slijede vođe zbog konfučijanskog naglašavanja odanosti i discipline.
Azijske vrijednosti su vrijednosti koje navodno odražavaju istoriju i kulturu azijskih država i društava, a to je vjerovanje u porodicu.
Konfučijanstvo je etički sistem koji su sastavili Konfučije i njegovi učenici, izložili je u knjizi Odlomaka. Ono se bavi temama dvojnosti ljudskih odnosa i njegovanju sopstvenog duha.
Teokratija (znači božija vladavina) je načelo po kome vjerske vlasti imaju prednost nad političkom vlašću. To je režim u kome se položaj na vlasti određuje na osnovu položaja u vjerskoj hijerarhiji. Ovo učenje je u suprotnosti sa sekularnom državom.
Islamski režimi
Uspon islama imao je uticaj na politiku Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i dijela Azije. Režimi su podizani ili obnavljani na islamskim osnovama. Postoji težnje politike islama da stvori teokratiju u kojoj bi politički i drugi poslovi bili zasnovani na višem vjerskom načelu. Ali, politički islam je poprimio veoma različite oblike, od krajnosti fundamentalizma do krajnosti pluralizma.
Šerijatsko pravo je islamsko pravo za koje se smatra da je zasnovano na božanskom otkrovenju, a proizašlo je iz Kur'ana i Hadisa.
Autoritarizam je vjerovanje, ili praksa vladavine u kojoj se vlada bez obzira na saglasnost naroda. Autoritarni režimi stavljaju pravo na vlast ispred prava pojedinca na slobodu.
Vojni režimi
Na vlast se dolazi revolucijom ili državnim udarom. Vodeći položaj u vladi određuju se na osnovu mjesta u vojnom lancu komandovanja. Politička i ustavna rješenja se uglavnom ukidaju, a ustanove preko kojih se može izraziti protivljenje (skupština, slobodna štampa) su oslabljene ili ukinute. Imamo dvije vrste vojnih režime.
- kada oružane snage preuzimaju neposrednu kontrolu vlasti (to je vojna hunta)
- drugi oblik je diktatura jednog čovjeka iza kojeg stoji vojska.
Hunta je grupa koja zauzima vlast revolucijom ili državnim udarom.
POLITIČKE IDEOLOGIJE
Šta je politička ideologija
Termin ideologija je prvi upotrijebio francuski filozof Desti de Trasi. Upotrijebio ga je za označavanje nauke o idejama. Ideologija je vrijednosni sistem usmjeren na akciju, međusobno povezan skup ideja koji na neki način usmjerava političko djelovanje. Ideologije imaju slijedeće karakteristike:
- daju prikaz postojećeg poretka,
- daju model željene budućnosti i
- označavaju na koji način treba da se izvrše političke promjene.
Racionalizam je uvjerenje da se svijet može razumjeti i objasniti ljudskim razumom.
Pragmatizam je teorija koja glavni naglasak stavlja na praktične uslove i ciljeve, ali podrazumjeva odsustvo vjere.
Liberalizam
Svako razmatranje političkih ideologija mora da započne liberalizmom, jer je on u suštini ideologija industrijalizovanog Zapada i ponekad se opisuje kao metaideologija. Liberalizam je nastao kao posledica sloma feudalizma i razvoja tržišnog, odnosno kapitalističkog društva koje ga je zamijenilo.
Metaideologija je viša, ideologija višeg reda, koja postavlja temelje za političku raspravu.
Progres je vjerovanje da istoriju obilježava ljudski napredak koji se zasniva na uvećavanju znanja i mudrosti.
Meritokratija je načelo po kome bi nagrade i položaje trebalo raspoređivati na osnovu sposobnosti.
Elementi liberalizma
Individualizam predstavlja osnovno načelo liberalne ideologije. On odražava vjerovanje u vrhunski značaj ljudske jedinke u odnosu na bilo koju društvenu grupu ili kolektivno tijelo.
Sloboda Lična sloboda predstavlja središnju vrijednost liberalizma. Njoj se daje prednost u odnosu na jednakost, pravdu i autoritet. Liberali prihvataju ideal po kome bi svi ljudi trebalo da uživaju jednake maksimalne slobode.
Razum Liberali smatraju da svijet ima racionalnu strukturu koja se može spoznati razumom i analitičkim istraživanjem.
Jednakost individualizam podrazumijeva vjerovanje u fundamentalne jednakosti. To se iskazuje u liberalnom zastupanju jednakih prava pogotovo u obliku pravne i političke jednakosti. Liberali zastupaju načelo meriokratije, gdje se pod sposobnošću smatra talenat ujedinjen s teškim radom.
Tolerancija liberali vjeruju da je tolerancija istovremeno garant individualne slobode i sredstvo za uvećevanje društvenog bogatstva. Liberali vjeruju da postoji ravnoteža između suprotstavljenih pogleda i interesa i zato odbacuju ideju o nerješivom konfliktu.
Pristanak po liberalnom gledištu, vlast i društveni odnosi uvijek treba da se zasnivaju na pristanku, odnosno na sporazumu koji proističe iz slobode volje. Vlast mora da počiva na pristanku onih kojima se vlada.
Konstitucionalizam liberali vjeruju u ograničenu vladu. To se postiže podjelom vlasti stvaranjem sistema kontrole i ravnoteže između različitih ustanova vlasti.
Klasični liberalizam središnja tema klasičnog liberalizma jeste da podržava krajnji vid individualizma. Ljudska biča se smatraju sebičnim i samodovoljnim stvorenjima. Takođe temelj ovog stanovišta čini ekonomski liberalizam, čvrsta vjera u mehanizme slobodnog tržišta i najbolje funkcionisanje ekonomije kad se vlada u nju ne miješa. Smatra se da lajzes-fer kapitalizam obezbjeđuje napredak, podržava ličnu slobodu i obezbjeđuje društvenu pravdu oslanjajući se na uspone i padove pojedinca.
Atomizam je vjerovanje da je društvo sastavljeno od skupa pojedinaca koji jedni drugima duguju veoma malo ili ništa.
Velika vlada je intervencionistička vlada, podrazumijeva se upravljanje ekonomijom i kontrola društva.
Džon Lok engleski filozof i političar. Lok je bio mislilac koji je najviše doprineo razvoju ranog liberalizma i stavljo je poseban naglasak na prirodna prava, odnosno prava koja je podario Bog, određena kao pravo na život, slobodu i svojinu. Najznačajnija njegova djela su Pisma o toleranciji i Dvije rasprave o vladi.
Moderni liberalizam odlikuje se blagonaklonijim odnosom prema državnom intervencionizmu. Pod uticajem djela Dž.S.Mila takozvani novi liberali zastupali su šire pozitivno viđenje slobode. Ovo stanovište dalo je osnov za socijalni liberalizam, odnosno liberaluizam blagostanja.
Redistribucija smanjenje materijalne nejednakosti kombinacijom progresivnog oporezivanja i socijalnih davanja.
Džon Stjuart Mil britanski filozof, ekonomista i političar.Milovo raznovrsno i složeno djelo označilo je prelaz od klasičnog ka modernom liberalizmu. Imao je nepovjerenje preme državnoj intervenciji. Naglasak je stavljao na kvalitet individualnog života. Pravo glasa žene i stvaranje radničkih zadruga su ciljevi za koje se Mil zalagao.
Edmond Berk britanski državnik i politički teoretičar. Kroz svoja djela kritički se osvrće na francusku revoluciju. Najpoznatije djelo mu je Razmišljenje o revoluciji u Francuskoj. Iako je bio naklonjen Američkoj revoluciji, oštro je kritikovao pokušaj da se Francuska politika oblikuje u skladu sa načelima kao što su sloboda, jednakost i bratstvo, tvrdeći da se mudrost nalazi u iskustvu i tradicijhi.
Konzervativizam- konzervativne ideje javile su se krajem 18. i početkom 19. vijeka. One su došle kao odgovor na ubrzane ekonomske i političke promjene koje je simbolizovala Francuska revolucija. Konzervativizam se vraćo na ansien režim, to je stari poredak, dovodi se u vezu sa apsolutističkim uređenjem koje je prethodilo Francuskoj revoluciji. Konzervativizam je čvrsto stao u odbranu tradicionalnog društvenog poretka koji je sve ozbiljnije dovođen u pitanje.
Elementi konzervativizma
Tradicija odražava sakupljeno znanje prošlosti i ustanova i praksu koje su izdržale ispit vremena i zato bi trebalo da budu očuvane za dobro sadašnjih i budućih generacija.
Pragmatizam – uvjerenje da djelovanje treba da bude oblikovano prema praktičnim uslovima i ciljevima. Zbog toga konzervativci radije opisuju svoja uvjerenja kao način razmišljanja ilim pristup životu nego kao ideologiju.
Nesavršenost čovjeka – konzervativno viđenje ljudske prirode je izuzetno pesimistično. Po njemu, ljudska bića su ograničena i zavisna, imaju potrebu da žive u stabilnim i uređenim zajednicama. Osim toga ljudi su moralno iskvareni, odnosno uprljani sebičnošću, pohlepom i žeđu za moći.
Organicizam – umjesto da vide društvo kao proizvod čovjekovih sposobnosti, konzervativci su tradicionalno shvatali kao organsku cjelinu (živo biće). Društvo je stoga oblikovano po prirodnoj nužnosti, sa njenim različitim ustanovama koje doprinose zdravlju i stabilnosti društva.
Hijerarhija - po konzervaivnom shvatanju u organskom su društvu različiti položaji prirodni i neizbježni. Hijerarhija i nejednakost ipak ne prouzrokuju sukob, jer je društvo povezano obavezama i odgovornostima.
Vlast – konzervativci smatraju da je vođstvo koje pruža smijer i podršku onima koji ne posjeduju znanje, iskustvo ili obrazovanje da djeluju mudro u sopstvenom interesu. Vrijednost vlasti je u tome što je izvor društvenog jedinstva, tako što ljudima ukazuje na to ko su i šta se od njih očekuje.
Svojina – konzervativci smatraju da je vlasništvo ključno zato što ljudima daje sigurnost, i podstiče ih da poštuju zakone i svojinu drugih. Posjedovanje ne podrazumijeva samo prava već i obaveze. Mi smo, na neki način, samo čuvari svojine koja je ili naslijeđema ili može biti od vrijednosti za buduća pokolenja.
Paternalistički konzervativizam
Paternalistička grana konzervativne misli u potpunosti je u skladu s principima organicizma, hijerarhije i dužnosti. Paternalizam se zasniva na kombinaciji razboritosti i načela. Uglavnom upozorava na opasnost da V.Britanija bude podijeljena na bogate i siromašne, izražava se strah od društvene revolucije. Iz ovog učenja proisteklo je načelo jedne nacije koja oredstavlja ugaoni kamen onoga što se može nazvati torijevskom pozicijom. Torijevstvo izražava viđenje organske ravnoteže-jedinstvenu i stabilnu hijerarhiju.
Noblese oblige odgovornost da se štite oni koji su manje sreće ili manje privilegovani.
Torijevstvo je ideološki pogled koji se odlikuje vjerovanjem u hijerarhiju, naglašavanjem tradicije i podrškom dužnostima i organicizmu.
Nova desnica predstavlja novinu u konzervativnoj misli i može se smatrati vrstom kontrarevolucije protiv pomijeranja ka državnom intervencionizmu posle 1945. i širenja leberalnih, odnosno progresivnih društvenih vrijednosti. Ideje nove desnice nastale su sedamdesetih godina 20. vijeka kao posledica navodne proposti kejnzijanske socijaldemokratije, koju je označio kraj poslijeratnog buma, i rastuće zabrinutosti zbog rastakanja društva i pada autoriteta. Ove ideje su bile najutjecajnije u V.Britaniji i SAD, gdje su osamdesetih godina dobile oblik tačerizma, odnosno reganizma, i izvršile širi, moglo bi se reći svjetski uticaj na opšte pomjeranje od državnih ka tržišno usmjerenim oblicima organizacije.
Neoliberalizam je savremena verzija klasične političke ekonomije koja je razvijena u djelima ekonomista slobodnog tržišta, kao što su Fridrih Hajek i Milton Fridman i filozofa Roberta Nozika. Noseči stubovi neoliberalizma su tržište i pojedinac. Osnovni neoliberalni cilj je «potisnuti granice države» pošto se vjeruje da će neregulisani tržišni kapitalizam donijeti djelotvornost, pruvredni rast i rašireno bogatstvo.
Neokonzervativizam prihvata konzervativna društvena načela iz 19. vijeka. Konzervativna nova desnica želi da obnovi autoritet sugerišući povratak tradicionalnim vrijednostima, naročito onim koje se odnose na porodicu, vjeru i naciju. Smatra se da autoritet osigurava društvenu stabilnost tako što obezbjeđuje disciplinu i jedinstvo i čini civilizovan život mogućim. Neokonzervativci negativno gledaju na pojavu multikulturnih i multivjerskih društava, jer ih razdiru sukobi i po prirodi su nestabilna.
Fridrih fon Hajek – Austrijski ekonomista i politički filozof. Kao predstavnik tkz. Austrijske škole, čvrsto je vjerovao u individualizam i tržište, i bio je nemilosrdan kritičar socijalizma. Najpoznatija djela: Put ka ropstvu i Poredak slobode.
Država dadilja – država sa širokim društvenim odgovornostima; termin podrazumijeva da su socijalni programi neopravdani i ponižavajući za pojedinca.
Popustljivost – sklonost da se dozvoli ljudima da čine sopstvene moralne odluke; popustljivost podrazumijeva da ne postoje autoritativne vrijednosti.
Socijalizam se razvio kao reakcija na pojavu industrijskog kapitalizma. Imao je za cilj ukidanje kapitalističke ekonomije zasnovane na tržišnoj razmjeni, koju bi zamijenilo kvalitativno drukčije socijalističko društvo, izgrađeno na načelu zajedničke svojine. Najuticajniji predstavnik ovog vida socijalizma je Karl Marks, čije su ideje činile osnov komunizma 20. vijeka. Krajem 19. vijeka pojavilo se reformističko socijalističko učenje koje se zasnivalo na dva izvora: humanistička tradicija etičkog socijalizma povezana sa misliocima kao što su Robert Oven, Šarl Furije i Vilijam Moris i obliku revizionističkog marksizma kojeg je razvio Edvard Bernštajn. Tokom većeg dijela 20. vijeka socijalistički pokret je bio podjeljen na dva suprotstavljena tabora i to: Revolucionarni socijalisti koji su slijedili primjer Lenjina i boljševika (nazivali su sebe komunistima), dok su reformski socijalisti koji su zastupali vid ustavne politike, prihvatali ono što je kasnije nazvano socijaldemokratijom. Do propasti komunizma su dovele revolucije u Istočnoj Europi 1989-1991.
Revizionizam - promjena izvornih, odnosno ustanovljenih vjerovanja; revizionizam može da podrazumijeva napuštanje načela ili slabljenje načela.
Elementi socijalizma
Zajednica – Suština socijalizma je u viđenju ljudi kao društvanih bića koje povezuje čovječanstvo. Socijalisti su skloni naglašavanju brige za prirodu i objašnjavanju individualnog ponašanja prevashodno društvenim a ne urođenim osobinama.
Bratstvo – Pošto su ljudi dio čovječanstva, njih povezuje prijateljstvo, odnosno bratstvo. Ovo je podstaklo socijaliste da daju prednost saradnji u odnosu na takmičenje, kao i kolektivizmu u odnosu na individualizam.
Društvena jednakost – predstavlja osnovnu vrijednost socijalizma. Socijalisti posebno naglašavaju značaj društvene jednakosti, jednakosti rezultata nasuprot jednakosti šansi. Ona takođe čini osnov za uživanje zakonskih i političkih prava.
Potrebe – naklonost prema jednakosti takođe je sadržano u socijalističkom uvjerenju da bi materijalna dobra trebalo da budu raspodjeljena na osnovu potreba, a ne na osnovu sposobnosti i rada. Klasična formulacija ovog načela sadržana je u Marksovom komunističkom principu «svako prema sposobnostima, svakom prema potrebama».
Društvena klasa – Socijalisti su analizirali društvo na osnovu raspodjele zarada, odnosno bogatstva i tako su vidjeli klasu kao značajnu društvenu podjelu; drugo, socijalizam se obično povezuje s interesima radničke klase, jer je tradicionalno radničku klasu smatrao za sredstvo društvene promjene, čak društvene revolucije.
Zajednička svojina – Socijalisti zastupaju zajedničku svojinu pošto predstavlja sredstvo kojim se povezuju materijalni resursi za zajedničko dobro, dok se za privatnu svojinu smatra da podstiče sebičnost, pohlepu i društvene podjele.
Marksizam je kao teorijski sistem, predstavljao najznačajniju alternativu liberalnom racionalizmu. Kao politička snaga, u vidu međunarodnog komunističkog pokreta, marksizam se smatrao za najvećeg neprijatelja zapadnog kapitalizma.
Elementi marksizma
Istorijski materijalizam – Ugaoni kamen marksističke filozofije predstavlja ono što je Engels nazvao marksističko shvatanje istorije. Marks je smatrao da ekonomska baza uslovljava ili određuje ideološku i političku nadgradnju, što navodi na zaključak da se društveni i istorijski razvoj mogu objasniti na osnovu ekonomslih i klasnih činilaca.
Dijalektička promjena – Marks je vjerovao da je pokretačka snaga istorijskih promjena dijalektika. U materijalističkom vidu ovaj model podrazumijeva da su istorijske promjene posledica unutrašnjih suprotnosti u okviru načina proizvodnje.
Otuđenje – je proces u kome je radništvo u kapitalizmu svedeno na puku robu. Po tom shvatanju, radnici su otuđeni od proizvoda sopstvenog rada, procesa rada, drugih radnika i konačno, od samih sebe kao kreativnih i društvanih bića.
Klasna borba – Osnovna protivrječnost kapitalističkog društva potiče od postojanja privatne svojine. Ona dovodi do podjele na buržoaziju (kapitalističku klasu) i proleterijat koji preživljava tako što prodaje svoj rad.
Dodatna vrijednost – Trka za profitom nagoni kapitalistička preduzeća da izvuku «dodatnu vrijednost» iz radnika tako što ih plaćaju manje nego što njihov rad vrijedi. Kapitalizam je zbog toga nestabilan jer proleterijat ne može zauvijek da prihvati eksploataciju i tlačenje.
Proleterska revolucija – Marks je proglasio proletersku revoluciju za neminovnu i predvidjeo da će se ona odigrati kao spontan ustanak čiji je cilj preuzimanje kontrole nad sredstvima za proizvodnju. Kasnije je ipak razmatrao mogučnost mirnog prelaska u socijalizam.
Komunizam – Marks je predvidio da će s proleterskom revolucijom započeti prelazni socijalistički period. Kako klasne suprotnosti budu nestajale i kad nastane komunističko društvo bogatstvo će biti vlasništvo svih za zadovoljenje istinskih ljudskih potreba.
Karl Marks – njemački filozof, ekonomista i politički mislilac, označavan kao otac komunizma 20. stoljeća. Marksovo klasično djelo je Kapital, a najpoznatije i najpristupačnije je Komunistički manifest.
Dijalektički materijalizam – sirov i deterministički oblik marksizma koji je dominirao intelektualnim životom u ortodoksnim komunističkim državama.
Otuđenje – stanje ili proces depersonilizacije, odvajanje od istinske, odnosno suštinske prirode.
Klasna svijest – marksistički pojam koji označava pravilno shvatanje klasnih interesa i volju da se oni slijede; klasa koja je klasno svjesna je klasa za sebe.
Ortodoksni komunizam
Marksizam je neraskidivo povezan sa iskustvom sovjetskog komunizma i posebno sa doprinosom prva dva sovjetska lidera V.I.Lenjina i Josifa Staljina. Osnovni Lenjinov doprinos marksizmu bila je njegova teorija o revolucionarnoj, odnosno partiji-avangardi. Kad su Lenjinovi boljševici 1917. osvojili vlast u Rusiji, učinili su to kao partija-avangarda, tvrdeći da djeluju u interesu radničke klase. U stvari tako je diktatura proleterijata postala diktatura komunističke partije.
Staljin je tokom preoblikovanja sovjetskog društva stvorio model ortodoksnog komunizma koji su posle 1945. slijedile Kina, Sjeverna Koreja i Kuba, kao i države širom Istočne Evrope. Staljinove promjene su bile posledica njegove najvažnije ideološke doktrine «socijalizma u jednoj državi», koja je nosila ideju da SSSR može da izgradi socijalizam bez međunarodne revolucije.
Gorbačovljev proces reformi «perestrojka» 1985-1991 uspio je da ukaže na nedostatke sistema planiranja i oslobodio dugo potiskivane političke snage.
Josif Staljin – postao je generalni sekretar partije 1922. Pošto je posle Lenjinove smrti izašao kao pobjednik u borbi za vlast, uspostavio je izuzetno okrutnu totalitarnu diktaturu. Njegovo ideološko naslijeđe je tijesno povezano sa doktrinom o socijalizmu u jednoj državi.
Perestrojka – restruktuiranje; slogan koji se odnosi na pokušaj da se u okiru komunističkog obrasca liberalizuje i demokratizuje sovjetski sistem.
Moderni marksizam
Složeniji i suptilniji vid marksizma razvijen je u Zapadnoj Evropi. Zapadni msrksizam je uglavnom bio pod uticajem Hegelovih ideja i naglaska na čovjeku kao stvaraocu koji se nalazi u ranim Marksovim radovima. Drugim riječime, za ljudska bića se smatra da stvaraju istoriju, a ne samo da su lutke koje komtrolišu bezlične materijalne snage.
Predstavnici modernog marksizma su Đerđ Lukač i predstavnici Frankurtske škole čiji su glavni predstavnici:Teodor Adorno, Maks Horkhajmer i Herbert Markuze.
Herbert Markuze njemački filozof i jedan od osnivača Frankfurtske škole. Razvio je oblik neomarksizma koji se u velikoj mjeri zasnivao na učenju Hegela i Frojda. On nije polagao nadu u proleterijat, već u marginalizovane grupe poput studenata, etničkih manjina i žena. Najpoznatije djelo mu je Um i revolucija.
Socijaldemokratija se zalaže za ravnotežu između tržišta i države, pojedinca i zajednice. U središtu socijaldemokratije se nalazi kompromis između prihvatanja kapitalizma kao jednog pouzdanog mehanizma za stvaranje bogatstva i želje da se ono raspodjeljuje na osnovu moralnih, a ne tržišnih načela.
Osnovna osobina moderne socijaldemokratske misli jeste briga za marginalce u društvu, slabe i ranjive. Određuje se na osnovu načela kao što su socijalna zaštita, redistribucija i društvena pravda. Ipak, tokom oeamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća socijaldemokratija je bila u očiglednom povlačenju. To se dogodilo iz više razloga. Zbog toga su političari i politički mislioci prihvatili ideju trećeg puta. Mogu se izdvojiti određene osobine trećeg puta, kao što su: uvjerenje da je socijalizam «mrtav», načelno prihvatanje globalizacije, nasuprot liberalizmu dodjeljiuje vladi ključnu privrednu i društvenu ulogu, prihvatanje liberalne ideje jednakosti šansi i meritokratije. Političari trećeg puta obično se zalažu za reformu socijalnog sektora.
Eduard Bernštajn - njemački socijalistički političar i teoretičar. Berštajn je bio vodeći zastupnik revizionizma, ukazujući da ortodoksni marksizam treba izmijeniti i modernizovati. Najpoznatije mu je djelo Evolutivni socijalizam. Često se smatra za jednog od osnivača moderne socijaldemokratije.
Džon Rols – američki profesor i politički filozof. Njegova knjiga Teorija pravde je jedno od najvažnijih djela napisanih na engleskom jeziku posle II sv.rata. Rols je predstavio teoriju pravde koja se zasniva na uvjerenju da se društvena nejednakost može opravdati jedino ako je u korist najugroženijih.
Preduzetništvo – vrijednost i praksa povezani s tržišnim rizikom i poslovanjem usmjerenim na profit.
Ostale ideološke tradicije
Fašizam – Dva osnovna pojavna oblika fašizma bili su Musolinijeva fašistička diltatura u Italiji i Hitlerova nacistička diktatura u Njemačkoj. Vrijednosti kao što su racionalnost, napredak, sloboda i jednakost bile su odbačene u ime borbe, vođstva, moći, heroizma i rata. Osnovno motiv koji se provlači kroz fašizam jeste slika organski ujedinjene nacionalne zajednice, što se očitava u vjerovanju u snagu jedinstva. Individualnost nije cijenjena, jer pojedinac mora da utone u identitet zajednice ili društvene grupe. Nisu svi fašisti isto razmišljali. Italijanski fašizam se zasnivao na poštovanju i odanosti totalitarnoj državi. Njemački nacionalsocijaliam zasniva se na rasizmu. Njegove dvije teorije su arijevstvo (vjerovanje da njemački narod treba da vlada svijetom) i snažan oblik antisemitizma (jevreji se označavaju kao istinsko zlo koje treba uništiti).
Adolf Hitler – njemački nacistički diktator. Osnovu Hitlerovog pogleda na svijet, predstavljenog u knjizi Majn kampf, čini pokušaj da se ekspanzionistički njemački nacionalizam i snažan antisemitizam spoje u teoriju istorije po kojoj postoji neprekidna borba između dobra i zla. Hitlerova politika bila je glavni uzrok holokausta i izbijanja II sv.rata.
Anarhizam – Među ideologijama anarhizam predstavlja izuzetak jer ni jedna anarhistička partija nije uspjela da osvoji vlast. Glavni motiv anarhizma je vjerovanje da je politička vlast u svim oblicima zla i nepotrebna (anarhija doslovno znači bezvlašće). Anarhisti kao što je Vilijam Godvin vjerovali su da su ljudska bića u stanju da mirno regulišu međusobne odnose, a da je vlada oblik neželjene prinude. Francuski anarhista Prudon razvio je mutualizam, uvjerenje da su male zajednice sposobne da regulišu svoje živote sistemom pravedne razmjene. Rus Pjotr Kropotkin razvio je oblik anarhokomunizma.
Feminizam – Postije različite feminističke teorije, ali ih sve ujedinjuje želja da se ženama dodjeli značajnija uloga u društvu. Osnovne teze feminizma su da društvo karakteriše neravnopravnost među polovima i da se poredak muške moći treba srušiti. Postoje tri suprotstavljene feminističke tradicije:
-liberalne feministkinje koje pokušavaju da shvate žensku potčinjenost u društvu,
-socijalističke feministkinje, one su ukazivale na ekonomski značaj žena koje su posvećene porodici,
-radikalne feministkinje, one vjeruju da je podjela među polovima poiltički značajna i najvažnija podjela u društvu.
Meri Vulstonkraft – britanska teoritičarka i feministkinja. Ona je razvila prvu sistematičnu feminističku kritiku. Najvažnije djelo je Odbrana prava žene u kojem se naglašavaju jednaka prava žene, a posebno pravo na obrazovanje.
Ideologija zaštite životne sredine (enviromentalizam) – Ova ideologija odražava brigu zbog štete koja se nanosi prirodi ubrzanim ekonomskim razvojem. Istovremeno iskazuje uznemirenost zbog pada kvaliteta ljudskog života i zabrinutost za opstanak ljudske vrste. Ono što enviromentalizam čini radikalnim je to da nudi alternativu antropocentričnom stanovištu.
Antropocentrizam – vjerovanje da ljudske potrebe i interesi imaju najveći moralni i filozofski značaj.
Ekologija – predstavlja istraživanje odnosa između živih organizama i njihovog okruženja. Ekologizam je politička doktrina koja se zasniva na ekološkim pretpostavkama o postojanju veze između ljudske vrste i prirode.
Vjerski fundamentalizam – se razlikuje po tome što posmatra politiku kao sekundarne u odnosu na vjerske doktrine. Politički i društveni život treba da bude organizovan na istinskim vjerskim načelima. Postoje dva suprotstavljena objašnjenja fundamentalizma: Prvo prikazuje fundamentalizam kao prilogađavanje društva na sekularizovanu kulturu. Drugo ističe da je posledica neuspjeha sekularizma da zadovolji ljudsku želju za duhovnom istinom. Postoje različiti oblici fundamentalizma (hrišćanski, jevrejski, hinduistički), a najznačajniji moderni fundamentalizam je islamski. Islamski fundamentalizam posto je poznat zahvaljujući Iranskoj revoluciji.
Sekularizam – je vjerovanje da religija ne bi trebalo da utiče na svjetovne odnose; obično se ogleda u težnji da se crkva odvoji od države.
Fundamentalizam – je način mišljenja u kome se određena načela smatraju za suštinske istine koje imaju neprikosnoven autoritet. Njegove pristalice obično pokazuju ozbiljnost i vatrenost koje proističu iz doktrinarne čvrstine.
Kraj ideologije – Veliki doprinos ovoj raspravi dao je Fransis Fukujama. On nije tvrdio da je politička ideologija postala beznačajna, već da je jedna od njih, liberalna demokratija, odnijela pobjedu nad svojim suparnicima i da je ta pobjeda konačna. Ovaj esej se nadovezao na propast komunizma u Istočnoj Evropi, koji je Fukujama smatrao pokazateljem nestanka marksizma-lenjinizma kao svjetski značajne ideologije.
Socijalna interaktivnost – odnosi između ljudi koji imaju visok stepen autonomije u smislu reciprociteta i međuzavisnosti.
Postmodernizam, postmodernost – Postmodernisti tvrde da ne postoji ono što se naziva datost; ideja apsolutne i univerzalne istine mora da se odbaci kao arogantna prevara. Tako je postmodernizam primjer antifundamentalizma. Naglasak, se, dakle, stavlja na značaj diskursa, rasprave i demokratije.
DEMOKRATIJA
Definisanje demokratije – Demokratija je nastala od grčke riječi kratos, koja znači vlast, odnosno vladavina. Dakle ona znači vladavinu demosa (demos se odnosi na narod). Problem sa demokratijom jeste baš njene popularnost koja je dovela u pitanje značaj političkog pojma. Pojam koji svakome može da znači sve suočava se s opasnošću da ne znači ništa..
Šta je narod – na prvi pogled, narod, bez sumnje, odnosi se na sve ljude, to jest na cjelokupno stanovništvo jedne zemlje. U stvarnosti, pak, svaki demokratski sistem je ponekad ozbiljno ograničavao političku participaciju. Pojam narod se može tumačiti na više načina:
- narod se može smatrati za jedinstveno tijelo koje povezuju zajednički, odnosno kolektivni interesi;
- pod narodom se može smatrati većina i
- konačno, za narod se može smatrati skup slobodnih i jednakih pojedinaca koji imaju pravo da donose autonomne odluke.
Na koji način bi narod trebalo da vlada
Većina shvatanja demokratije zasniva se na načelu vladavine naroda. Pod ovim se podrazumijeva da ljudi vladaju sobom, da učestvuju u donošenju ključnih odluka koje utiču na njihove živote i određuju sudbine društva. Ovo učestvovanje se javlja u velikom broju oblika. U direktnoj demokratiji, narodna participacija znači neposredno i stalno učešće u donošenju odluka, i to na referendumima, masovnim okupljanjima i sl. Drugačiji i češći oblik demokratske participacije jeste čin glasanja, koji je osnovno obilježje onoga što se obično naziva predstavnička demokratija. Postoje i modeli demokratije koji se zasnivaju na načelu vladavine za narod. Najočitiji primjer predstavljaju tkz. totalitarne demokratije koje su se razvile pod fašističkom diktaturom Musolinija i Hitlera.
Majorizacija – teorija ili praksa u kojima se prioritet određuje na osnovu volje većine; majorizacija podrazumijeva ignorisanje manjina i pojedinaca.
Direktna i predstavnička demokratija – direktna demokratija zasniva se na direktnom, neposrednom i stalnom učestvovanju građana u vršenju vlasti. Predstavnička demokratija predstavlja ograničen i posredan oblik demokratije. Ograničena je jer je učestvovanje naroda u vladanju rijetko i kratko, i svedeno na čin glasanja svakih nekoliko godina. Posredna je pošto vlast ne vrši sam narod, već jedino bira one koji će vladati u njegovo ime.
Totalitarna demokratija – apsolutna diktatura koja se prikazuje kao demokratija, obično zasnovana na monopolu vođe.
Gdje su granice narodne vladavine
Modeli demokratije koji se zasnivaju na liberalnom individualizmu obično podrazumijevaju da demokratija bude ograničena na politički život, pri čemu se politika usko određuje. Socijalisti i radikalni demokrati, često zastupaju alternativno gledište. U radikalnoj demokratiji narodu se pripisuje osnovno pravo da učestvuje na donošenju bilo koje odluke koja utiče na njegov život. Feministkinje zahtjevaju demokratizaciju porodičnog života.
Plebiscitarna demokratija – je oblik demokratske vladavine koji se zasniva na referendumu i djeluje preko neposredne veze vladara i onih kojima se vlada. Ona daje mogućnost javnosti da svoje poglede na politička pitanja iskaže neposredno. Ovaj oblik demokratije se često kritikuje zbog prostora koji otvara demagogiji.
Oblici demokratije
- klasična demokratija,
- protektivna demokratija,
- razvojna demokratija i
- narodna demokratija
Klasična demokratija – Klasični model demokratije zasniva se na polisu, odnosno gradu-državi antičke Grčke, a posebno na sistemu vladavine koji je bio razvijen u najvećem i najmoćnijem grčkom gradu-državi Atini. Iako je ovaj model izvršio snažan uticaj na mislioce poput Rusoa i Marksa, atinska demokratija razvila je izuzetan vid neposredne narodne vladavine. Atinska demokratija proizvodila je oblik vladavine koji se odvija na masovnim okupljanjima. Ono što je ovu demokratiju činilo izuzetnom bio je stepen političkog djelovanja njenih građana. Najznačajniji kritičar ovog oblika demokratije bio je Platon. On je predložio rješenje u djelu Država.
Korist – upotrebna vrijednost, zadovoljstvo koje proističe iz materijalne potrošnje.
Đeremi Bentam – britanski filozof i osnivač utilitarizma. Razvio je moralni i filozofski sistem koji se zasniva na ideji da su ljudska bića sebična stvorenja. Kao zastupnik lajzes-fer privrede, posto je jak zagovornik političke demokratije. Najpoznatija djela su mu: Fragmenti o vladi i Uvod u načela morala.
Protektivna demokratija – Ovaj vid demokratije odnosi se na rane liberalne mislioce koji su željeli da stvore prostor za individualne slobode. Glavni cilj ovog oblika demokratije je da se građani zaštite od zloupotreba vlasti. Istu zabrinutost dijelio je i Džon Lok koji je tvrdio da se pravo glasa zasniva na postojanju prirodnih prava. Utlitaristička podrška demokratiji se zasniva na potrebi da se zaštite interesi pojedinca. Protektivni oblik demokratije je ograničen i posredan. Protektivna demokratija ima za cilj da građanima pruži najširu mogućnost da žive onako kako žele. Zato je ona u saglasnosti sa lajzes-fer kapitalizmom i vjerovanjem da pojedinci trebaju da budu odgovorni za ekonomske i društvene uslove u kojima žive.
Prirodna prava – su prava koja je dodjelio bog, ona su suštinska i zato neotuđiva.
Razvojna demokratija
Iako je rana demokratska teorija bila usredotočena na zaštitu prava pojedinaca, ubrzo se centar pažnje pomjera na razvoj čovjeka i zajednice. Ovo je dovelo do nastanka novih modela demokratske vladavine koji se mogu nazvati sistemima razvojne demokratije. Najradikalnija novina bio je model koji je razvio Žan-Žak Ruso. Za Rusoa demokratija je u krajnjoj mjeri bila sredstvo pomoću kojeg ljudska bića mogu da ostvare slobodu. Rusove ideje su pomogle oblikovanju savremene ideje participativne demokratije koju su sedamdesetih godina 20. vijeka obnovili mislioci nove ljevice. Oni uzdižu vrijednosti participativnog društva, u kome je svaki građanin u stanju da ostvari ispunjenje tako što učestvuje u odlučivanju koje utiče na njegov život. Rusove teorije su kritikovane zato što prave razliku između istinske i subjektivne volje građana. Postoji i umjereniji oblik razvojne demokratije, koji je u saglasnosti s liberalnim modelom predstavničke vlade, a potiče iz djela Džona Stjuarta Mila. Ukratko, po Milu demokratija je obrazovno iskustvo.
Pristanak – je saglasnost, u politici obično dogovor o potčinjavanju.
Opšta volja – istinski interes kolektivnog tijela, jednak zajedničkom dobru.
Žan-Žak Ruso francuski politički filozof i filozof morala. Izvršio je najveći intelektualni uticaj na Francusku revoluciju. U potpunosti je bio samouk. U svojim djelima izražava duboku vjeru u dobrotu prirodnog i iskvarenost društvenog čovjeka. Najpoznatija djela: Emil, Društveni ugovor i Autobiografija ispovjesti.
Parlamentarna demokratija – je oblik demokratske vladavine koji funkcioniše kroz deliberativnu skupštinu, koja predstavlja posrednu vezu između vlade i onih kojima se vlada. Parlamentarna demokratija je ravnoteža između učestvovanja naroda i vladavine elite. Savremena partijska politika ispoljila je ideje parlamentarne i mandatske demokratije.
Narodna demokratija – Pojam narodna demokratija proistekao je iz ortodoksnih komunističkih režima koji su poslije II svjetskog rata nastali na Sovjetskom modelu. Marksiste je privlačio pojam demokratije zbog njenih jasnih egalitarnih posljedica. On se posebno koristio za označavanje cilja društvene jednakosti koja se ostvaruje zajedničkim vlasništvom nad bogatstvom. Marks je vjerovo da bi rušenje kapitalizma podstaklo razvoj istinske demokratije. Lenjin je smatrao da svu vlast treba dati sovjetima; u stvarnosti sva vlast u SSSR je prešla u ruke komunista. Slabost ovog modela je u tome što je Lenjin propustio da u njeg ugradi mehanizam koji bi kontrolisao vlast komunističke partije.
Deliberativna demokratija – oblik demokratije u kome se naglašava potreba za raspravom kako bi se odredio javni interes.
V.I. Lenjin – ruski marksistički teoretičar i aktivan revolucionar. Kao vođa boljševičke partije bio je prvi lider SSSR-a. Njegov doprinos marksizmu predstavlja teoriju o revolucionarnoj partiji koju je iznio u svom djelu Šta da se radi. Lenjinov ugled je neraskidivo povezan s tokom Sovjetske istorije. Njegova djela, najpoznatija : Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma i Država i revolucija.
Demokratija na djelu: suprotstavljena gledišta
Postoji široko, čak svjetsko prihvatanje određenog modela demokratije, koji se obično naziva liberalna. Njena najznačajnija obilježja:
- liberalna demokratija je posredna i predstavnički oblik demokratije,
- osnov liberalne demokratije su takmičenje i mogučnost izbora,
- u liberalnoj demokratiji postavljena je jasna razlika između države i civilnog društva.
Teoretičari na različite načine tumače ovaj oblik demokratije. Najznačajnija među ovim tumačenjima su ona koja su dali:
- pluralizam,
- elitizam,
- korporativizam,
- nova desnica i
- marksizam.
Pluralčistička ideja jr prvi put sistematično razvijena u prilogu Džejmsa Medisona u Federalističkim spisima. On je predložio sistem podijeljene vlade, zasnovan na podjeli vlasti, dvodomosti i federalizmu. Sistem vladavine velikog broja manjina, koji je posle toga nastao, često se naziva «medisonska demokratija». Najuticajniji savremani predstavnik pluralističke teorije je Robert Dal. Zajedno sa Čarlsom Lindblomom stvorio je termin poliarhija, koji označava vladavinu velikog broja, a ne svih građana. Osnovna osobina ovakvog sistema pluralističke demokratije je pouzdana veza između vlade i onih kojima se vlada.
Dvodomost – podjela zakonodavne vlasti koja se uspostavlja time što postoje dva (ravnopravna) skupštinska doma.
Pluralizam – je teorija raspodjele političke moći po kojoj je moć široko i ravnomjerno raspoređena u društvu, a ne koncentrisana u rukama elite ili vladajuće klase.
Pluralistička demokratija – oblik demokratije koja se iskazuje u sposobnosti organizovanih grupa i interesa da izraze narodne zahtjeve i obezbjede osjetljivost vlade na njih. Osobenosti zdrave pluralističke demokratije su slijedeće:
- široka raspodjela političke moći između suprotstavljenih grupa,
- visok stepen unutrašnje otvorenosti i
- neutralan vladin aparat.
Elitizam – je nastao iz kritike egalitarnih ideja kao što su demokratija i socijalizam. Klasični elitisti poput Pareta, Moske i Mihelsa zastupali su stanovište da je vladavina elita neizbježno i poželjno obilježje društvenog života. Savremeni teoretičari uglavnom ističu koliko je određeni politički sistem daleko od demokratskog ideala. Jedan od njih je Rajt Mils, čiji je prikaz strukture moći u SAD imao značajan uticaj. On u Eliti moći prikazuje SAD kao državu kojom vlada mreža vodećih grupa. Neki elitistički teoretičari tvrde da je vladavina elite u skladu s demokratskom odgovornošću. Kompetitivni elitizam naglašava značaj suparništva među elitama. Ovo gledište se dovodi u vezu sa realističkim modelom demokratije koji je Jozef Šumpater prikazao u knjizi Kapitalizam, socijalizam i demokratija. Biračko tijelo može da odluči koja će elita da vlada, ali nije u stanju da promijeni okolnost da je vlast u rukama neke elite. Ovaj model kompetitivnog elitizma je Entoni Dauns razvio u ekonomsku teoriju demokratije. Dauns je tvrdio da sistem slobodnih i takmičarskih izbora osigurava demokratsku vladavinu.
Elita, elitizam – Pojam elita prvobitno je značio, i još uvijek znači, najbolji, najviši, ili izvrstan. Elitizam je praksa ili vjerovanje u vladavinu elite, odnosno manjine.
Korporativizam – potiče iz fašističke Italije. Pojave u najrazvijenijim državama svijeta, koje su u obliku neokorporativizma, ili liberalnog korporativizma, doprinjele nastanku niza tripartitnih vlada. One upravljaju preko organizacija, koje državnim službenicima, grupama poslodavaca i sindikatima omogućavaju da se međusobno direktno dogovaraju. Kad je riječ o demokratskom procesu značaj korporativizma je izuzetno velik. Tako ono što se naziva korporativni pluralizam prikazuje tripartitnost kao mehanizam pomoću kojeg se najznačajnije grupe i interesi u društvu takmiče za oblikovanje vladine politike. Većina analitičara ipak smatra da je korporativizam velika prijetnja demokratiji. Kao prvo, od njega imaju korist samo one grupe kojima je dodijeljen privilegovan pristup vladi. Kao drugo, korporativizam više radi u korist države nego najznačajnijih ekonomskih interesa. Konačno, korporativizam prijeti da ugrozi proces izborne, odnosno parlamentarne demokratije.
Reprenzetativno udruženje – grupa koju vlada priznaje da predstavlja opšte, odnosno kolektivne interese poslodavaca ili radnika.
Neokorporativizam – težnja izražena u zapadnim poliarhijama da se organizovanim interesnim grupama dodijele privilegije i institucionalizovani pristup procesu donošenja političkih odluka.
Demokratizacija – je prelazak iz autoritarizma u liberalnu demokratiju. Demokratizacija podrazumijeva tri procesa:
- pad starog režima,
- stvaranje novih liberalno-demokratskih struktura i procesa i
- elite i mase u ogromnoj mjeri prihvataju te nove strukture i procese.
Nova desnica – Teoretičari nove desnice su vatreni zastupnici slobodnog tržišta, pošto vjeruju da privreda najbolje funkcioniše kad se vlada u nju ne miješa. Po ovom gledištu, opasnost korporativizma leži u tome što on omogućava dobro pozicioniranim interesnim grupama da kontrolišu vladu. Prema novoj desnici ovo vodi ka državnom intervencionizmu i privrednom zastoju. Teoretičari nove desnice uglavnom shvataju demokratiju kao vid zaštite, odnosno odbrane od samovolje vlade, a ne kao sredstvo za sprovođenje promjena u društvu.
Marksizam – Marksističko shvatanje demokratske politike ukorijenjeno je u analizi klasa. Marksizam daje izrazitu kritiku pluralističke demokratije. Po njemu, moć nije moguće široko i podjednako rasporediti u društvu sve dok je između klasa nejednako raspodjeljena. Liberalne demokratije se shvataju kao kapitalističke ili buržoaske. Njima manipuliše i kontrolira ih vladajuća klasa koja ima ukorjenjenu moć. Savremeni marksisti su manje skloni da opišu izbornu demokratiju kao prevaru. Evrokomunisti su napustili ideju revolucije i umjesto nje prihvatili miran, legalni i demokratski put u socijalizam.
Vladajuća klasa – marksistički pojam, označava klasu koja zato što posjeduje proizvodne snage dominira nad ostalim klasama i društvom u cjelini.
Evrokomunizam – oblik deradikalizovanog komunizma koji je pokušao da spoji marksizam sa liberalno-demokratskim načelima.
DRŽAVA
Šta je država – Država se shvata na tri različita načina:idealistički, funkcionalno i organizaciono.
Idealistički pristup najasnije se ogleda u djelima Hegela. On je izdvojio tri momenta društvenog života: porodicu, civilno društvo i državu.Hegel je shvatao državu kao etičku zajednicu zasnovanu na međusobnim simpatijama – «univerzalni altruizam».
Funkcionalistički pristupi državi usredsređuju se na ulogu, odnosno svrhu državnih ustanova. Svakako najvažnija uloga države je očuvanje društvenog poretka.
Organizaciono stanovište određuje državu kao aparat vlasti.
Moguće je razlikovati pet ključnih obilježja države:
- država je suverena. Ona vrši apsolutnu i neograničenu vlast,
- državne ustanove su očigledno javne, za razliku od privatnih institucija civilnog društva,
- država je izraz legitimnosti,
- država je sredstvo dominacije i
- država je socijalna asocijacija.
Razlike između vlade i države:
- država je šira od vlade,
- država je vječni entitet, dok je vlada privremena,
- vlada je sredstvo pomoću kojeg državna vlast djeluje,
- država vrši bezličnu vlast
- država predstavlja nepromjenljive interese društva, dok vlada predstavlja posebne interese onih koji su na vlasti.
Georg Vilhelm Fridrih Hegel – njemački filozof. U najznačajnijem političkom djelu Filozofija prava opisuje državu kao etički ideal i najviši izraz ljudske slobode. Hegelovo djelo je izvršilo značajan uticaj na Marksa i druge tkz. mladohegelijance i doprinjelo razvoju, kako liberalne, tako i fašističke misli.
Država – je politička asocijacija koja uspostavlja suverenu nadležnost u okviru određenih teritorijalnih granica i vrši vlast kroz skup stalnih institucija koje su javne.
Ustavna vlada – sistem vlasti koji djeluje u okviru skupa zakonskih i institucionalnih ograničenja koja ograničavaju moć i štite slobodu pojedinca.
Različite teorije o državi
Mogu se izdvojiti četiri suprotstavljene teorije države:
pluralistička država,
kapitalistička država,
država levijatan,
patrijarhalna država.
Pluralistička država – pluralistička teorija države ima liberalno porijeklo. Porijeklo ove teorije je u djelima teoretičara društvenog ugovora Tomasa Hobsa i Džona Loka iz 17. vijeka. Ključno pitanje kojim su se ovi mislioci bavili bile su osnove politićke obligacije, po kojima su pojedinci obavezni da se potčinjavaju državi i da je poštuju. Oni su tvrdili da je država proistekla iz dobrovoljnog sporazuma, koji su sklopili pojedinci svjesni da samo uspostavljanje suverene vlasti može da ih zaštiti od nesigurnosti, nereda i surovosti prirodnog stanja.
Kao teorija društva, pluralizam je stanovište da je u liberalnim demokratijama moć široko i ravnomjerno raspoređena. Kao teorija države, on u osnovi ima ideju da je država neutralna zato što je otvorena prema različitim grupama i interesima, i svim društvenim klasama. Savremani pluralisti su prihvatili kritičkije stanovište o državi, koje je nazvano neopluralistička teorija države. Teoretičari poput Roberta Dala, Čarlsa Lindbloma i Galbrajta došli su do zaključka da su savremene industrijske države složenije i manje otvorene prema pritiscima stanovništva nego što to klasični pluralizam prikazuje.
Politička obligacija - obaveze građanina prema državi; osnova na kojoj se zasniva pravo države da vlada.
Teorija društvenog ugovora – društveni ugovor je dobrovoljan sporazum pojedinaca zahvaljujući kojem nastaje organizovano društvo, odnosno država. Teorija društvenog ugovora se sastoji iz tri dijela:
-postoji predstava hipotetičkog društva bez države (prirodno stanje),
-pojedinci zaključivanjem društvenog ugovora priznaju da jedino suverena vlast može da osigura red i stabilnost,
-društveni ugovor obavezuje građane da se pokoravaju državi i da je poštuju.
Prirodno stanje - društvo, bez političke vlasti i formalne (zakonske) kontrole pojedinca; obično se koristi kao teorijsko sredstvo.
Anarhizam – doslovno, bez vlasti; riječ anarhija se obično upotrebljava za označavanje nestabilnosti, ili šta više haosa.
Neopluralizam – je teorija društva koja ostaje vjerna pluralističkim vrijednostima, ali istovremeno ističe potrebu za osavremenjavanje klasičnog pluralizma uzimajući u obzir elitističke, marksističke i teorije nove desnice.
Kapitalistička država - Marksističko shvatanje države pruža jasnu alternativu pluralističkom viđenju države kao neutralnog sudije. U Marksovim djelima javljaju se dvije teorije države. U prvoj ističe da se država zasniva na društvu i u potpunosti je zavisna od ekonomski vladajuće klase, što je u kapitalizmu buržoazija. Po drugoj teoriji autonomija države samo je relativna, pošto ona posreduje između sukobljenih klasa i na taj način održava samo klasni sistem. Obadvije teorije značajno se razlikuju od liberalnog i kasnije nastalog pluralističkog modela državne moći. U njima se ističe da se država može razumjeti samo u kontekstu nejednake klasne moći i da proističe iz kapitalističkog društva i odražava ga tako što djeluje kao instrument represije dominantne klase.
Lenjin je jasno opisao državu kao instrument represije nad eksploatisanom klasom.
Neomarksisti su razvili analizu državne moći. Po mišljenju Antonija Gamšija buržoaska dominacija se u najvećoj mjeri održava hegemonijom, intelektualnim vođstvom ili kulturnom kontrolom i u tom procesu značajnu ulogu ima država. U knjizi Država u kapitalističkom društvu Miliband je opisao državu kao sredstvo vladajuće klase, ističući koliko državna elita nesrazmjerno potiče iz reda privilegovanih i posrednika. Pulankus je istakao koliko struktura ekonomske i društvene moći ograničava autonomiju države. Razvoj modernog marksizma doveo je do značajnog približavanja pluralističke i marksističke teorije.
Neomarksizam – (ponekad se naziva moderni marksizam) predstavlja pokušaj da se izmijene, odnosno preoblikuju klasične Marksove ideje, uz istovremenu vjernost određenim marksističkim načelima. U tom kontekstu dominiraju dva pitanja: Prvo, neomarksisti pokušavaju da pruže alternativu mehanicističkim i determinističkim idejama ortodoksnog marksizma, odbijajući da prihvate prvenstvo ekonomije ili da proleterijatu dodijele privilegovanu ulogu. Drugo, oni nastoje da objasne Marksova pogrešna predviđanja, posebno se posvećujući analizi ideologije i državne moći.
Država levijatan – Predstava o državi kao levijatanu u savremenoj politici se vezuje za novu desnicu. Nova desnica odlikuje se jakom antipatijom prema državnoj intervenciji u ekonomskom i društvenom životu. Teoretičari nove desnice objašnjavaju tendenciju širenja moći države pritiscima koji dolaze i od potražnje i od ponude. Prvi proističu iz samog društva, obično kroz mehanizam izborne demokratije. Teza o prevelikoj ponudi obično se povezuje sa teoretičarima javnog izbora koji izučavaju način donošenja javnih odluka.
Patrijarhalna država – Savremeno razmatranje patrijarhalne države mora da uzme u obzir feminističke teorije.
Liberalne feministkinje vjeruju da se ravnopravnost polova može postići postepenim reformama. Liberalne feministkinje su pozitivno gledale na državu, cijeneći državnu intervenciju za sredstvo kojim se ukida nejednakost među polovima i unaprjeđuje uloga žene. Ovo se ogleda u kampanji za usvajanje zakona o jednakim zaradama, legalizaciji abortusa, proširenje sistema socijalne zaštite itd.
Radikalne feministkinje tvrde da moć države odražava dublju strukturu represije u obliku patrijarhata. Razvijena su dva stanovišta: instrumentalističko i strukturalističko. Instrumentalisti smatraju državu za malo više od sredstva koje muškarci koriste za odbranu svojih interesa i održavanje strukture patrijarhata. Strukturalisti ističu stepen do kojeg se institucije zasnivaju na patrijarhalnom sistemu.
Patrijarhat – termin se obično koristi kao vladavina muškarca, čime se ukazuje na cjelokupnost represije i eksploatacije kojima su žene izložene.
Radikalni feminizam - vid feminizma po kojem su razlike među polovima politički najznačajnije društvene podjele i uvjerenje da su one ukorijenjene u strukturu porodičnog života.
Rezervna armija radne snage – dostupna radna snaga koja se u vrijeme recesije može lahko otpustiti; nema nikakvu zaštitu i ima mali uticaj na tržište.
Uloga države
Različiti oblici država koji su se razvili su slijedeći:
minimalna država
razvojna država
socijaldemokratska država
kolektivistička država
totalitarna država
Minimalna država – je ideal klasičnih liberala, čiji je cilj da obezbijede najveću moguću slobodu za pojedince. Minimalna država ima tri osnovne funkcije: Prvo, postoji radi održavanja unutrašnjeg reda. Drugo, obezbjeđuje poštovanje ugovora, odnosno dobrovoljnih sporazuma koje su skolopili građani. Treće, pruža zaštitu od napada spolja. U savremenoj političkoj raspravi minimalnu državu brani nova desnica. Prema njoj ekonomska uloga države treba da se svede na dvije funkcije: održavanje stabilnog sredstva razmjene (čvrste valute sa niskom inflacijom) i podrška konkurenciji kontrolom monopola.
Prava – zakonska ili moralna prava da se djeluje i bude tretiran na određen način; građanska prava se razlikuju od ljudskih prava.
Robert Nozik – američki profesor i politički filozof. Najznačajniji rad Anarhija, država i utopija. Tvrdio je da vlasnička prava moraju striktno da se poštuju, naročito ukoliko je bogatstvo stečeno pošteno ili na odgovarajući način prenešeno s jedne osobe na drugu. Ovo stanovište predstavlja podršku minimalnoj vladi i minimalnim porezima i suprotstavlja se preraspodjeli i državi blagostanja.
Razvojna država – interveniše u privrednom životu sa ciljem da podrži industrijski rast i privredni razvoj. Klasičan primjer razvojne države je Japan, gdje je država vodila ekonomiju ka međunarodnoj konkurentnosti. Sličan model intervencije postojao je i u Francuskoj. U Austriji i Njemačkoj privredni razvoj je postignut stvaranjem «partnerske države». Odnedavno, ekonomska globalizacija doprinjela je nastanku takmičarskih država, čiji su primjer tigar ekonomije Istočne Azije.
Tigar ekonomije – brzorastuće i izvozno usmjerene ekonomije čiji je uzor Japan: na primjer, J. Koreja, Tajvan i Singapur.
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
POLITOLOGIJA - DRUGI DIO -
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:48 pm
- Spoiler:
- Socijaldemokratska država – Dok razvojne države koriste intervencionizam da podstaknu privredni napredak, socijalističke intervenišu sa ciljem da doprinesu širem društvenom restrukturisanju, u saglasnosti sa principima kao što su pravičnost, jednakost i društvana pravda. Socijaldemokratska država posebno doprinosi ispravljanju nejednakosti i nepravdi tržišne ekonomije. Ona se zato ne posvećuje toliko stvaranju bogatstva, koliko njegovoj jednakoj, odnosno pravednoj raspodjeli. U praksi, to se svodi na pokušaj da se eliminišu siromaštvo i smanji društvena nejednakost. Stoga su kejnzijanizam i društveno blagostanje dva nerazdvojna obilježja socijaldemokratske države.
Društvena pravda – moralno opravdana raspodjela materijalnih davanja; obično se smatra da društvena pravda podrazumijeva pristrasnost u korist jednakosti.
Kolektivistička država – stavlja pod svoju kontrolu cjelokupan privredni život. Najistaknutiji primjer ovakvih država bile su zemje Istočne Evrope na čelu sa SSSR-om. One su težile da u potpunostu ukinu privatno poduzetništvo i uspostave centralno planiranje ekonomije kojima upravljaju komiteti za planiranje (komandne ekonomije). Opravdavanje državne kolektivizacije proističe iz socijalističkog davanja prednosti zajedničkoj u odnosu na privatnu svojinu. Za vrijeme Staljina socijalizam se praktično izjednačio sa etatizmom.
Kolektivizacija – ukidanje privatne svojine u korist sistema zajedničke, odnosno društvene svojine.
Etatizam – predstavlja uvjerenje da je državna intervencija najpogodnije sredstvo za rješavanje političkih problema i podsticanje ekonomskog i društvenog razvoja.
Totalitarna država – Suština totalitarizma jeste stvaranje sveobuhvatne države koja utiče na svaki vid ljudskog života. Najbolji primjeri totalitarne države su Hitlerova Njemačka i Staljinov SSSR. Noseći stubovi ovakvih režima su potpuno nadgledanje i policijski teror, i sveprisutni sistem ideološke manipulacije i kontrole.
Prazna država – Uloga i značaj države su ugroženi događajima koji su obilježili kraj 20. vijeka. Bili je to najdramatičnije u nekim postkomunističkim državama i djelimično u zemljama u razvoju. Kao posledica toga pojavile su se nacije, plemena i klanovi bez države. Slabljenje države je obilježevalo tkz. pražnjenje –tihi proces kojim se nekadašnje funkcije države postepeno prenose na druge ustanove i tijela. Uzrok ovog su tri različita procesa:globalizacija, potiskivanje i restrukturisanje i razvoj vladavine na poddržavnom nivou.
Globalizacija – je proces u kome događaji i odluke donijete u jednom dijelu svijeta utiču na ljude na drugom dijelu. Jedan od njenih pojavnih oblika je nastanak globalne ekonomije, u kojoj je svakoj zemlji postalo znatno teže da upravlja međunarodnim kretanjem kapitala. Ništa manji značaj nema politička globalizacija, što se iskazuje u rastućoj ulozi međunarodnih i nadnacionalnih tijela (UN, EU, NATO).
Restrukturisanje države - Tokom osamdesetih i devedesetih godina 20. vijeka, naročito u SAD i V. Britaniji, dogodio se žestok napad na državu, koji su podstakli prioriteti i uvjerenja nove desnice. To je dovelo do povlačenja države sprovođenjem politike deregulacije, privatizacije i uvođenjem tržišnih reformi u javne službe.
Privatizacija – prenos državne svojine iz javnog u privatni sektor koji dovodi do smanjene odgovornosti države.
Upravljanje na poddržavnom nivou – Poslednji izazov državi dolazi od pritisaka za decentralizaciju, težnje da se odgovornosti prenesu sa nacionalnih, odnosno centralnih tijela na nivo lokalnih zajednica. Na primjer stvaranje Škotskog parlamenta i Velške skupštine 1999. godine izjednačilo je V.Britaniju sa ostalim evropskim državama koje imaju značajan nivo decentralizovane vlasti (Španija, Francuska, Italija).
Upravljanje na više nivoa – složen politički proces koji uključuje lokalni, nacionalni i nadnacionalni nivo, kao i vladine i nevladine aktere.
NACIJE I NACIONALIZAM
Nacionalizam je dječija bolest. On predstavlja male boginje ljudske vrste (A. Anštajn).
Šta je nacija – Na osnovu objektivnih pokazatelja, nacije su tvorevine kulture: grupe ljudi koji govore isti jezik, imaju istu vjeru, povezani su zajedničkom istorijom itd. Ovi činioci nesumnjivo oblikuju politiku nacionalizma. Nacije se jedino mogu konačno subjektivno odrediti. Ono čime se nacija razlikuje od drugih grupa, odnosno kolektiviteta, jeste to što njeni pripadnici sebe smatraju nacijom. To znači da nacija sebe posmatra kao posebnu političku zajednicu. Po tome se razlikuje od etničke grupe.
Nacija – Nacije predstavljaju složene pojave na koje utiče zbir kulturnih, političkih i psiholoških činilaca.
Kulturno, nacija je grupa ljudi koji su povezani zajedničkim jezikom, vjerom ,istorijom i tradicijom.
Politički, nacija je grupa ljudi koji sebe doživljavaju kao prirodnu političku zajednicu.
Psihološki, nacija je grupa ljudi koje odlikuje međusobna odanost, odnosno privrženost u vidu patriotizma.
Etnička grupa – grupa ljudi koji imaju zajednički kulturni i istorijski identitet, obično povezan s vjerovanjem u zajedničko porijeklo.
Nacije kao kulturne zajednice – Ideja da je nacija u suštini etnički ili kulturni entitet opisuje se kao primarni pojam nacije. Prema Herderu, svaka nacija ima svoj Volksgeist, koji se iskazuje u pjesmama, mitovima i legendama, i za nju predstavlja izvor kreativnosti. Iz Herderovog kulturalizma proizlazi da su nacije prirodne, odnosno organske tvorevine koje postoje od davnina i koje će nastaviti da postoje sve dok ljudsko društvo opstaje.
Johan Gotfrid Herder – njemački pjesnik i filozof kojeg često nazivaju ocem kulturnog nacionalizma. Naglašavao je naciju kao organsku grupu, čija su obilježja poseban jezik, kultura i duh. Time je Herder doprineo nastanku istorije kulture i posebnog oblika nacionalizma.
Volksgeist – (njemački) doslovno, duh naroda; organski identitet naroda koji se izražava u njegovoj kulturi, a naročito u jeziku.
Kulturni nacionalizam – je oblik nacionalizma u kome se najveći naglasak stavlja na obnovu nacije kao posebne civilizacije. Kulturni nacionalisti državu vide kao sporednu, ako ne i nebitnu tvorevinu. Kulturni nacionalizam je mističan, pošto mu je u osnovi romantičarsko vjerovanje da je nacija jedinstvena, istorijska i organska cjelina , koju pokreće njen sopstveni duh.
Nacija kao politička zajednica – gledište da su nacije u osnovi političke tvorevine u prvi plan stavlja građansku lojalnost i političku pripadnost, a ne kulturni identitet. Nacija je dakle grupa ljudi koji su povezani zajedničkim državljanstvom, bez obzira na njihovu kulturnu, etničku i drugu pripadnost. Ovo viđenje nacije se pripisuje djelima Žan-Žak Rusoa. Veliki broj teoretičara je naciju smatrao kao vještačku tvorevinu (Erik Hobsbaum, Benedikt Anderson).
Politička nacija je ona u kojoj državljanstvo ima veći politički značaj od etničkog identiteta. V.Britanija, SAD i Francuska se smatraju za klasične primjere političkih nacija.
Tipovi nacionalizma – O političkom karakteru nacionalizma vodi se veliki spor. Na jednoj strani na nacionalizam se gleda kao na naprednu i oslobađajuću snagu. Na drugoj strani upozorava se da on može da bude iracionalna i reakcionarna doktrina. Nesporazumi potiču iz sporova da li je kulturno ili političko mjerilo odlučujuće prilikom definisanja nacije. Međutim, karakter nacionalizma određen je istovremeno i uslovima u kojima nastaju nacionalističke težnje i političkim ciljevima za koje se vezuju. Najznačajniji politički izrazi nacionalizma su slijedeći:
liberalni nacionalizam,
konzervativni nacionalizam,
ekspanzionistički nacionalizam,
antikolonijalni nacionalizam.
Ksenofobija – strah od stranaca ili mržnja prema njima; patološki etnocentrizam.
Liberalni nacionalizam – se smatra klasičnim oblikom evropskog nacionalizma. Potiče od Francuske revolucije i sadrži veliki broj njenih vrijednosti. Revolucije iz 1848. podstakle su borbu za nacionalnu nezavisnost i ujedinjenje. Ovo je bilo najočiglednije u nacionalizmu italijanskog nacionalističkog pokreta, posebno na način na koji ga je iskazao «prorok» ujedinjenja Italije Đuzepe Macini. Slična načela zastupo je i Simon Bolivar, koji je na početku 19. vijeka bio na čelu pokreta za nezavisnost Latinske Amerike. Liberalni nacionalizam je najjasnije izražen u «Četrnaest tačaka» američkog predsjednika Vudro Vilsona. U osnovi liberalnog nacionalizma je zastupanje načela nacionalnog samoopredjeljenja, čiji je cilj stvaranje nacionalne države. On ne stavlja interese jedne nacije iznad interesa drugih. Umjesto toga, svaka nacija ima pravo na slobodu i samoopredjeljenje, te su sve jednake.
Đuzepe Macini – italijanski nacionalista i apostol liberalnog republikanizma. Njegov liberalni nacionalizam je izvršio snažan uticaj u čitavoj Evropi, kao i među useljeničkim grupama u SAD.
Nacionalno samoopredjeljenje – načelo po kojem je nacija suvereni entitet; pod samoopredjeljenjem se podrazumijeva i nacionalna nezavisnost i demokratska vladavina.
Ljudska prava – prava koja ljudi posjeduju samim rođenjem; univerzalna i fundamentalna prava.
Tribalizam – grupno ponašanje čija su obilježja izdvojenost i zatvorenost, obično pokretani neprijateljstvom prema suparničkim grupama.
Etničko čišćenje – nasilno protjerivanje ili uništavanje «stranih» naroda; često se koristi kao eufemizam za genocid.
Konzervativni nacionalizam – Istorijski posmatrano, konzervatuvni nacionalizam se pojavio posle liberalnog. U savremenoj politici, nacionalizam je postao snažno uvjerenje većine, ako ne i svih konzervativaca. Konzervativni nacionalizam je zainteresovan za mogučnost društvenog jedinstva i javnog reda koji se ogleda u osjećanju nacionalnog patriotizma. Konzervativni nacionalizam se uglavnom pojavljuje u postojećim nacionalnim državama, a ne onima koje su u procesu stvaranja. On se obično javlja kad vlada mišljenje da naciji prijeti nekakva unutrašnja ili spoljnja opasnost. Ozbiljnija kritika ukazuje na to da konzervativni nacionalizam izaziva netolerantnost i predrasude.
Patriotizam – jeste osjećanje, odnosno psihološka privrženost jednoj naciji. Patriotizam se nalazi u osnovi svih oblika nacionalizama.
Ekspanzionistički nacionalizam – Oba svjetska rata 20. vijeka bila su u velikoj mjeri posledica ekspanzionističkog oblika nacionalizma. U svom krajnjem obliku, ovakav nacionalizam proističe iz osjećanja snažnog, pa i histeričnog nacionalnog entuzijazma, koji se ponekad naziva integralni nacionalizam. Njegov tvorac je francuski nacionalista Šarl Mores. Kao militantni i krajnji oblik nacionalizma, ekspanzionizam se ne može odvojiti od šovinističkih uvjerenja i doktrina. Šovinisti smatraju svoju naciju jedinstvenom i posebnom.
Džingoizam – javni entuzijazam i proslave inspirisane vojnim uspjesima ili imperijalnim osvajanjima.
Rasizam – pod rasizmom se podrazumijeva svako uvjerenje, odnosno doktrina u kojoj se zaključci o politici i društvu izvode iz ideja da je ljudska vrsta podijeljena na biološki različite rase. Politički gledano, rasizam se ogleda u težnji za rasnim razdvajanjem (aparthejd) i u doktrinama o višoj i nižoj vrijednosti «krvi» (npr. arijevstvo i antisemitizam).
Antisemitizam – je predrasuda ili mržnja prema Jevrejima. U svom ranom obliku, antisemitizam je imao vjerski karakter. Odražavao je neprijateljstvo hrišćana prema Jevrejima. Na početku 19. vijeka pojavio se rasni antisemitizam u djelima Vagnera i Čemberlena, koji su optužili Jevreje da su suštinsko zlo i da su rušilački narod. Ove ideje bile su ideološka osnova njemačkog nacizma, a našle su najužasniji izraz u holokaustu.
Pannacionalizam - oblik nacionalizma posvećen ujedinjenju različitih naroda, bilo ekspanzionizmom, bilo političkom solidarnošću (pan znači svi ili svaki).
Antikolonijalni nacionalizam – U zemljama u razvoju pojavili su se različiti oblici nacionalizma, koji su svaki na svoj način podstaknuti borbom protiv kolonijalne vlasti. Oblikovanjem težnje za nacionalno oslobođenje, nacionalizam u Africi i Aziji doprinio je jačanju osjećanja nacionalne pripadnosti. Prevelike imperije Britanije, Francuske, Holandije i Portugala srušile su se suočivši se s rastućim nacionalizmom. Cilj nacionalnog oslobođenja imao je i ekonimsku i političku stranu, što nam pomaže da razumijemo zašto su antikolonijalni pokreti obično prihvatali socijalizam, i to posebno marksizam-lenjinizam, a ne liberalizam kao sredstvo za izražavanje nacionalističkih težnji. Početkom sedamdesetih godina 20. vijeka, umjesto marksizma-lenjinizma dolazili su različiti oblici vjerskog fundamentalizma, a posebno islamskog (primjer Iranske revolucije iz 1979.godine). Ovo je zemljama u razvoju dalo poseban antizapadni karakter.
Kolonijalizam – je teorija ili praksa uspostavljanja kontrole nad stranim teritorijama i njihovog pretvaranja u koloniju. To je, dakle, poseban oblik imperijalizma. Njega obično karakteriše naseljavanje i ekonomska dominacija.
Multikulturalizam – je, posebno od šezdesetih godina 20. vijeka, doveo u pitanje ideju nacije kao kulturno i politički jedinstvene cjeline. Multikulturalizam naglašava politiku razlike. On se obično dovodi u vezu s kulturnom raznolikošću koja se zasniva na rasi, etnicitetu ili jeziku. Multikulturalizam ne samo da prihvata činjenicu postojanja kulturnih razlika već smatra da ih treba poštovati i javno podržavati.
Isaija Berlin – britanski istoričar ideja i filozof. Razvio je teoriju o obliku liberalnog kapitalizma. Osnov Berlinove filozofije je vjerovanje u moralni pluralizam. Najpoznatije djelo mu je Četiri eseja o slobodi.
Multikulturalizam – se koristi kao opisni i normativni pojam. U prvom slučaju on označava kulturnu raznolikost. Multikulturalizam je neraskidivo povezan sa raznolikošću zajednica, koja proističe iz rasnih, etničkih ili jezičkih razlika. Kao normativni pojam, podrazumijeva prihvatanje raznolikosti u zajednici, koje se zasniva na pravu različitih kulturnih grupa na poštovanje i priznanje.
Da li nacionalna država ima budućnost
Kako je odmicao 20. vijek, sve češće su se javljale tvrdnje da je doba nacionalizma prošlo. Ovo se dogodilo ne zato što je on prevaziđen, već stoga što je nacionalizam izvršio zadatak; svijet je postao svijet nacionalnih država. Tri najznačajnija geopolitička potresa u 20. vijeku (I i II svjetski rat i propast komunizma u Istočnoj Evropi) svaki je na svoj način osnažio koncept nacije kao načela političkog organizovanja. Smatralo se da je nacionalna država jedino održiva politička jedinica.
Međutim, tek što je načelo nacionalne države dostiglo najširu podršku, nastale su druge veoma snažne sile koje prijete da je učine prevaziđenom. Kombinacija unutrašnjih pritisaka i spoljnjih prijetnji izazvalo je krizu nacionalne države. Na unutrašnjem nivou one su izložene centrifugalnim pritiscima, koji su posljedica rasta etničke i regionalne politike. Spoljne prijetnje nacionalnoj državi javljaju se u više oblika: Prvo, napredak u ratnoj tehnologiji i naročito nastanak nuklearnog doba; Drugo, privredni život se sve više globalizuje; Treče, nacionalna država može da bude neprijatelj prirodne sredine.
Nacionalna država – je oblik političke organizacije i politički ideal. Na prvom mjestu, to je autonomna politička zajednica koju čine veze državljanstva i nacionalnosti koje se poklapaju. Postoje dva suprotna gledišta u nacionalnoj državi: za liberale i večinu socijalista, nju prije svega čini građanska lojalnost i privrženost. Za konzervativce i integralne nacionaliste, ona se zasniva na etničkom ili organskom jedinstvu.
1. ŠTA JE POLITIKA:
Politika je uzbudljiva, jer se ljudi spore. Oni se spore oko toga kako bi trebalo da žive. Ko bi trebao što da dobije? Kako bi vlast i drugi resursi trebalo da budu raspoređeni? Da li bi društvo trebalo da bude zasnovano na suradnji ili na sukobu? Oni se također na slažu oko toga kako bi ova pitanja trebalo da budu... razrušena. Zbog sveg tog, za Aristotela je politika bila kraljevska nuka, djelatnost kojom ljudska bića pokušavaju da poboljšaju svoje živote i stvore dobro društvu. Politika je prije svega društvena djelatnost. Ona je uvijek dijalog, nikad monolog.
DEFINISANJE POLITIKE:
U svom najširem značenju, politika je djelatnost kojom ljudi stvaraju, održavaju i mijenjaju opšta pravila po kojima žive. Politika je i akademska disciplina. Politika je tako neraskidivo povezana s pojavama sukoba i suradnje. Stoga Hana Agent definiše političku moć kao usuglašeno djelovanje. Ovo je razlog zašto se suštinom politike smatra proces u kome se različiti pogledi i suprotstavljeni interesi međusobno usaglašavanju. Ipak, na politiku je gledati kao na težnju za rješavanjem sukoba nego postizanje samo rešenje, pošto sve sukobe nije moguće razrešiti. Prilikom svakog pokušaja razrješavanja značenja pojma politika neophodno je pozabaviti se sa dva problema. Prvi je mnoštvo asocijacija koje ova riječ izaziva prilikom svakodnevne upotrebe, drugim riječima politika je višeslojan pojam. Druga, još veća poteškoća je da ni cijenjeni autori ne mogu da se slože oko toga što spada u disciplinu. Politika se definiše na toliko različiti načina: kao provođenje moći, vršenje vlasti, kolektivno donošenje odluka, raspodjela ograničeni resursa, činjenje prevare i manipulacija itd.
POLITIKA KAO UMJETNOST VLADANJA:
Politika nije nauka već umjetnost. Ove riječi je navodno uputio kancelar Bizmark njemačkom Rajhstagu. One su se odnosile na umjetnost vladanja i kontroliranje društva. Ovo je možda klasična definicija politike, izvedena iz izvornog značenja, a kakvo je značenje pojam imao u antičkoj Grčkoj. Riječ politika je izvedena od riječi polis koja doslovno znači grad-država. Društvo antičke Grčke bilo je podijeljeno na veliki broj nezavisnih gradova-država, od koji je svaki imao poseban sistem vlasti. Tako gledajući, politika može da bude shvaćena kao poslovi polisa-u stvari ono što se odnosi na polis. Otuda suvremeni oblik ove definicije bio bi ono što se odnosi na državu. Za ljude se kaže da su u politici ukoliko imaju neku javnu funkciju, ili da ulaze u politiku kada teže da je steknu. Shvaćanje da se politika svodi na ono što se tiče države. Devid Istona koji je definirao politiku kao autorativnu alokaciju vrijednosti. Pod ovim je smatrao da politika obuhvata različite procese kojima vlast reaguje na pritiske društva u cjelini. Stoga su autoritativne vrijednosti one koje imaju široku podršku u društvu. Prema tom shvaćanju politika se povezuje sa praktičnom politikom. Odnosno sa formalnim odlukama u uslovljanjanju plana djelovanja u zajednici. Politika se stoga vodi u kabinetima, skupštinskim domovima, vladinim ministarstvima i slično, i njome se bavi veoma ograničena i posebna grupa ljudi, prije svega političari. Po tom shvaćanju. Poduzetništvo, škole i druge obrazovne ustanove, lokalna udruženja, porodice i slično jesu nepolitičke pošto ne učestvuju u upravljanju državom. Također ukoliko opisujemo politiku samo kao djelatnost koja je suštinski povezana sa državom, zapostavljamo međunarodne, odnosno utječemo na suvremeni život. Tako ova definicija politike predstavlja zaostatak iz vremena kad je nacionalna država mogla da se smatra nezavisnim akterom u svjetskoj politici. Međutim ova definicija mogla bi još više da se ograniči. To se jasno vidi u težnji da se politika izjednači sa partijskom politikom. Na osnovu ovoga značenja, političari su opisani kao političari, dok su državni službenici smatraju nepolitičarima. Govoreći otvoreno na političare se često gleda kao na dvolične osobe željne vlasti. Ovako viđenje pogotovu je postalo uobičajeno u suvremenom periodu, kad je povećano prisustvo u medijima jasnije iznijelo na vidjelo slučajeve korupcije i nepoštovanja, doprinoseći usponu antipolitike. Odbijanje ljudi da učestvuju u mehanizmima političkog života. Ovako poimanje politike ponekad se pripisuje djelima Nikola Makijavelija. U stvari ovako negativno poimanje politike odražava liberalne poglede koji ukazuju na to da pojedinci gledaju sopstvene interese. Prema ovom gledištu politička moć kvari time što potiče one na vlasti da koriste svoju poziciju za ličnu korist, kao i za nanošenje štete drugima.
POLITIKA KAO JAVNI POSLOVI:
Drugi i širi koncept politike izlazi iz uskih okvira vladavine kao onome što se svata kao javni život ili javni poslovi. Drugim riječima, razlika između političkog i nepolitičkog poklapa se sa podjelom između onoga što je u osnovi javna sfera života. Ovako svatanje politike obično se povezuje sa grčkim filozofom Aristotelom. U politici, Aristotel je objavio da je čovjek po prirodi politička životinja čime je htio da kaže da ljudsko biće mogu da vode dobar život. Prema tom gledištu politika je etička djelatnost čiji je cilj stvaranje pravednog društva, a to je ono što je Aristotel nazvao kraljevskom naukom. Međutim, gdje bi trebalo podvući granicu između javnog i privatnog života? Tradicionalno razlikovanje javne i privatne sfere u skladu je sa podjelom između države i civilnog društva. Državne institucije mogu se smatrati javnim jer su odgovorne za kolektivnu organizaciju života zajednice. Osim toga, one se porezom financiraju na teret javnosti. Nasuprot tome civilno društvo se sastoji od onog što je Edmund Berk nazvao mali odredi institucije kao što su porodične i rodbinske grupe, privatni poduzetnici, sindikati, klubovi, lokalne grupe i slično, koje su privatne pošto su ih stvorili i financiraju ih građani radi zadovoljavanja svojih interesa, a ne interesa društva u cjelini. Na osnovu podjele javno i privatno politika je ograničena na aktivnosti same države i obaveze koje javna tijela ispunjavaju na pravi način. Alternativna podjela na javno i privatno ponekad se iskazuje na osnovu istraživanja razlike između političkog i ličnog. Iako se civilno društvo može razdvojiti od države, ono ipak sadrži niz institucija za koje se u širem smislu smatra da su javne. Jedna od ključnih posljedica ovog jeste da se proširuje naše shvaćanje političkog, naručio time što se ekonomija premješta iz privatne u javnu sferu. Tvrdi se da ne zadire i ne treba da zadire u lične stvari i institucije. Ovo shvaćanje se naprimjer ogleda u težnji političara da naprave jasnu razliku između njihovog profesionalnog i ličnog odnosno domaćeg ponašanja. Shvaćanje politike kao prevashodno javne djelatnosti prouzrokovalo je i pozitivne i negativne pretpostavke. Po tradiciji koja vodi sve do Aristotela politika je smatrana plemenitom aktivnošću baš zbog njenog javnog karaktera. Ovo stanovište je jasno zauzela Hana Arent koja u djelu Položaj čovjeka tvrdi da je politika najvažniji oblik ljudske djelatnosti zato što uključuje međusobne odnose slobodnih i javnih građana. Na taj način ona daje smisao životu i potvrđuje jedinstvenost svakog pojedinca. Politika kao javna djelatnost opisivana je i sasvim suprotno kao oblik neželjenog mišljenja. Prednost civilnog društva u odnosu na državu posebno su davali liberalni teoretičari na osnovu toga što privatni život spada u domenu izbora, lične slobode i individualne odgovornosti. Prema ovom shvaćanju politika je neprirodno jednostavna zato što sprječava ljude da se ponašaju onako kako bi željeli.
POLITIKA KAO SPORAZUM I SUGLASNOST:
Treći koncept politike ne odnosi se toliko na oblast gdje se politika vodi koliko na način na koji se odnose odluke. Tačnije ne politiku se gleda kao na posebno sredstvo za rješavanje sukoba i to saglašnošću, predusretljivošću i pregovorima, prije nego nasiljem i golom silom. Politika dobije ovako značenje kada se opisuje kao umjetnost mogućeg. Na primjer kad se opiše rešenje za neku problem kao političko ono podrazumijeva mirnu raspravu suprotno onome što se naziva vojnim rešenjima. Još jednom ovako shvaćanje politike može se pratiti u djelima Aristotela i posebno njegovo uvjeravanje da je ono što je nazivao politeja idealan oblik vladavine, pošto je mješoviti jer kombinira osobine aristokracije i demokracije. Jedan od vodeći moderni zastupnika ovog pogleda je Bernard Krik i dao je sljedeću definiciju: Politika je aktivnost kojom se u okviru određene jedinice vlasti , zadovoljavaju različiti interesi time što se dio vlasti daje njihovim predstavnicima, razmjerno doprinosi bogatstvu i opstanku cjelokupne zajednice. Dakle prema ovom shvaćanju za politiku je ključan široka raspodjela vlasti. Tako shvaćanje politike održava duboku privrženost liberalno-nacionalističkim načelima. Ona se zasniva na čvrstoj vjeri u djelotvornosti razgovora i rasprave, kao i u to da je društvo određeno koncenzusom, a ne nepomirljivim sukobom. Drugim riječima nesporazumi koje postoje mogu da se riješe bez pribjegavanja zastrašivanju i nasilju. Ovako shvaćanje politike je bez ikakve sumlje pozitivno. Politika svakako nije utopijsko rešenje. Tako se politika može smatrati civilzovanom i civilizirajućom snagom. Ljudi bi trebali da budu poticani da poštuju politiku. Kao njenog glavnog neprijatelja označio je želju za izvjesnošću po svaku cijenu.
POLITIKA KAO MOĆ:
Četvrta definicija politike je istovremeno najšira i najradikalnija. Prema ovom gledištu politika se ne smješta u određenu sferu, već nadgledava na djelu u svim društvenim aktivnostima i u svakom djeliću ljudskog postojanja. Na taj način politika se vodi na svakom nivou društvenog međudjelstva, može se naći u porodici i među malim grupama prijatelja, isto tako među nacijama i na globalnom nivou. U najširem značenju politika se bavi proizvodnjom, raspodjelom i upotrebom resursa. U suštini politika je moć sposobnosti da se postigne željeni cilj bilo kojim sredstvima. Na politiku se znači može gledati kao na borbu za ograničenje resursa, a vlast se može smatrati sredstvima kojima se ova borba vodi. Među zaposlenike ovog shvaćanja moć spadaju feministkinje i marksisti. Moderne feministkinje pokazale su posebnu interesovanje za ideju političkog. Žene su tradicionalno bile ograničene ne privatnu sferu postojanja, u čijem središtu su porodica i obaveze u domaćinstvu. Nasuprot tome muškarci su uvijek dominirali klasičnom politikom i drugim oblastima javnog života. Radikalne feministkinje su zbog toga napravile podjelu na javno i privatno tvrdeći da je lično političko. Ovaj slogan na lijep način sažima vjerovanje radikalni feministkinja da ono što se dešava u domaćem, porodičnom i ličnom životu jeste potpuno političko. Ovo gledište je sažeto u knjizi Kejt Milet Seksualna politika u kojoj ona definiše politiku kao odnose koje određuje moć, gdje jedna grupa ljudi kontroliše drugu grupu. Tako možemo reći da su feministkinje zainteresovane za politiku svakodnevnog života. Prema njima odnosi su u porodici, muža i žene, roditelja i djece, u istoj mjeri su političari kao i odnosi između poslodavca i radnika ili vlade i građana. Marksisti su termin politika upotrerebljavali u dva značenja. Na jednom nivou Marks je koristio politiku u njenom tradicionalnom značenju da bi označio državni aparat. U komunističkom manifestu on je označavao političku moć kao organizovanu vlast jedne klase čije cilj tračanje druge klase. Za Marksa politika je uz pravo i kulturu dio nadgradnje kao potpuno razvojne. Vjerovao je da je nadgradnja izrasla iz ekonomske baze i da je održava. Radikalne feministkinje smatraju da je društvo patrijarhalno i da su u njemu žene sistemski podčinjene i zavisne od vlastiti muškaraca. Marksisti su tradicionalno tvrdili da u kapitalističkom društvu politiku odlikuje eksploatacija koju buržoazija obavlja nad proletarijatom. Međutim također je jasno da kada se politika prikazuje kao moć i dominacija, ona ne mora da se posmatra kao neizbježna osobitost društvene stvarnosti. Feministkinje teže okončanju politički polova koje bi bilo dostignuto stvaranjem neseksističkog društva u kojem bi ljudi bili vrednovani ne osnovu ličnih kvaliteta, a ne na osnovu pola. Marksisti vjeruju da će se klasna politika završiti uspostavljanjem besklasnog komunističkog društva.
FILOZOFSKA TRADICIJA:
Ona uključuje zaokopljenost prevashodno etičkim, propisujućim, odnosno normativnim pitanjima koja održavaju zaintersovanost za ono što bi trebalo ili moralo da bude više nego za ono što jeste. Platon i Aristotel se obično označavaju kao osnivači ove tradicije. Osnovna tema Platonova djela bio je pokušaj da se opiše priroda idealnog društva. Ova djela su stvorila osnovu za takozvanim tradicionalnim pristupom politici. Ona ne može da bude objektivna u naučnom smislu, pošto se bavi normativnim pitanjima, kao što su: zašto bi trebalo da se podčinjava državi, kako bi narod trebao da bude raspoređen i kakve bi granice trebalo da ima lična sloboda?
EMPIRIJSAK TRADICIJA:
Empirijska tradicija vodi porjelko od najranijih dana političke misli. Ona se može naći u Aristotelovom pokušaju da klasifikuje ustave, u Makijavelijevom realističkom prikazu državništva, kao i u Monteskjeovoj sociološkoj teoriji o vlati i pravu. Empirijski pristup političkoj analizi karakteriše pokušaj pružanja nepristranog opisa političke stvarnosti. Pristup je opisan jer teži da analizira i objasni, dok je normativni pristup propisujući pošto donosi sudove i dalje preporuke. Do 20. vijeka ove ideje razvile su se u ono što je postalo poznato kao pozitivizam, intelektualni pokret koji se posebno dovodi u vezu sa djelima Ogista Konta. Prema ovoj doktrini društvene nauke, a samim tim i svi oblici filozofskog istraživanja trebalo bi striktno da se drže metoda prirodnih nauka. Bez
NAUČNA TRADICIJA:
Prvi teoretičar koji je pokušao da opiše politiku na naučni način bio je Karl Marks takozvanim materijalističkim konceptom historije. Marks je težio da otkrije pokretačku snagu historijskog razvoja. To mu je dalo mogućnost da predviđa budućnost ne osnovu zakona koji su u procesu dokazivanja imali isti status. Metoda naučne analize nastavila se i u 20. vijeku u obliku klasične analize. Entuzijazam za nauku o politici vrhunac je ipak doživio tokom pedeseti i šezdesetih godina 20. vijeka i to prije svega u SAD, s pojavom političke analize koja se u velikoj mjeri zasnivala na biheviorizmu. Po prvi put to je politici pružilo ono objektivno i materijalne podatke na osnovu kojih se hipoteze mogu pretvarati. Međutim počevši od šezdesetih godina 20. vijeka biheviorizam je sve više napadan. Prije svega tvrdilo se da je biheviorizam u značajnoj mjeri ograničio oblast političke analize, onemogućavajući da se koristi za ono što se ne može direktno posmatrati. Ono što još više brine jeste što je navelo generaciju politologa da napusti čitavu tradiciju normativne političke misli. Pojmovi kao: sloboda, jednakost, pravda i pravo ponekad su odbacivani kao besmisleni jer se ne mogu empirijski provjeriti.
POSLJEDNJA DEŠAVANJA:
Zrlena, ekološka politika dovela je u pitanje antropocentrično naglašavanje ustanovljene politike i društvene teorije, zastupajući holističke pristupe razumijevanju politike i društva.
DA LI IZUČAVANJE POLITIKE MOŽE DA BUDE NAUČNO:
Da bi se ovo ostvarilo ključno je pravljenje razlike između činjenica i vrijednosti. Činjenice su objektivne u smislu da pouzdano i stalno mogu biti prikazane i one su dokazive. Vrijednosti su pak suštinski subjektivne i stvar je mišljenja. Bez obzira na to kako je politika definirana ona se bavi pitanjima koja se odnose na strukturu društva. To znači da će naučna objektivnost bez obzira ne to koliko istraživačke metoda precizne u smislu neutralnosti zauvijek ostati nedostižni cilj političke analize. To se vidi u lažnim tvrdnjama o političkoj neutralnosti.
POJMOVI, MODELI I TEORIJE:
Pojmovi, modeli i teorije predstavljaju sredstva političke analize. U politici moraju pažljivo da se upotrebljavaju. Pojam opće ideje o nečemu obično izražen u jednoj riječi ili kratkoj rečenici. Pojam predstavlja više od odgovarajućeg naziva stvari. Tako je i pojam jednakosti princip ili ideal. Ovo se razlikuje od upotrebe termina da bi se reklo da je trkač izjednačio. Na isti način pojam predsjedništva ne odnosi se ni na jednog konkretnog predsjednika, već prije svega na skup ideja o organizaciji izvršne vlasti. Pojmovi su sredstva pomoću kojih mislimo, kritikujemo, raspravljamo se, objašnjavamo i analiziramo. Da bi smo shvatili svijet moramo na neki način da mu nametnemo smisao i to činimo stvarajući pojmove. Pojmovi su znači pošti, oni mogu da se odnose na veliki broj predmeta, zapravo ne svaki predmet koji je u skladu sa osobinama samo opće ideje. Nije potrebno reći da se naše znanje svijeta politike zasniva na razvoju i unapređivanju pojmova koji nam pomažu da shvatimo taj svijet. U tom smislu pojmovi predstavljaju temelj ljudskog znanja. Pojam revolucije može da se smatra idealnim tipom nasilne političke promjene. Modeli i teorije su širi od pojmova, oni su prije sačinjeni od niza nego od samo jedne ideje. Obično se smatra da model nešto predstavlja prije svega u smanjenom obliku. U tom smislu svrha modela jeste da koliko je to god moguće liči na originalni predmet. Pojmovni modeli su prevashodno antička sredstva, njihova vrijednost je u tome što predstavlja instrumente pomoći kojih se može dati smisao onome što bi u suprotnom bio nejasan i neorganizovan skup činjenica. Modeli nam pomažu da ispunimo onaj zadatak jer ističemo smisao i značaj bitnih empirijskih podataka. Jedan od najutjecajnijih modela u političko analizi jeste model koji je razvio Devid Iston. Primjenom takozvanog sistema analize ovim ambicioznim modelom pokušava sa da sa objasni cjelokupan politički proces. Sistem predstavlja organizovani ili složenu cjelinu međusobno povezanih i zavisnih dijelova koji čine jedinstven entitet. Kada je riječ o političkom sistemu postoji veza između onoga što Iston naziva inpitima i autputima. Inputi jednog političkog sistema sastoje se od zahtjeva i podrške cjelokupne javnosti. Autputi su odluke i akcije vlade, uključujući kreiranje politike. Najznačajniji zaključak koji je ponudio Iston u svom modelu jeste da politički sistem teži dogovaračkoj ravnoteži. U Istonovom modelu na primjer političke partije i interesne grupe opisane su kao čuvari kapitala čija je osnova uloga da reguliše ulazak inputa u politički sistem. Istonov model djelovanja može da se opiše kako i zbog čega politički sistem odgovaraju na pritiske javnosti. Termini teorija i model u politici se često upotrebljava ravnopravno. I teorije i modeli su pojmovne tvorevine koje se koriste kao sredstvo političke analize. Ipak striktno gledano teorija je tvrdnja. Ona predstavlja sistematično objašnjenje skupa empirijskih podataka. Nasuprot tome model je samo sredstvo za objašnjavanje. U politici se za teorije može reći da su u manjoj ili većoj mjeri istinite. Naravno teorije i modeli su često međusobno povezani. Doslovno svi pojmovni instrumenti, teorije i modeli sadrže skrivene vrijednosti. To je razlog zbog kojeg je teško stvoriti teorije koje su u potpunosti empirijske. Modeli i teorije su također opterećeni jer sadrže niz pristranosti. Pošto se zasniva na pretpostavci da su ljudska bića u suštini sebična ili okrutna sebi, vjerojatno i ne čudi da su često dovodile do politički konzervativnih zaključaka o praktičnoj politici. Značajniji instrumenti političke analize su oni kojim se bave pitanjima moći i uloge države: pluralizam, elitizam, klasna analiza itd. Paradigma je povezani skup načela, doktrina i teorija koje pomažu strukturiranje procesa intelektualnog istraživanja. U stvari paradigma predstavlja obrazac prema kome se odvija potraga za znanjem. Prema Kunu, u prirodnim naukama, u svakom trenutku dominira jedna paradigma; nauka se razvija nizom revolucija. Ove paradigme se javljaju u vidu širokih društvenih filozofija. Označiti ove ideologije kao teorijske paradigme, nije naravno isto što i reći da su političke analize uglavnom grupe ili klase. Time se prije svega ističe da se politička analiza obično obavlja na osnovu određene ideološke tradicije.
2. VLADE, SISTEMI, REŽIMI:
TRADICIONALNI NAČIN KLASIFIKACIJE:
Prije svega što je to vlast i po čemu se ona razlikuje od politički sistema ili režima? Pojam vlasti se odnosi ne institucionalna procese tokom kojih se donose odluke koje se odnose na veći broj ljudi i koje su obično obvezujuće. S druge strane politički sistem ili režim širi je pojam koji obuhvata ne samo mehanizme vlasti i državne institucije već i strukture i procese. U stvari politički sistem je podsistem većeg društvenog sistema. Politički režimi se tako podjednako djelotvorno mogu odrediti organizacijom privrednog života kao što su određeni procesima vladanja preko kojih funkcijonišu. Režim je dakle sistem vlasti koji opstaje usprkos činjenici da se vlade mijenjaju. Dok se vlade mogu promijeniti na izborima, režimi se mogu primijeniti samo spoljnom vojnom intervencijom ili revolucijom unutar zemlje.
ZAŠTO PRAVIMO KLASIFIKACIJE POLITIČKIH SISTEMA:
Za klasifikacijom politički sistema proističe iz dva razloga. Pod jedan, klasifikacija je ključni pomagač za razumijevanje politike i vlasti. Kao i u većini društvenih nauka razumijevanje politike najveći djelom stiče se poređenje pogotovu što su eksperimentalne metode uglavnom neprimjenljive. Na primjer nije moguće provjeriti eksperimentom da li bi recimo antička vlada bila manje podložna institucionalnoj blokadi vlasti ako bi napustila podjelu vlasti ili da li bi komunizam ostao u SSSR da su reforme bile sprovedene generaciju ranije. Shodno tome koriste se poređenjem da bismo olakšali izučavanje predmeta kojima se bavimo. Isticanjem sličnosti i razlika. Klasifikovanje sistema vlasti je tako samo sredstvo koje unosi više metodičnosti i sistematičnosti u procesu poređenja. Drugi razlog klasifikovanja je da se prije analize olakša proces evolucije. Od Aristotela oni koji su pokušali da tumače političke režime često su podjednako željeli da vlast poboljšaju koliko i da je razumiju. Drugim riječima opisno razmišljanje usko je povezano s normativnim sudovima pitanja o onome što jeste povezano su sa pitanjima o onome što bi trebalo da bude. Ovaj proces može da obuhvata potragu za idealnim sistemom vlasti pa čak i utopijom. U svom skromnijem obliku ova vlast klasifikacije omogućava da se daju kvalitetne ocjene političkih struktura i oblika vladavine. Svi načini klasifikacije imaju svoje mane. Prije svega kao i kod svih analitičkih sredstava postoji opasnost od pojednostavljivanja. Ako klasifikujemo režime pod istim zaglavljem ističemo njihove sličnosti, ali postoji opasnost da zanemarimo i prekrijemo njihove razlike.
KLASIČNE TIPOLIGIJE:
Aristotelova klasifikacija iz četvrtog vijeka zasnivala se na njegovoj analizi. Aristotel je smatrao da se vladavine mogu podijeliti no osnovu dva pitanja: ko vlada i ko ima koristi od vladavine. On je smatrao da vlast može da bude koncentrirana u rukama jednog pojedinca, male grupe ili velikog broja ljudi. Aristotel je želio da normativno procesi oblika vlasti da bi odredio idealni poredak. Po njemu su tiranija, oligarhija i demokracija bili izopačeni, odnosno iskvareni oblici vladavine, gdje pojedinac, mala grupa ili mase vladaju u svoju korist, pa samim tim na štetu drugih. Nasuprot tome trebalo je izabrati monarhiju, aristokraciju ili politeju jer u tim oblicima vladavine pojedinac, mala grupa ili mase vladaju u korist svih. Aristotel je proglasio tiraniju za najgori poredak, jer svodi građane na nivo robova. S druge strane monarhija i aristokracija bile su nepraktične jer su se zasnivale ne volji poput božanske. Politeja je prihvaćena je kao najprimenljiviji poredak. Zato se zalaže za mješoviti poredak koji bi kombinovao i elemente demokracije i aristokracije i gdje bi vlast bila prepuštena srednjoj klasi onima koji nisu ni bogati ni siromašni.
TIPOLOGIJA ¨TRI SVJETA¨:
U 20. vijeku historijski događaji ponovo su promijenili osnovu političke klasifikacije. Podijeljeni su na dvije vrste režima: demokratske i totalitarne. Rasla je svijet o tome da je ovakav pristup ulovljen neprijateljstvima hladnog rata. To je povećalo popularnost pristupa zasnovanog na podjeli na tri svijeta – vjerovanju da se politički savez može podijeliti na tri bloka: kapitalistički, komunistički i zemlje u razvoju. Podjela ne tri svijeta imala je privrednu, ideološku, političku i stratešku dimenziju. Režimi industrijalizovanog zapada bili su prvi po ekonomskim pokazateljima po tome što je njihovo stanovništvo uživalo najviši stepen masovnog bogatstva. Komunistički režimi bili su drugi po tome što su najvećim djelom bili industrijalizovani i sposobni da zadovolje osnovne materijalne potrebe stanovništva. Zemlje prvog i drugog svijeta bile su podijeljene i na osnovu oštrog ideološkog suparništva. Prvi svijet privržen je kapitalističkim načelima kao što su vrijednosti privrednog poduzetništva. Drugi svijet bio je privržen komunističkim vrijednostima kao što su društvena jednakost, zajednički poduhvati i potreba za centralnim planiranjem. Režimi prvog svijeta praktikovali su liberalno-demokratsku politiku. Režimi drugog svijeta bili su jednopartijske države kojima su vladale komunističke partije. Režimi trećeg svijeta su po pravilu bili autoritarni i njima su vladali tradicionalni monarhisti, diktatori ili prosto vojska. Najteži udarac modelu tri svijeta nesumnjivo su nanijele revolucije u Istočnoj Evropi 1989-1991. One su dovele do pada tvrdokornih komunističkih režima i otpočele proces političke liberalizacije i reforme tržišta.
ZAPADNE POLIARHIJE:
Zapadne poliarhije su ekvivalentne režimima koji su određeni kao liberalna demokracije. Iako su poliarhije najvećim djelom razvijale čineći korake ka demokratizaciji i liberalizaciji iz dva razloga bolje je koristiti izraz poliarhija nego liberalna demokracija. Pod jedan pod liberalnom demokracijom ponekad se misli na politički ideal. Pod dva korištenje pojma poliarhije potvrđuje da ovi režimi u mnogo čemu značajno ne uspijevaju da dostignu demokraciju. Termin poliarhija za opisivanje oblika vladavine prvi su upotrijebili Dal i Lindblom u knjizi Politika, ekonomija i blagostanje. Po ovim autorima režime zasnovane na poliarhiji odlikuje dvije opće osobine. Prvo postoji visok stepen tolerancije prema opoziciji, koji u najmanju ruku kontroliše sklonost vlasti ka samovolji. Drugi oblik poliarhije jeste stvaranje dovoljno širokih mogućnosti za učestvovanje u politici. Ovdje je presudan činilac postojanje redovnih i takmičarskih izbora koji djeluju kao sredstva kojim narod mora da kontroliše i ako je neophodno zanemari svoje vladare. Ovako određen pojam poliarhije može se koristiti da označi sve veći broj režima širom svijeta. Međutim zapadne poliarhije su jednostavno i posebne. Najpresudniji činilac ovog nasljeđa je liberalni individualizam koji je općepruhvaćen. Sve zapadne poliarhije nisu iste. Neke od njih naginju centralizaciji i vlasti većine, a druge podeljenosti i popularizmu. Demokracija većine organizovana je oko parlamenta po takozvanom vestminsterskom modelu. Nasuprot vestminsterskom modelu druge zapadne poliarhije odlikuju vlast kroz sistem vlasti i stranački sistema.
NOVE DEMOKRACIJE:
Po Hantingtonu talas demokracije počeo je rušenjem desničarskih diktatura i padom komunizma. U tom smislu može se reći da je većina bivših komunističkih zemalja prolazi kroz tranziciju koja će ih na kraju potpuno izjednačiti sa zapadnim poliarhijama. Postoji razlog zašto ih tretiramo kao posebne sisteme. Pod jedan njihovo komunističko nasljeđe ne može se otpisati preko noći, pogotovo ako je kao što je to slučaj u Rusiji, gdje je komunizam trajao preko sedamdeset godina. Pod dva sama tradicija oslobodila je snage i izazvala probleme potpuno različite. Zbog toga ih je možda bolje klasifikovati kao nove demokracije. Druga grupa problema proizlazi iz procesa provođenja tranzicije. Tranzicija od centralnog planiranja do kapitalizma po načelu šok terapije. Posljednja grupa problema posljedica je slabosti državne vlasti. Ovo se najbolje pokazalo na ponovnoj pojavi etničkih i nacionalnih tenzija. Mogu se odrediti i važne razlike među postkomunističkim državama. Najznačajniji od njih je razlika između industrijski razvijenih i od zapanjenih zemalja. U prvoj grupi reforme tržišta sprovedena je brzo i razmjerno bez problema; u drugoj bila je sprovedena ili preko volje i nepotrebno ili je izazvala ozbiljne političke napetosti. Prva grupa je voljna i da uđe u Evropsku uniju čim joj se ukaže prilika pod uslovom da obezbjedi dalje dokaze o učvršćenju demokracije.
ISTOČNOAZIJSKI REŽIMI:
Uspon Istočne Azije moga bi se pokazati kao historijski događaj značajniji čak i od pada komunizma. To je dovelo do nastanka ideje da postoji poseban sistem azijskih vrijednosti. Istočnoazijski režimi obično imaju slične odlike. Pod jedan više su usmjereni na privredne nego na političke ciljeve. Oni su prevashodno zainteresovani da postaknu rast i obezbjede obilje, a ne da uvećaju slobode pojedinca. Suštinski ova briga za postizanjem političkih ciljeva jasno se vidi u tigar ekonomijama Istočne i Jugoistočne Azije. Pod dva postoji velika podrška jakim vladama. Obično se jake vladajuće stranke tolerišu, a država je opštepoštovana. Pod tri ovu osobinu prati zajednička priroda naroda da slijede vođe zbog konfučijanskog naglašavanja odanosti. Sa zapadne tačke gledišta ovo opterećuje istočnoazijske režime prikrivenim, a ponekad i otvorenim autoritarizmom. Na daju velike značaju daju se zajednici i društvenom jedinstvu koji je obično u središnjoj ulozi koji ima porodica.
VOJNI REŽIMI:
Vojni režimi pripadaju širokoj kategoriji autoritarnih sistema. Vojni autoritarni režimi bili su najčešće u Latinskoj Americi, Africi. Glavna odlika vojnog režima je ta što se vodeći položaji u vladi određuju na osnovu mjesta u vojnom lancu komandovanja. U nekim vojnim režimima oružane snage preuzimaju neposrednu kontrolu vlasti. U svom klasičnom obliku to je vojna hunta koja se najčešće javlja u Južnoj Africi. Ona djeluje kao oblik kolektivne vojne vlasti čije je središte u vojnoj komandi sačinjenoj od oficira koji obično predstavljaju tri roda vojske: kopnenu, mornaricu i vazduhoplovstvo. Drugi oblik vojnog režima je diktatura jednog čovjeka iza koga stoji vojska. U ovim slučajevima pojedinac stiče vodeći položaj u okviru hunte ili režima često zahvaljujući kultu ličnosti osmišljenom tako da proizvode karizmatsku vlast. Primjeri za to su pukovnik Papadopulos u Grčkoj. Još jedan oblik vojnog režima je onaj u kome je odanost oružanih odlučujući činilac koji održava sistem, dok se vojne vođe zadovoljavaju time da vuku konce iz pozadine. Ovo se naprimjer dogodilo u Brazilu poslije 1945. Međutim takva podjela mogla bi da postakne ustanovu i predstavničku politiku i smanji obim neposrednog miješanja vojske čime bi se vremenom ohrabrile težnje za poliarhijom.
3.POLITIČKE IDEOLOGIJE:
ŠTA JE POLITIČKA IDEOLOGIJA:
Termin ideologija je 1796. skovao francuski filozof Desti de Trasi. Upotrebio ga je za označavanje nove neuke o idejama.
LIBERALIZAM:
Svako razmatranje političkih ideologija mora da započne liberalizmom, jer je on u suštini ideologija industrijalizovanog zapada i ponekad se opisuje kao metodologija. Iako sve do početka 19. vijeka liberalizam nije pojavio kao razvijena politička doktrina, posebno liberalne teorije i načela posebno su se razvijale. Liberalizam je nastao kao posljedica sloma feudalizma i razvoja tržišnog, odnosno kapitalističkog društva koje ga je zamijenilo. Rani liberalizam je svakako održavao težnje rastuće industrijske srednje klase, pa su liberalizam i kapitalizam od tada blisko povezani. Napadao je apsolutizam i feudalne privilegije, a zastupao ustavnu, odnosno kasnije predstavničku vladu. Do početka 19. vijeka razvijena je posebna liberalna ekonomska doktrina koja je uzdizala vrijednosti kapitalizma. Krajem 20. vijeka počelo je da se razvija oblik socijalnog liberalizma sa blago naklonjenim odnosom prema reformi socijalnog sektora i intervencije u ekonomiji.
ELEMENTI LIBERALIZMA:
Individualizam: Individualizam predstavlja osnovno načelo liberalne ideologije. On održava vjerovanje u vrhunski značaj ljudske jedinke u odnosu na društvenu grupu ili kolektivno tijelo. Ljudsko biće se prije svega svataju kao individue. Zato je cilj liberala da stvore društvo u okviru kojeg pojedinci mogu da se razvijaju i napreduju tako što će svako biti u potrazi za ostvarivanjem dobra. Ovo je dovelo do nastanka gledišta da je liberalizam moralno neutralan, jer uspostavlja skup pravila koja dozvoljavaju pojedincima da donese sopstvene moralne odluke.
Sloboda: Lična sloboda predstavlja središnju vrijednost liberalizma, njoj se daje prednost u odnosu na jednakost, pravdu, i autoritet. Ali liberali zastupaju slobodu reguliranu zakonima pošto ističu da sloboda jednog čovjeka može da predstavlja opasnost za slobodu drugih, odnosno postoji mogućnost da bude zloupotrebljena. Iz tog razloga oni prihvaćaju ideal po kome bi svi ljudi trebalo da uživaju jednake maksimalne slobode.
Razum: Liberali smatraju da svijet ima racionalnu strukturu kojom se može spoznati ljudski razum. Ovako shvaćanje jača vjeru liberala u procesu i sposobnost ljuski bića da pomire međusobne razlike razgovorom i raspravom, a ne krvoprolićima i ratom.
Jednakosti: Individualizam podrazumijeva vjerovanje u fundamentalnu jednakost svi ljudi su rođeni jednaki. To se iskazuje u liberalnom zastupanju jednakih prava, a pogotovo u obliku pravne i političke jednakosti. Oni podržavaju jednakost šansi koja svima pruža podjednaku priliku da realizuju svoj različit potencijal. Liberali stoga zastupaju načelo meritokratije, gdje se pod sposobnošću, jednostavno rečeno, smatra talent ujedinjen s teškim radom.
Tolerancija: Liberali vjeruju da je tolerancija uvjerenost ljudi da dozvole drugima da misle, govore i djeluju na način koji ne odobravaju. Oni vjeruju da je popularizam u obliku moralne, kulturne i političke raznolikosti nesumnjivo zdrav; potiče raspravu i individualni napredak. Šta više liberali uglavnom vjeruju da postoji ravnoteža, odnosno pravni sklad između suprotstavljenih pogleda i interesa i zato obično odbacuju ideju nerješivom konfliktu.
Pristanak: Po liberalnom gledištu vlast i društveni odnosi treba da se zasnivaju na pristanku. Vlast mora da počiva na pristanku onih kojima se vlada. To je doktrina koja potiče liberale da podržavaju načelo predstavljanja i demokraciju. Po tom shvaćanju vlast proističe odozdo i uvijek je zasnovana na legitimnosti.
Konstitucionalizam: Iako liberali gledaju na vladu kao na najznačajnijeg garanta reda i stabilnosti u društvu. Oni stoga vjeruju u ograničenu vladu. Ovaj cilj se postiže podjelom vlasti stvaranjem sistema kontrole i ravnoteže između različitih ustanova vlasti i uspostavljanjem kodifikovanog odnosno pisanog ustava koji sadrži povelju o pravima s propisanim odnosima između države i pojedinca.
KLASIČNI LIBERALIZAM:
Središnja teme klasično liberalizma jeste da podržava krajni vid individualizma. Ljudska bića se smatraju za sebična i uglavnom samodovoljna stvaranja. Osnovu ovakvog atomističkog viđenja društva čini vjerovanje u negativnu slobodu koja podrazumijeva nemiješanje, odnosno odsustvo spoljnih ograničenja nametnutih pojedincu. Prema riječima Tomasa Pejna država je nužno zlo. Ona je nužna jer ako ništa drugo uspostavlja red i bezbjednost i obezbjeđuje poštovanje ugovora. Međutim ona je zlo zbog toga što nameće društvu kolektivnu volju i tako ograničava slobodu i odgovornost pojedinca. Temelj ovog stanovništva čini ekonomski liberalizam čvrsta vjera u mehanizma slobodnog tržišta i najbolje funkcioniranje ekonomije kad se vlada u nju ne miješa. Tako se smatra da kapitalizam obezbjeđuje napredak, podržava ličnu slobodu i obezbjeđuje društveno pravnu sposobnost.
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
POLITOLOGIJA - TRECI DIO -
Muamera Mon Feb 28, 2011 5:51 pm
KLIKNITE NA "SPOILER" DA VIDITE SADRZAJ
- Spoiler:
- MODERNI LIBERALIZAM:
Moderni liberalizam odlikuje sa blago naklonjenim odnosom prema državnom intervencionizmu. Zaista u SAD termin liberalan uvijek podrazumijeva podršku velikoj vladi, a ne minimalnoj. Ovo promatranje je proisteklo iz shvaćanja da je industrijski kapitalizam proizveo samo nove oblike nepravde. Pod uticajem djela Dž.S. Mila takozvani novi liberalizam zastupali su šire pozitivno viđenje slobode. Po tom gledištu sloboda ne podrazumijeva samo da čovjek bude ostavljen na miru, jer to može da znači jedino slobodu da se umre od gladi. Ovo stanovište dalo je osnov za socijalni liberalizam, odnosno liberalno blagostanje. Njihova osobitost je prihvaćanje državne intervencije. Moderni liberalizam napustio je vjeru u kapitalizam u velikoj mjeri zbog otkrića Dž. M. Kejnza da se rast i napredak mogu održati samo sistemom upravljanog, odnosno ragulisanog kapitalizma u kojem bi ključna odgovornost za ekonomiju bila dodijeljena državi. Njihov cilj je da uzdignu pojedince. Najutjecajniji suvremeni pokušaj da se načela liberalizma pomire s politikom blagostanja i redistribucije učinio je Džon Rols.
KONZERVATIZAM:
Konzervativne ideje i doktrine pojavile su se krajem 18. i početkom 19. vijeka. One su bile odgovor na ubrzane ekonomske i političke promjene koje je u velikoj mjeri sibolizovala francuska revolucija. Pokušavajući da odoli pritisku koji doveo do uspona liberalizam, socijalizam i nacionalizam, a konzervatizam je stao u odbranu tradicionalnog društvenog poretka. U kontinentalnoj Evropi pojavio se konzervatizam kojeg su označila djela mislilaca kao što je Žozef de Mester. Ovaj konzervatizam bio je jasno autokratski reakcionaran i odbacio je svaku ideju reforme. U velikoj Britaniji i SAD razvio se umjerenije, fleksibilnije i konačno uspješniji vid konzervatizma koji je obilježavao vjerovanje Emanuela Berka u promjenu da bi se sačuvalo. Vrhunac ove tradicije u Velikoj Britaniji dogodio se tokom pedesetih godina 20. vijeka kada je konzervativna partija prihvatila poslijeratno uređenje i načinila sopstvenu verziju. Nova desnica je radikalna antidržavna i antipaternalistički vid konzervatizma koji se snažno oslanjao na klasične liberalne teme i vrijednosti.
ELEMENTI KONZERVATIVIZMA:
Tradicija: Središnja tema konzervativne misli želja za očuvanjem koja je tijesno povezana s prihvaćanjem vrijednosti tradicije. Prema tom svatanju tradicija održava sakupljeno znanje prošlosti i ustanove i praksu koje su izdržale ispit vremena i zato bi trebalo da budu očuvane za dobro sadašnjih i budućih generacija. Vrijednost tradicije je i u tom što podržava stabilnost i bezbjednost.
Pragmatizam: Konzervativci su tradicionalno naglašavali ograničenost ljudskog razuma koji je posljedica beskrajne složenosti svijeta u kojem živimo. Zbog toga ne postoji povjerenje u apstraktne principe i sisteme mišljenja, već se na njihovo mjesto postavlja vjera u iskustvo, historiju, i prije svega pragmatizam. Zbog toga konzervativci radije opisuju svoja uvjerenja kao način razmišljanja ili pristup životu, a ne kao ideologiju.
Nesavršenost čovjeka: Konzervativno viđenje ljudske prirode je izuzetno pesimistično. Po njemu ljudsko bića su ograničena, zavisna i traže sigurnost, privlače ih poznati, iskušeno i isprobavano. Osim toga ljudi su moralno iskvareni: uprljani sebičnošću, pohlepom i žeđu za moć. Iz tog razloga se korijeni kriminala i nereda nalaze u ljudskoj prirodi, a ne prirodi društva.
Organicizam: Umjesto da vide društvo kao proizvod čovjekovih sposobnosti, konzervativci su ga tradicionalno shvatili kao organsku ćeliju, Tj. Živo biće. Društvo je stoga oblikovano po prirodnoj nužnosti, s njenim različitim ustanovama, donosno osnovom društva koje doprinose zdravlju i stabilnosti u društvu. Zajedničke vrijednosti i zajednička kultura također se smatraju vitalnim za opstanak zajednice i jedinstvo društva.
Hijerarhija: Po konzervativnom svtavanju u organskom su društvu različiti društveni položaji status prirodni i neizbježni. To se ogleda kroz različite uloge i odgovornost, recimo poslodavca i radnika, učitelja i učenika, roditelja i djece. Po tom gledištu hijerarhija i nejednakost ipak ne prouzrokuju sukob jer je društvo povezano međusobnim obavezama i odgovornostima.
Vlast: Konzervativci uglavnom smatraju da se vlast uvijek vrši odozgo i da je vodstvo koje pruža smjer i podršku onima koji ne posjeduju znanje, iskustvo ili obrazovanje da djeluje mudro u sopstvenom interesu. Vrijednost vlasti je u tome što je izbor društvenog jedinstva, tako što ljudi ukazuju na to ko su i šta se od njih očekuje. Na taj način sloboda mora da postoji usporedno s odgovornošću.
Svojina: Konzervativci smatraju da je vlasništvo ključno zato što ljudima daje sigurnost i izvjesnu nezavisnost od vlasti. Svojina pak predstavlja osposobljene ljudske ličnosti tako što ljudi vide sebe u onom što posjeduju.
NOVA DESNICA:
Nova desnica predstavlja novinu u konzervativnoj misli i može se smatrati vrstom kontrarevolucije protiv pomjerana ka državnom intervencionizmu poslije 1945. i širenje liberalnih, odnosno progresivnih društvenih vrijednosti. Ideje nove desnice nastale su sedamdesetih godina 20. vijeka kao posljedica navodne propasti kejnzijanske socijaldemokracije, koju je označio kraj poslijeratnog buma. Ove ideje su najutjecajnije bile u Velikoj Britaniji i SAD. Ipak nova desnica ne predstavlja toliko jedinstvenu i sistematičnu filozofiju koje se obično nazivaju neoliberalizam i neokonzervatizam.
NEOLIBERALIZAM:
Neoliberalizam je suvremenija verzija klasične političke ekonomije koja je razvijena u djelima ekonomista slobodnog tržišta kao što su Fridrih Hajek i Milton Fridman i filozofa Roberta Nizika. Noseći stubovi neoliberalizma se tržište i pojedinac. Osnovni neoliberalni cilj je potisnuti granice države. Po tom gledištu mrtva ruka države guši inicijativu i koči poduzetništvo; vlada bez obzira na to koliko ima dobre nemjere. Ovo su ogledala u liberalnoj zainteresovanosti nove desnice. Ukratko privatno je dobro, javno je loše. Ovakve ideje su povezane sa krajnim individualizmom koji je iskazala Margaret Tačer u čuvenoj izjavi društvo ne postoji, već samo pojedinci i njihove porodice. Vjeruje u samo pomoć, ličnu odgovornost i poduzetništvo.
NEOKONZERVATIZAM:
Neokonzervatizam prihvata konzervativna društvena načela iz 20. vijeka. Konzervativna nova desnica prije svega želi da obnovi autoritet sugerirajući povratak tradicionalnim vrijednostima. Smatra se da autoritet osigurava društvenu stabilnost tako što obezbjeđuje disciplinu i jednakost. Stoga su neprijatelji neokonzervatizma popustljivi i da se svako bavi svojim. Sljedeća odlika neokonzervatizma je da negativno gleda na pojavu multikulturnih i multivjerskih društava. Ovo stanovništvo se također često povezuje s posebnim oblikom necionalizma koji je podjednako skeptičan prema multikulturalizmu.
SOCIJALIZAM:
Socijalizam nije postao politička doktrina sve do ranog 19. vijeka. On se razvio kao reakcija na pojavu industrijskog kapitalizma. Socijalizam je na početku izrazio interes zanatlija koje je ugrožavalo širenje fabričke proizvodnje. U svom najstarijem obliku socijalizma je uglavnom bio fundamentalistički, utopijski i revolucionaran. Imao je za cilj ukidanje kapitalističke ekonomije zasnovane na tržišnoj razmjeni. Najutjecajniji predstavnik ovog vida socijalizma je Karl Marks čije su ideje činile osnovu komunizma 20. vijeka. Krajem 19. vijeka pojavila se reformistička socijalističko učenje koje je zagovaralo posebno interesiranje radničke klase u kapitalističko društvo. U njemu se ističe mogućnost mirnog, postepenog i legalnog prelaska u socijalizam. Reformistički socijalizam zasnivao se na dva izvora: humanističkoj tradiciji etičkog socijalizma i obliku revizionističkog marksizma. Tako je tokom većeg dijela 20. vijeka socijalistički pokreti bio podijeljen na dva suprotstavljena tabora. Revolucionirani socijalisti koji su slijedili primjer Lenjina i boljševika nazvali su sebe komunistima, dok su reformski socijalisti koji su zastupali vid ustavne politike i prihvatili socijaldemokraciju. Ovo suparništvo nije bilo usredotočeno samo na pitanja najprikladnijih sredstava za ostvarivanje socijalizma. Socijaldemokrate su odbacili fundamentalistička načela kao što su zajednička svojina, planiranje i oblikovanje socijalizma. Na kraju 20. vijeka oba oblika socijalizma su prolazila kroz krize što je neke podstaklo da proglase njegovu smrt i nastanak postsocijalističkog društva.
ELEMENTI SOCIJALIZMA:
Zajednica: Suština socijalizma je u vođenju ljudi kao društvenih bića. Kao što je pjesnik Džon Don rekao svaki čovjek je dio kontinenta, dio ćelije. Ovo se odnosi na značaj zajednice i naglašava stepen do kojeg je individualni identitet oblikom društvenim međudejstvom.
Bratstvo: Pošto su ljudi dio čovječanstva njih povezuje prijateljstvo odnosno bratstvo. Ovo je podstaklo socijaliste da daju prednost suradnji u odnosu na takmičenje. Po tom gledištu suradnja daje ljudima mogućnost da ujedine svoje kolektivne energije i ojača vezu u okviru zajednice.
Društvena jednakost: Jednakost predstavlja osnovnu vrijednost socijalizma koji se ponekad pokazuje kao oblik egalitarizma. Socijalisti posebno naglašavaju značaj društvene jednakosti, jednakosti rezultata nasuprot jednakosti šansi i vjeruje da je njeno postojanje najvažniji garant društvene stabilnosti. Ona također čini osnovu za uživanje zakonskih i političkih prava.
Potrebe: Naklonost prema jednakosti također je sadržana u socijalističkom uvjerenju da bi materijalna dobra trebalo da bude raspoređeno na osnovu potreba. Klasična formulacija ovog načela sadržana je u Maksovom komunističkom principu raspodjele svako prema sposobnostima, svakom prema potrebama. To znači da zadovolji osnovne potrebe. Naravno raspodjela prema potrebama zahtjeva da ljudi budu više motivirani.
Društvena klasa: Socijalizam se često dovodi u vezu s oblikom klasne politike. Kao prvo socijalisti su uglavnom analizirali društvo na osnovu raspodjele zarade, odnosno bogatstva i tako su vidjeli klasu kao značajnu društvenu podjelu. Kao drugo socijalisti se obično povezuju s interesima radničke klase. Međutim klasne podjele se mogu prevazići, a socijalistički cilj je da izbriše ekonomske i društvene nejednakosti.
Zajednička svojina: Odnos između socijalizma i zajedničke svojine je izuzetno sporno pitanje. Neki u njoj vide cilj samo socijalizma, dok je drugi svate kao puko sredstvo za postizanje šire jednakosti. Socijalisti zastupaju zajedničku svojinu pošto predstavlja sredstvo kojim se povezuju materijalni resursi, dok se za privatnu svojinu kaže da potiče sebičnost.
MARKSIZAM:
Marksizam je kao teorijski sistem predstavljao najznačajniju alternativu liberalnom racionalizmu koji je u modernom periodu dominirao zapadnom kulturom. Marksizam se smatrao za najvećeg neprijatelja zapadnog kapitalizma. Ova dvojnost ukazuje na osnovnu poteškoću prilikom izučavanja marksizma: postojanje razlika između marksizma kao društvene filozofije i pojave komunizma 20. vijeka. Stoga propast komunizma na kraju 20. vijeka ne mora da znači i smrt marksizma kao političke ideologije. Naprotiv to što se oslobodio zaostavštine lenjinizma i staljinizma može da mu udahne svjež život. U izvjesnoj mjeri problem proističe iz obima Marksovih djela koja su nekima dala povod da ga označe kao ekonomskog deterministu, a drugima kao humanističkog socijalistu. Postoji također podjela između njihovih radnih i kasnijih rodova koja se često povezuje kao razlika između mladog i zrelog Marksa. Marks je očigledno vjerovao da je razvio novi vid socijalizma koji je bio naučan. Marksove ideje i teorije doprele su do šire publike poslije njegove smrti, a naručito zahvaljujući radovima njegovog životnog suradnika Engelsa. Oblik ortodoksnog marksizma koji je obično nazivan dijalektičkim materijalom. Ovaj vulgarni marksizam je svakako ječe naglašavao mehanicističke teorije i historijski determinizam.
ELEMENTI MARKSIZMA:
Industrijski materijalizam: Ugaoni kamen marksističke filozofije predstavlja ono što je Engels nazvao materijalističko svatanje historije koje ističe značaj prirodnog života u kojima ljudi proizvode sredstva za preživljavanje. Marks je smatrao da ekonomska baza koja se prevashodno sastoji od načina proizvodnje što navodi na zaključak da se društveni i historijski razvoj mogao objasnit na osnovu ekonomskih i klasnih činilaca. Kasnije su to marksisti to prikazali kao mehanički odnos koji podrazumijeva da nepromjenljivi ekonomski zakoni pokreću historiju.
Dijalektička promjena: Sledivši Hegela Marks je vjerovao da je pokretačka snaga historijska promjena dijalektika, proces međudejstva suprotstavljenih snaga. U materijalističkom vidu ovaj model podrazumijeva da su historijske promjene posljedica unutrašnjih suprotnosti u okviru načina proizvodnje.
Otuđenje: Otuđenje je središnje načelo u Marksovim ranim radovima. To je proces u kome je radništvo u kapitalizmu svedeno na puku robu, a rad postaje depersonalizovana aktivnost. Po tom svatanju radnici su otuđeni od proizvoda sopstvenog rada.
Klasna borba: Osnovna protivrečnost kapitalističkog društva potiče od postojanja privatne svojine. Ona dovodi do podjele na buržoaziju, odnosno kapitalističku klasu, a to su vlasnici sredstava za proizvodnju. Buržoazija je vladajuća klasa. Ona ne samo da ima ekonomske moći zbog bogatstva kojim raspolaže već uživa i političku i idealističku privilegiju.
Dodatne vrijednosti: Odnos između buržoazije i proletarijata je nepomirljiv sukob koji proizlazi iz činjenice da je proletarijat u kapitalizmu uvijek i sistematski eksplatisan. To znači da trka za profitom nagoni kapitalistička preduzeća da izvuku dodatnu vrijednost iz radnika. Kapitalizam je zbog toga po prirodi nestabilan jer proletarijat ne može zauvijek da prihvata eksploataciju.
Proleterska revolucija: Marks je vjerovao da je kapitalizam osuđen na propast i da je proletarijat njegov grobar. Po njemu kapitalizam će proći kroz sve ozbiljne krize prekomjerne proizvodnje što će dovesti do stvaranja revolucionarne klasne svijesti proletarijata. Marks je proglasio proletersku revoluciju za imovinu čiji je cilj preuzimanje kontrole nad sredstvima za proizvodnju. Kasnije je ipak razmatrao mogućnost mirnog prelaska u socijalizam.
Komunizam: Marks je predvidio da će s proleterskom revolucijom započeti prelaziti socijalistički period u kojem će biti neophodna diktatura proletarijata. Međutim kako klasne suprotnosti budu nastajale i kad nastane istinsko komunističko društvo ova proleterska država će jednostavno odumrijeti. Time će se okončati prethistorija čovjeka i omogućiti ljudskim bićima da po prvi put utiču na svoju sudbinu i ostvare svoj potpuni potencijal.
ORTODOKSNI KOMUNIZAM:
Marksizam je neraskidivo povezan sa iskustvom sovjetskog komunizma i posebno sa doprinosom prva dva sovjetska lidera Lenjina i Staljina. Otuda komunizam 20. vijeka može najbolje da se razumije u vidu marksizma-lenjinizma, odnosno kao ortodoksni marksizam izmjenjen sukobom lenjinističkih teorija i doktrina. Osnovni Lenjinov doprinos marksizmu bila je njegova teorija o revolucionarnoj partiji. Ona je održavala Lenjinov strah od proletarijata, zavedeni buržoaskim idejama i uvjerenjima. Zato je bila potrebna revolucionarna partija naoružana marksizmom koja bi služila kao avangardna ratna klasa. To je trebalo da bude partija novog tipa ne masovna već čvrsto povezana partija profesionalnih revolucionara. Njihova organizacija trebalo je da bude zasnovana na načelu demokratskog centralizma, vjerovanju u slobodu rasprave i jedinstvo akcija. Tako je Boljševička partija promijenila ime u Komunističku partiju. Međutim više od Boljševičke revolucije 1917 na SSSR je utjecala Staljinova druga revolucija tridesetih godina. Tokom preoblikovanja sovjetskog društva, Staljin je stvorio model ortodoksnog komunizma koji je poslije 1945. slijedile Kina, Sjeverna Koreja i Kuba, kao i države širom Istočne Evrope. Staljinove promjene su u velikoj mjeri bile posljedica njegove najvažnije ideološke doktrine socijalizma u jednoj državi. Ono što bi se moglo nazvati ekonomskim staljinizmom započelo je ostvarivanjem prvog Petogodišnjeg plana 1928. Svu resursi su stavljeni pod kontrolu države i uspostavljen je sistem centralnog planiranja kojim je upravljao Državni komitet za planiranje. Ni Staljinove političke promjene nisu bile manje dramatične. U stvari Staljin je pretvorio SSSR u totalitarnu doktrinu koja je djelovala pomoću sistematske pretnje. Iako najokrutnije odlike ortodoksnog komunizma nisu preživjele Staljinovu smrt 1953. osnovana načela lenjinističke partije tvrdoglavo su se odupirale reformama. Ovo je pokazalo Gorbačovljev proces reformi perestrojka.
MODERNI MARKSIZAM:
Složeniji i suptilniji vid marksizma razvijen je u Zapadnoj Evropi. Shvaćanje sovjetskog marksizma, a zapadni marksizam je uglavnom bio pod utjecajem Hegelovih ideja i naglaska na čovjeka kao stvaraoca koji se nalazi u raznim Marksovim radovima. Drugim riječima za ljudska bića se smatra da stvaraju historiju. Zapadni marksisti su uspjeli da se oslobode krutog oklopa baza-nadgradnje. Njihove ideje se zato ponekad nazivaju neomarksizam što ukazuje na odbijanje da se klasna borba vidi kao početak i kraj društvene analize. Mađarski marksista Đorđ Lukas bio je jedan od prvih koji je predstavio marksizam kao humanističku filozofiju. On je naglašavao proces postvarenja kojim kapitalizam dehumanizuje radnike svodeći ih na pasivne objekte. Antonijo Gramši ukazuje da se kapitalizam održava ne samo ekonomskom dominacijom već i političkim i kulturološkim činjenicama. On je ovo nazvao ideološkom hegemonijom. Jasniji hegelijanski oblik marksizma razvila je takozvana Frankfurtska škola.
FAŠIZAM:
Dok liberalizam, konzervatizam i socijalizam predstavljaju ideologiju 19. vijeka, a fašizam je dijete 20. vijeka. Ne bih rekli da je on specifično međunarodna pojava. Iako se fašistička uvjerenja mogu promatrati sve do kasnog 19. vijeka, a njih je poznavao i uobličio Prvi svjetski rat. Dva osnovna pojavna oblika fašizma bili su: Musloinijeva fašistička doktrina u Italiji i Hitlerova nacionalistička doktrina u Njemačkoj. Oblici neofašizma i neonacionalizma ponovo su se pojavili u posljednjim godinama 20. vijeka koristeći privrednu krizu i političku nestabilnost poslije propasti komunizma. Fašizam je po mnogo čemu predstavljao pobunu protiv ideja i vrijednosti koje su dominirale zapadno političkom mišljenju poslije Francuske revolucije. Vrijednosti kao što su racionalnost, napredak, sloboda i jednakost bile su odbačene u ime borbe, vodstva, moći, heroizma i rata. U tom smislu fašizam je imao antikarakter. Uglavnom je definiran onim čemu se suprotstavlja: on je oblik antikapitalizma, antiliberalizma, antiindividualizma, antikomunizma itd. Fašistički ideal jeste novi čovjek heroj koga pokreću dužnosti, čast i požrtvovanost, spreman da žrtvuje svoj život za slavu nacije ili rase i da se podčinjava vrhovnom vođi. Međutim nisu svi fašisti razmišljali na isti način. talijanski fašizam je u suštini bio krajni oblik etatizma zasnovan na bespogovornom poštovanju i odanosti totalitarnoj državi. S druge strane njemački nacionalsocijalizam uglavnom se zasnivao na rasizmu. Njegove dvije osnovne teorije bile su arijevstvoi snažan oblik antisemitizma.
ANARHIZAM:
Među političkim ideologijama anarhizam predstavlja izuzetak po tome što nijedna anarhistička partija nije uspjela da osvoji vlast, bar ne na nacionalnom nivou. Anahistčke ideje i dalje obogaćuju političku raspravu time što dovede u pitanje konvencionalna ubjeđenja da su pravo, vlada i država poželjni ili nepoželjni. Središnji motiv anarhizma je vjerovanje da je politička vlast u svim njenim oblicima, a naročito u obliku države zla i nepotrebna. Međutim anarhistička naklonost prema društvu bez države, a regulišu međusobne odnose sporazumom i suradnjom zasnovanim na slobodnoj volji, razvijena je iz dvije suprotstavljene tradicije: liberalni individualizam i socijalističkog komunizma. Anarhizam se tako može označit kao točka prelaska liberalizma i socijalizma. Za razliku od liberala, individualistički anarhisti kao što je Vilijam Godvin vjerovali su da bi sloboda racionalna ljudska bića bila u stanju da reguliraju međusobne odnose mirno i spontano. Moderni individualisti obično su se pozivali na tržište da bi objasnili kako bi društvo bilo regulirano kada ne bi postojala državna vlast, razvijajući tako vid kapitalizma. Rasprostranjenija anarhistička tradicija zasniva se međutim na socijalističkim idejama poput zajednice, suradnje, jednakosti i zajedničke svojine. Francuski anarhista Pjer-Žozef Prudon razvio je na ovim osnovama takozvani mutualizam, uvjerenje da su male zajednice nezavisni seljaka i zanatlija sposobne da regulišu svoje živote sistemom pravedne i jednake razmjene. Drugi anarhisti kao što je Rus Pjotor Kropotkin razvili su oblik anarhokomunizma čija su osnovna načela zajednička svojina.
FEMINIZAM:
Iako su feminističke teorije bile izražene i u društvima kao što je drevna Kina, njih nije podržavala razvojna politička teorija. Ipak do pojave ženevskog poretka za dodjeljivanjem prava glasa četrdesetih i pedesetih godina 19. vijeka u obliku takozvanog prvog talasa feminizma, a feminističke ideje nisu imale širi odjek. Sa uvođenjem prava glasa za žene početkom 20. vijeka u većini zapadnih zemalja ženski pokret je ostao bez osnovnog cilja. Drugi talas feminizma pojavio se šezdesetih godina 20. vijeka. On je istakao radikalnije ponekad revolucionirane zahvate zahtjeve rastućeg pokreta za oslobođenje žena. Osnovne teze feminizma su da društvo karakteriše neravnopravnost među polovima. Postoje najmanje tri suprotstavljene feminističke tradicije. Liberalne feministkinje pokušale su da svate žensku počinjenost na osnovu nejednake raspodjele prava i šansi u društvu. Ovaj feminizam jednaki prava je u suštini reformistički. On se više bavi reformom jedne sfere nego preoblikovanjem privatnog odnosno porodičnog života. Nasuprot tome socijalističke feministkinje su obično naglašavale vezu između počinjenosti žena i kapitalističkog načina proizvodnje. Međutim posebnost drugog talasa feminizma prevashodno proističe iz pojave feminističke kritike koja nije ukorenjena u konvencionalnim političkim doktrinama. Radikalne feministkinje vjeruju da je podjela među polovima politički značaj i najvažnija podjela u društvu. Po njima sva društva nekadašnja i sadašnja označava partija. One tako ističu potrebu za seksualnom revolucijom koja bi posebno preoblikovala lični, porodični i domaći život. Zato je karakterističan slogan radikalni feministkinja lično je političko.
VJERSKI FUDAMENTALIZAM:
Religija i politika se preklapaju u mnogo tačaka. Etički socijalizam je na primjer postao sastavni dio različiti vjerskih doktrina, doprnjevši nastanku hrišćanstva i islamskog socijalizma. Protestantizam je doveo do oblikovanja ideja o samomotivisanoj i individualnoj odgovornosti. Vjerski fudamentalizam se ipak razlikuje po tom što posmatra politiku kao sekundarne u odnosu na objavljenu istinu vjerske doktrine. Sa tog gledišta politički i društveni život trebalo bi da bude organizovan na osnovu istinskim vjerskim načelima. Pošto je takva načela moguće razviti u potpun pogled na svijet, vjerski fundamentalizam se opravdano može smatrati ideologijom. Postoje dva suprotstavljena objašnjenja. Jedan prikazuje fundamentalizam prije svega kao skretanje na modernu i sekularizovanu kulturu. Drugo ističe da fundamentalizam ima trajan značaj i da je posljedica neuspjeha seksualizma. Oblici vjerskog fundamentalizma pojavili su se u raznim dijelovima svijeta. U SAD sedamdesetih godina 20. vijeka počeo da raste značaj hrišćanskog fundamentalizma kao posljedica pojave nove hršćanske desnice koja se zalaže za zabranu abortusa. Politički gledano najznačajniji moderni fundamentalizam bez ikakve sumlje je islamski. Postao je poznat zahvaljujući Iranskoj revoluciji koja dovodi do stvaranja prve svjetske islamske države. Zatim se postepeno širi na Balkanskom istoku, u Sjevernoj Africi i u dijelovima Azije. Islamski fundamentalizam posebno je bio uspješan u iskazivanju težnji gradske sirotinje u zemljama u razvoju često bile privučene socijalizmom, bilo u islamskom ili marksističko-lenjinističkom obliku.
4. DEMOKRATIJA:
DEFINISANJE DEMOKRATIJE:
Porijeklo naziva demokracija seže od antičke Grčke. Demokracija je nastala od grčke riječi kratos, koja znači vlast, odnosno vladavina. Dakle ona znači vladavina naroda. No jednostavno shvaćanje vladavine naroda neće nas daleko dovesti. Problem sa demokracijom jeste baš njena popularnost koja je dovela u pitanje značaj političkog pojma. Po riječima Bernarda Krika demokracija je možda najbesmislenija riječ u svijetu javnih poslova. Riječ demokracija se između ostalih prepisuju sljedeća značenja: sistem vladavine siromašnih i marginalnih, oblik vladavine u kojem narod direktno i stalno upravlja sobom bez potrebe, društvo zasnovano na jednakim šansama, sistem socijalne zaštite, sistem vladavine koji štiti prava i interese, sredstvo za zauzimanje javnih položaja, sistem vladavine koji služi interesima naroda.
ŠTA JE NAROD:
Jedan od osnovnih obilježja demokracije jeste načelo političke jednakosti. Ukratko tko čini narod? Na prvi pogled odgovor je jednostavan: demos odnosno narod, a bez sumlje odnosi se na sve ljude. U stvarnosti pak svaki demokracki sistem je ponekad ozbiljno ograničen. Rani grčki pisci su riječ demos upotrijebili da označe mnoštvo odnosno siromašne i masu koja nije posjedovala svojinu. Demokracija dakle nije podrazumijevala političku jednakost već naklonost prema siromašnima. U gradovima-državama politička participacija bila je ograničena na mali dio stanovništva: muškarce-građane starije od dvadeset godina i isključivala je žene, robove strance. Ograničenja prava glasa postojala su u većini zapadnih država i najčešće su se zasnivala na isključivanjem žena. U Velikoj Britaniji opće pravo glasa nije uvedeno sve do 1928. kada su žene dobile potpuno glasačko pravo. U SAD se to dogodilo tek početkom šezdesetih godina 20. vijeka. U Švicarskoj je pak opće pravo glasa ustanovljeno 1971. U svim demokrackim sistemima i dalje postoji značajno načelo isključivanja djece iz politike. Godine za sticanje punoljestva se razlikuju i kreću se od 15 do 21. Iako je prihvaćeno da se pod narodom podrazumijeva doslovno svi punoljetni građani, a pojam se može tumačit na veliki broj različiti načina. Narod se na primjer može smatrati za jedinstveno tijelo koje povezuje zajednički odnosno kolektivni interesi. Iz ovog gledišta proističe model demokracije koji se kao Rusova teorija određena u sljedećem odjeljku uspoređivanja na općem odnosno zajedničku, a ne na privatnu volju svakog pojedinca. Međutim ovo može da izopači demokraciju i vladavinu većine. Konačno za narod se može smatrati skup slobodnih i jednakih pojedinaca.
NA KOJI NAČIN BI NAROD TREBAO DA VLADA:
Većina svatanja demokracije zasniva se na načelu vladavine naroda. Pod ovim se podrazumijeva da ljudi vladaju sobom-da učestvuju u donošenju ključnih odluka. Međutim ovo učestvovanje se javlja u velikom broju oblika. U direktnoj demokraciji narodna participacija znači neposredno i stalno učestvovanje u donošenju odluka i to na referendumima, masovnim okupljanjima. Drugačiji i češći oblik demokratske participacije jeste čin glasanja koji je osnovno obilježje onog što se obično naziva predstavnička demokracija. Postoje i modeli demokracije koji se zasnivaju na načelu vladavine za narod. Najgroteskniji primjer predstavljaju takozvane totalitarne demokracije koje su se razvile pod fašističkim doktorima Musolinijem i Hitlerom. Po njima ovi režimi se demokratski zato što vođa i jedino vođa izražava prave interese naroda. U takvim slučajevima vladavina naroda nije značila ništa. Ovo se ponekad označava kao plebiscitarna demokracija. Iako se pokazuje da su totalitarne demokracije karikatura i one ukazuju na suprotstavljenost između vladavine naroda i vladavine korist naroda.
GDJE SU GRANICE NARODNE VLADAVINE:
Pošto smo utvrdili što je narod i na koji način bi trebalo da vlada, neophodno je da se odrede granice te vladavine. Modeli demokracije koji se zasnivaju na liberalnom individualizmu obično podrazumijevaju da demokracije bude ograničena na politički život. Prema tom stanovištu svrha demokracije je da nekim oblikom nerodne participacije ustanovi zakonski okvir. Demokratska rušenja su dakle odgovarajuća samo za pitanja koja se posebno odnose na zajednicu. Nije neuobičajeno da se ovaj strah od demokracije ogleda u odbijanju njenog direktnog participarornog oblika. Socijalisti i radikalni demokrati međutim često zastupaju alternativno gledište. U radikalnoj demokraciji vladavina naroda se na smatra sredstvom za uspostavljanja okvira u kojem pojedinci mogu da se bave svim poslovima već općim načelom primjenjivanim na sve. Narodu se prepisuje osnovna pravo da učestvuje u donošenju bilo koje odluke koja utiče na njihov život gdje je demokracija jednostavno kolektivni proces kojim se to postiže. Umjesto prihvatnja samo političke demokracije socijalisti se tako zalažu za socijalnu odnosno industrijsku demokraciju. Slično tome feministkinje zahtijevaju demokratizaciju porodičnog života koji podrazumijeva pravo svih da učestvuju u odlučivanju u porodičnoj odnosno privatnoj sferi.
DIREKTNA I PRESTAVNIČKA DEMOKRACIJA:
Direktna demokracija zasniva se na direktnom i stalnom učestvovanju građana u vršenju vlasti. Na taj način direktna demokracija briše razliku između vlade i onih kojima se vlada, kao i između države i civilnog društva, a to je sistem narodne samouprave. Ona je ostvarena u antičkoj Atini kao oblik vladavine kroz masovna okupljanja. Dobre strane direktne demokracije su sljedeće: povećava kontrolu građana, stvara bolje obavještajne i politički zrelije građane, pruža javnosti da iskažu svoje poglede i interesovanja, obezbjeđuje legitimnost vladavine. Predstavnička demokracija predstavlja ograničen i posredan oblik demokracije. Ograničena je jer učestvovanje naroda u vladanju rijetko i kratko i svedeno na čin glasanja svakih nekoliko godina. Ovaj oblik vlasti je demokratski samo dotle dok predstavljanje omogućava vezu između vlasti i onih kojima se vlada što se ponekad izražava u konceptu izbora mandatara. Dobre strane predstavničke demokracije su sljedeće: omogućava praktičan oblik demokracije, obične građane oslobađa tereta donošenja odluka, dovodi do toga da vlast bude u rukama onih koji imaju bolje obrazovanje, održava stabilnost time što obično građane udaljava od politike.
KORPORATIVIZAM:
Korporativizam potiče od fašističke Italije koja je pokušala da ujedinjene upravljačke i radnike uključi u proces vladavine i stvori takozvanu korporatističku državu. Teoretičari korporativizma su međutim ukazali na slične pojave u najrazvijenijim državama svijeta koje su u obliku neokorporativizma ili liberalnog korporativizma donijele nastanku niza tripartitnih vlada. One upravljaju preko organizacija koje državnim službenicima, grupama poslodavaca i sindikatima omogućavaju da se međusobno direktno dogovaraju. Ova težnja je da se ekonomski interesi uključe u vladu u velikoj mjeri. Kada je vlada pokušala da reguliše privredni život i pruži sve veći broj javnih usluga, postojala je sve očiglednija potreba za institucionalnim uređivanjem koje bi obezbjedili suradnju i podršku predstavnika najznačajnijih ekonomskih interesa. Učinjeni su pokušaji da se ekonomska politika stavi van dometa državnog intervencionizma i uticaj korporativizma je značajno opao. Kada je riječ o demokrackom procesu značaj korporativizma je izuzetno velik. Neki kao britanski socijalisti tvrde da on omogućava oblik funkcionalne reprezentacije. Tako ono što se naziva korporativni pluralizam pokazuje tripartitnost kao mehanizam pomoći kojeg se najznačajnije grupe i interesi u društvu takmiče za oblikovanje vladine politike. Većina analitičara ipak smatra da je korporativizam velika prednja demokracije. Kao prvo od njega imaju korist samo one grupe kojima je dodjeljen priligđen pristup vladi. Kao drugo korporativizam više radi u korist države nago najznačajnijih ekonomskih interesa.
5. DRŽAVA:
ŠTA JE DRŽAVA:
Termin država koristi se za označavanje izuzetno velikog broja stvari: skup institucija, teritorijalne jedinice, filozofske ideje. Država se svata ne tri veoma različita načina: idealistička, funkcionalno i organizaciona. Idealistički pristup najjasnije se ogleda u djelima Hegela. On je izdvojio tri momenta društvenog života: porodica, civilno društvo i država. Tvrdio je da u porodici djeluje poseban altruizam koji potiče ljude da za dobro svoje djece zanemare sopstvene interese. Nasuprot tome civilno društvo je sfera univerzalnog egoizma u kojem pojedinci sopstveni interes stavljaju ispred interesa drugih. Hegel je shvatio državu kao etičku zajednicu zasnovanu na međusobnim simpatijama. Eunkcionalistički pristup državi uspoređuje se na ulogu, odnosno svrhu državnih ustanova. Svakako najvažnija uloga države je očuvanje društvenog poretka. Takav pristup su prihvatili suvremeni marksisti koji su državu prije svega vidjeli kao mehanizam za ublažavanje društvenih sukoba. Slaba strana funkcijoalističkog shvaćanja države jeste što teži da sa samom državom povežu bilo koju instituciju koja održava red. Organizaciono stanovište određuje državu kao aparat vlasti u najširem značaju skup institucija koje su očito javne samim tim što su odgovorne za kolektivno organizovanje društvenog života. Vrijednost ove definicije je u tome što pravi jasnu razliku između države i civilnog društva. Država se sastoji od različiti institucija vlasti: birokracije, vojske, policije, sudova, sistema socijalne zaštite. Na osnovu toga može se odrediti porijeklo moderne države nastale u evropskom sistemu centralizovane vlasti 15. i 16. vijeka. Štoviše organizacioni pristup nam dozvoljava da razmatramo povećanje ili smanjenje države u smislu proširivanja ili sužavanja njenih odgovornosti. Na osnovu toga moguće je razlikovat pet ključnih obilježja države:
Država je suvremena. Ona vrši apsolutnu vlast jer se nalazi iznad svih udruženja i grupa. Tomas Hops izrazio je ovu ideju tako što je opisao državu kao Levijatan.
Državne ustanove su očigledno javne za razliku od pravnih institucija civilnog društva. Javna tijela su odgovorna za donošenje i sprovedu kolektivnih odluka, dok pravne postoje da bi se zadovoljili pojedinačni interesi.
Država je izraz legitimnosti. Njene odluke se obično prihvaćaju kao obvezujuće pošto se tvrdi da su donijete u javnom interesu ili za opće dobro.
Država je sredstvo dominacije. Državnu vlast podržava sila: država mora da posjeduje moć da bi osigurala poštovanje zakona i kaznila one koji ga krše.
Država je teritorijalna asocijacija. Njena nadležnost je geografski određena i obuhvata sve one koji žive u okviru državnih granica bez obzira na to da li su njeni građani ili ne.
Međutim najznačajnija je ona razlika koja postoji između države i vlade. Dva termina koji se često ravnopravno koriste. Ova razlika nema samo akademsko značenje već se odnosi na samo suštinu ideje o ograničenoj i ustavnoj vladi. Osnovne razlike između vlade i države su:
Država je šira od vlade. Ona je široka asocijacija koja obuhvata sve ustavne javnog domena.
Država je entitet koji traje, a moglo bi se reći vječni entitet. Vlada je privremena , vade dolaze i odlaze.
Vlada je sredstvo pomoću kojeg država vlast djeluje. Prilikom donošenja i provođenja državne politike i vlada je mozak države.
Država vrši bezličnu vlast. Zaposleni u državnim tijelima angažuju se i obučavaju na birokratski način.
Država makar u teoriji predstavlja nepromjenljive interese društva, opće dobro odnosno volju. Vlada pak izražava posebne interese.
PLURALISTIČKA DRŽAVA:
Pluralistička teorija države ima liberalno porijeklo. Ona potiče iz uvjerenja da država u društvu djeluje kao sudija. Država se može zanemariti samo ako se posmatra kao nepristrastan sudija sposoban da se suprotstavi aktualnoj vlasti. Porijeklo ove teorije je u djelima teoretičara društvenog ugovora Tomasa Hopsa i Džon Loka iz 17. vijaka. Ključno pitanje kojim su se ovi mislioci bavili su osnovne političke obligacije po kojima su pojedinci obavezni da se podčinjavaju državi i da je poštuju. Tvrdili su da je država proistekla iz dobrovoljnog sporazuma odnosno društveno ugovora. Kad nama države pojedinci zloupotrebljavaju, iskorištavaju jedni druge, a kada država postoji red i civilizovan život su obezbjeđeni i sloboda zaštićena. Po Lokovim riječima tamo gdje nema zakona, nama slobode. Prema liberalnoj teoriji država je shvaćena kao neutralni arbitar između suprotstavljenih grupa i pojedinaca u društvu. Ona je sudija koji je u stanju da zaštiti svakog građanina od zloupotrebe sugrađana. Kao teorija društva pluralizam je stanovište da je u liberalnim demokracijama moć široko i ravnomjerno raspoređena. Kao teorija države on u osnovi ima ideju da je država naturalna zato što je otvorena prema različitim grupama, interesima i svim društvenim klasama. Ovo gledište polazi od dvije osnovne pretpostavke. Prva je da je država u suštini počinjena vladi. Druga pretpostavka je da je demokratski proces značajan i djelotvoran. Država može da određuje svoje posebne interese.
KAPITALISTIČKA DRŽAVA:
Marksističko shvaćanje kapitalističke države pruža jednu alternativu pluralističkom vođenju države kao neutralnog sudije. Ovo gledište se prije svega zasniva na klasičnoj formulaciji da je država samo instrument klasne represije, a država proističe iz klasnog sistema i na izvrstan način ga održava. Nejasan je odnos između baze i nadgradnje odnosno u ovom slučaju između države i kapitalističkog načina proizvodnje. Izvršna vlast moderne države nije ništa drugo do odbor za upravljanje zajedničkim poslovima čitave buržoazije. U teorijama se ističe da se država može razumjet samo u kontekstu nejednake klasne moći i da proističe iz kapitalističkog društva i održava ga tako što djeluje kao instrument represije dominante klase ili suptilnije kao mehanizam pomoću kojeg se ublažuju klasne suprotnosti. Marksov stav prema državi nije bio u potpunosti negativan. Diktatura proletarijata smatra se sredstvom zaštite rezultata revolucije jer sprječava kontrarevoluciju. Ali Marks nije shvatio državu kao neophodnu ili trajnu društvenu formaciju. Tokom šezdesetih i ranih sedamdesetih godina 20. vijeka marksistička rasprava o državi dominirali su suprotstavljena stanovišta. U njenom središtu bila su različita viđenja države. Miliband je opisao državu kao sredstvo odnosno instrument vladajuće klase ističući koliko državna elita nesrazmjerno potiče iz redova privilegovanih i posrednika. Dakle naklonost države prema kapitalizmu proizlazi iz preklapanja društvenog poretka, s jedne strane javnih službenika i drugih javnih zvaničnika, a s druge strane bankara, poslovnih i industrijski lidera. Drugim rečeno obije grupe teže da predstavljaju kapitalističku klasu. Oni sve više posmatraju državu kao teren na kojem se vodi borba između interesa, grupa i klasa što se posebno jasno ogleda u strateškom pristupu državi.
DRŽAVA LEVIJATAN:
Predstava o državi kao Levijatan u suvremenoj politici se vezuje za novu desnicu. Ovo gledište potiče od ranog, odnosno klasičnog liberalizma i posebno od radikalnog oblika individualizma. To potiče iz uvjerenja da je država parazitska izraslina koja predstavlja opasnost i za individualnu slobodu i za ekonomsku sigurnost. Umjesto da bude napristrasan sudija kako ističu pluralisti ona je sujetna dadilja koja očajnički teži da se miješa u svaki aspekt ljudskog života. Osnovna odlika ovog pogleda jeste da država promoviše interes koji se razlikuje od interesa društva i da oni izazivaju neobuzdan porast uloge, odnosno odgovornosti same države. Nova desnica tvrdi da izborno takmičenje postiče političare da nadmaše jedni druge u obećavanju povećane potrošnje i velikodušnijih vladinih programa i ne obazirući se na dugoročnu štetu koju takve politike mogu da nanesu privredi povećanjem poreza, većom inflacijom i isticanjem investicija. Tako znači da država dominira nad vladom. Ipak ono u čemu se ova dva pogleda razlikuju jeste shvaćanje interesa kojima državni aparat se služi.
PATRIJAHALNA DRŽAVA:
Suvremeno razmatranje patrijarhalne države mora da uzme u obzir feminističke teorije. Feministkinje obično nisu smatrale prirodu državne moću za središnje političko pitanje, već su davale prednost dubljim strukturama moći muškaraca koja je koncentrirana u institucijama poput porodice i privrednog sistema. One smatraju da je država pristrana u korist muškaraca ukoliko je ženama uskraćeno zakonska i politička jednakost, a naročito pravo glasa. Zbog toga liberalne feministkinje vjeruju da sve grupe imaju potencijalno jednak pristup državnoj moći i da ona može nepristrano da bude iskorištena za podršku pravde i općeg dobra. Stoga su liberalne feministkinje obično pozitivno gledale na državu, cjeneći državnu intervenciju za sredstvo kojim se ukida nejednakost među polovima i unapređuje uloga žena. Međutim negativnije viđenje države razvile su radikalne feministkinje koje tvrde da moć države održava dublju strukturu represije u obliku patrijarhata. Razvijena su dva različita stanovišta-instrumentalističko i strukturalističko. Instrumentalisti smatraju državu za malo više od sredstva koje muškarci koriste za odbranu svojih interesa i održavanje strukture patrijarhata. Uvjeravaju da se patrijarhat održava zahvaljujući podjeli društva na različite sfere života-javno i privatno. Strukturalisti prije svega ističu stepen do kojeg se institucije zasnivaju na patrijarhalnom sistemu.
ULOGA DRŽAVE:
Različite obavještajne moći države imaju uticao na određivanje njene željene uloge odnosno odgovornosti. Po mnogo čemu ovo su pitanja oko kojih se vodi izborna politika i takmičenje partije. Postoji duboko neslaganje oko toga kakvu ulogu država tačno treba da ima, a samim tim i oko odgovarajuće ravnoteže između nje i civilnog društva. Različiti oblici države koji su se razvili su: minimalna, razvojna, socijaldemokratska, kolektivistička i totalitarna država.
MINIMALNA DRŽAVA:
Minimalna država je ideal klasičnih liberala čiji je cilj da obezbijedi najveću moguću slobodu za pojedinca. Ovo gledište potiče iz teorije društvenog ugovora, ali je ipak razvila u suštini negativno shvatanje države. Prema njemu vrijednost države je u njenoj sposobnosti da ograniči ljudsko ponašanje i tako spriječi pojedince da narušavaju prava i slobode drugih. Država je samo zaštitno tijelo čija je osnovna uloga da obezbjedi okvir mira i društvenog reda u kome će građani živjeti na način koji smatraju najboljim. Zbog toga minimalna država ima tri osnovne funkcije. Prije svega postoji redi održavanja unutrašnjeg reda. Frugo obezbjeđuje poštovanje ugovora odnosno dobrovoljnih sporazuma koje su sklopili građani i treće pruža zaštitu od napada spolja. Ekonomska uloga države treba da se svede na dvije funkcije: održavanja stabilnog sredstva razmjene odnosno čvrstog novca i podršku konkurenciji kontrolom monopola, određivanjem cijena itd.
RAZVOJNA DRŽAVA:
Najbolji historijski primjer minimalnih država su zemlje kao što su Velika Britanija i SAD na početku industrijalizacije u 19. vijeku. U Japanu i Njemačkoj ona je od samog početka prihvatila aktivniju razvojnu ulogu. Razvojna država interveniše u privrednom životu sa ciljem da podrži industrijski rast i privredni razvoj. Ovo se nikako ne može poistovjetit s pokušajem da se tržište zamjeni socijalističkim sistemima planiranja i kontrole, već preteže da se uspostavi razlika između države i institucija najznačajnih ekonomskih institucija u čijoj osnovi se često nalaze konzervativni i nacionalistički prioriteti. Klasičan primjer razvojne države je Japan. Odnedavno ekonomska globalizacija doprinijela je nastanku takmičarskih država. Njihova uloga je da u uslovima povećane međunarodne konkurencije razviju strategije nacionalnog napredak.
GLOBALIZACIJA:
Proces globalizacije vjerojatno je najznačajni pretnja državi ili makar nacionalnoj državi. Uopšte globalizacija je proces u kome događaji i odluke donijete u jednom djelu svijeta utiču na ljude u drugom djelu. Jedan od njenih pojavnih odluka je nastanak globalne ekonomije u kojoj je svakoj zemlji postalo znatno teže ako ne i nemoguće da upravlja međunarodnim kretanjima kapitala. Posljedice ovog procesa za državu su dramatične. Na primjer to znači da države imaju ograničene mogućnosti da upravljaju ekonomskim životom i obezbjede opći napredak zato što su nacionalne ekonomske strategije.
Socijaldemokratska država je država koja želi privrednu i ekonomsku jednakost svih pojedinaca.
Kolektivistička država komandira u sferi ekonomije u državi.
Totalitarna država je država koja kontroliše sve sfere društva. Nema privatnog pošto je sve javno.
Muamera- Broj komentara : 16
Join date : 2011-02-26
Politicki sistem BIH
Admin Thu May 31, 2012 7:25 pm
- Spoiler:
- 1. Naziv i porijeklo pojma politički sistem?
Naziv politicki sistem je relativno nov,mada je predmet politickih sistema jedan od osnovnih problema ljudske misli. O politici I drustvu I kao takav prati od samog pocetka do danas saznanje I proucavanje covijeka I politike! Politicki system je nastao u 20 vjeku I to u SAD,gdje on postaje samostalna akademska disciplina u okviru opsteg znanja I istrazivanja koji se pod imenom pol. Nauka uvodi kao nastavni predmet u sve visoke skole.
2. Činioci u političkom sistemu?
Kao osnovni cinioci pol sistema izdvojio bih sam politicki proces, politicki system,drzava I sama politika u njoj.Mozemo ih podijeliti u dvije osnovne pol grupe subjekte I na ostale pol cinioce,koji u pol sistemu ne djeluju svjesno,vec utjecu na djelatnost svjesnih pol cinioca,pol subjekata.
3. Politika, država i politički sistem?
Politika je smjer odredjenih aktivnosti ili teznjih,skup sredstava I ciljeva, I usladjen I racionalan skup artikulisanih interesa,shvatanja I ideala. Razlikujemo I dva stava u odnosu izmedju drzave I politickog sistema. U prvom drzava se smatra kao najvisi potpuni oblik pol. uredjenja dok je politika samo instrument drzave. Drugo glediste zapostavlja drzavu I svodi je na obicnu organizaciju pol sistema,politika je sve a drzava je jedan njen,nebitni vid. Iz toga zakljucujemo da je jedno glediste tradicionalno a drugo moderno.
4. Pojam i anatomija političkog sistema?
Politicki system ne obuhvata samo pliticku drzavu,politicku vlast vec cijelu strkturu vlasti jednog drustva,sadrzi institucije ali I snage koje stvaraju politiku u vlast I izvan nje,te sadrzi I forme I procese , statiku I dinamiku.
5. Struktura političkog sistema i sredina?
Struktura pol. Sistema stvara se nastojanjem pol. Institucija koje se definisu kao ocuvani I drustveno ocuvani ,ponovljivi nacini grupnih ponasanja…..
6. Klasifikacije političkih sistema?
7. Osnovne teorije o odnosu političkog sistema i društva?
Politicki system je okvir –framework u kome se odvija splet pol. Djelatnosti I odnosa globalnog drustva.
8. Osobenost i složenost odnosa izmeĎu političkog sistema i društva?
Ono sto razdvaja pl. system od drugih podrucija , pod sistema globalnog drustva ,jeste osobenost politicke djelatnosti I odnosa politike kao takve. Politicki system predstavlja mrezu svih ovih djelatnosti I odnosa.
9. Nauka o političkom sistemu?
10. Savremene teorije o političkom sistemu?
Politicki system kao termin se siri I potvrdjuje uporedu sa uspostavljanjem I razvijanjem politicke nauke. Tako napredna praksa I najsvjesnija politicka misao otvaraju put za slobodnije I sire razvijanje politickih nauka,te disciplina koje se bave proucavanjem pol. Drustva I politike.
11. Politički sistem kao politička nauka?
Politicke nauke dobivaju sve znacajnije mjesto na fakultetu,narucito na faxu politickih nauka u cijem se nastavnom planu I programu nalazi vise disciplina koje se bave politickim sistemima.
12. Oblici političkih sistema?
1. Prvo pojavljivanje imena Bosna?
Bosna se prvi put spominje u X stoljeću u djelu “De administrando imperio”, bizantijskog cara Konstantina Porfirogenita.
2. Kada Bosna postaje kraljevina?
Nasuprot tvrdnjama ranije historiografije, Bosna je na početku XII stoljeća bila samostalna država, čiju samostalnost potvrđuje i prvi ugarski dokument o ovoj zemlji iz 1137. godine, gdje je ona označena kao “BOSNENSIS DUCATUS”.
3. Prvi oblik državne vlasti Bosne?
Prvi oblik državne vlasti bila je BANOVINA. Prvi po imenu poznati bosanski vladar bio je Ban Borić.On se spominje u dva odlomka Cinamovog djela Epotome.
U tom djelu još piše:Bosna nije potčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravljanja.
4. Koje su ključne političke institucije u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi?
To je bio parlament koji se nazivao Stanak, i crkva bosanska. 3
5. Nabrojte sve poznate bosanske banove?
Ban Boric-1153-1163
Ban Kulin 1180-1204
Ban Stjepan 1204-1232
Ninoslav 1232-1253
Prijezda I 1253-1287
Prijezda II 1287-1290
Stjepan I Kotromanic 1290-1314
Stjepan II Kotromanic 1314-1353
Tvrtko I 1353-1377
6. Nabrojte sve poznate bosanske kraljeve?
Tvrtko I, Dabisa,Jelena gruba,Stjepan Ostoja,Stjepan Tvrtko Tvrtkovic,Stjepan Ostoja, Stjepan Ostojic,Stjepan tvrtko II Tvrtkovic,Stjepan Tomas Ostojic,Stjepan Tomasevic.
7. Šta je to Stanak?
Bosna je u srednjem vijeku imala svoj parlament koji se nazivao STANAK.To je bilo strateško tijelo koje se 1354. prvi put spominje pod imenom “stanak sve zemlje Bosne” a negdje kao “sav rushak bosanski”.
8. Koje su nadležnosti bosanskog Stanka?
Vladara je birao stanak.Nasljednost nije morala biti direktna na potomka ako to nije odgovaralo stanku.
Stanak je mogao čak i da smjeni vladara što govori da je vlast vladara bila ograničena.
9. Koje je moderno političko značenje i poruka Povelje Kulina bana?
29.avgusta 1189. godine Kulin ban izdaje povelju dubrovačkim trgovcima da nesmetano mogu trgovati i prolaziti kroz Bosnu.Ova povelja predstavlja “rodni list” bosanske državnosti i njene egzistencije u tom vremenu.Iz povelje se vidi da je Bosna bila pravno uređena zemlja sa vladarskom kancelarijom.
10. Akt objuracije?
U aprilu 1203. godine Papa je poslao izaslanika Ivana de Camarisa u Bosnu kako bi riješio “heretičko pitanje”.
Na “heretičkom zboru” održanom na Bilinom polju (Zenica), velikodostojnici Bosanske crkve i “presente bano Culino domino Bosne”, kako ga naziva Papa, su izvršili AKT ABJURACIJE u kojem su obećali da će se odreći “otpadničke vjere” u korist katoličanstva
1. Kada Srednjovjekovna Bosna gubi samostalnost?
Osvajanje Bosne od strane Osmanlija 1463. godine je plod njihovih ranijih upada i postepenog osvajanja njenih dijelova.Ta postepenost u osvajanju je konačno unuštila feudalnu bosansku državu
2. Kakav je status imala Bosna u Osmanskom carstvu?
U zauzetim oblastima Osmanlije su uspostavili svoj društveni, ekonomski, politički i pravni poredak.Osvojene oblasti počele su se oblikovati u posebne vojno-upravne i političke oblasti pod nazivom sandžak da bi kasnije kao rezultat imali najvišu administrativno-teritorijalnu jedinicu u Osmanskom carstvu a to je ajalet.
5. Gdje su bila sjedišta vezira?
Bosanskim ajaletom je upravljao vezir kojeg je postavljao sultan.Vezir je predsjedavao Vezirskim vijećem ( Divan) u sjedištu vezira koje je bilo: u Banja Luci (1580.-1639.), u Sarajevu (1639.-1700.), u Travniku (1700.-1850.), u Sarajevu (1850.-1878.).
6. Šta su to milleti?
Osim šerijatskog, u Bosni se primjenjivalo i vjersko pravo pojedinih vjerskih zajednica (mileta) tzv. miletsko pravo i običajno pravo.
7. Kako se zove akt Sultana o slobodi vjerskog rada bosanskih franjevaca?
Ahdnama koju je sultan Mehmed II Fatih 28. V 1463. godine dao bosanskom franjevcu fra. Anđelu Zvidzdicu, predstavlja jedan od najstarijih dokumenata o poštivanju ljudskih prava i manjina.
8. Kako se zovu posebne granične vojno-teritorijalne jedinice koje su uspostavljene s ciljem odbrane Bosanskog ejaleta?
9. Šta je sadržavao pol.program sačinjen u prvoj polovini 18 stoljeća?
10. Ko je Zmaj od Bosne i za šta se borio?
To je bio Husein Kapetan Gradascevic i on se borio za autonomiju Bosne u okviru Osmanskog carstva,te zalagao da se na celo stavi domaci covijek.Pokret je bio aktivan godinu dana i to od 1831-1832.
1. Na kojem skupu i kada je izvršena obnova državnosti BiH?
Odrzana je na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjic gradu 25-11.1943 godine.
2. Kada i gdje je održano I zasjedanje ZAVNOBiH-a i koje su najvažnije odluke?
I zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjic gradu 25-11.1943 godine,I odluke o ravnopravnosti svih srba hrvata I muslimana,te 25.11. je proglasen drzavnim praznikom.
3. Kada i gdje je održano II zasjedanje ZAVNOBiH i koje su najvažnije odluke?
II zasjedanje
ZAVNOBiH-a je bilo u Sanskom mostu od 30.6. do 2.7 1944godine,Njime su garantirana osnovna ljudska prava nacionalna ravnopravnost,sloboda vjeroispovijesti,sloboda zbora I dogovora,udruzivanje I stampa,licna I imovinska sigurnost,ravnopravnost spolova,aktivno I pasivno pravo glasa.
4. Kada i gdje je održano III zasjedanje ZAVNOBiH i koje su najvažnije odluke?
Odrzano u slobodnom Sarajevu 26.4.1945. BiH je prvi put nakon 1918 god . ponovno dobila narodnu vladu.
Vlada se sastojala od 7 srba 5 bosnjaka I 2 hrvata.
5. Sporazum Cvetković – Maček 1939 god?
sporazum Cvetković-Maček u historiji se odnosi na sporazum koji su 26. august 1939. u Božjakovini sklopili predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković i predsjednik Hrvatske seljačke stranke (također i Seljačko-demokratske koalicije) Vladko Maček. Sporazum je doveo do formiranja koalicijske vlade u kojoj je Maček postao potpredsjednik, te do proglašenja Banovine Hrvatske.
6. Kada je formirana prva Narodna vlada NRBiH i koje bio njen prvi predsjednik
7. Fočanski propisi?
Prvi pisani propisi narodnooslobodilackih odbora bili su focanski propisi iz februara 1942. Prema kojima su NO-ODBORI bili privremeni organi vlasti.
8. Septembarski propisi?
U Bosanskoj krajini su doneseni novi NO-PROPISI pod nazivom Krajiski-septembarski 1942. god.
9. Kada su održani prvi višestranački izbori nakon II svjetskog rata?
18.11.1990.
10. Referendum građana za nezavisni i suvereni razvoj BiH?
Referendum o nezavisnosti BiH odrzan je-izglasan 29 aprila i 1 marta 1992god i 64% od glasackih listica su bili vazeci,99,44% su glasali za dok je protiv bilo 0,29% te je 0.25% bilo ne vazecih.
11. Od koga i kada je medjunarodno priznata BiH?
Priznata je tzv DEJTONSKIM MIROVNIM SPORAZUMOM koji je potpisan izmedju tadasnjih predsjednika Srbije Slobodan Milosevic,Hrvatske Franjo Tudzman,BiH Alija Izetbegovic 14.decembra u Ohaju-SAD,utvrdjenog u deytonu 21.11.1995 godine. Mirovnim sporazumom je doneseno 11 aneksa koji ce srediti drzavnu,politicku I drustvenu strukturu u Drzavi. Najpoznatiji je Anex 4 tj Ustava BiH.
12. Mirovni planovi za zaustavljanje rata u BiH?
Vens-Ovenov plan je bio mirovni prijedlog za kraj rata u Bosni i Hercegovini koji su početkom 1993. napravili specijalni izaslanici Sajrus Vens i lord Dejvid Oven. Plan su prihvatili Bošnjaci i bosanski Hrvati, ali su ga odbili bosanski Srbi.
Washingtonski sporazum je mirovni sporazuma između zaraćenih Hrvata iz Bosne i Hercegovine i formalnih predstavnika Republike Bosne i Hercegovine, potpisan u Washingtonu i Beču u martu 1994.
13. Kada je BiH primljena u UN?
22.05.1992.
14. Vašingtonski sporazum?
Washingtonski sporazum je mirovni sporazuma između zaraćenih Hrvata iz Bosne i Hercegovine i formalnih predstavnika Republike Bosne i Hercegovine, potpisan u Washingtonu i Beču u martu 1994.
Potpisali su ga bosanski premijer Haris Silajdžić, hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić i predsjednik Herceg-Bosne Krešimir Zubak.
Prema dogovoru, ustanovile bi se teritorije koje bi bile pod zajedničkom vlašću bosanskih Hrvata i Bošnjaka, podijeljenih na deset autonomnih kantona. Ovaj dokument je označio uspostavljanje Federacije Bosne i Hercegovine, jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta koja će se oformiti u okviru Dejtonskog sporazuma. Kantonalni sistem je predstavljao garanciju sprečavanja dominacije jedne etničke grupe nad drugom.
KLIKNI NA SPOILER DA VIDIS SADRZAJ
Admin- Admin
- Broj komentara : 20
Join date : 2011-02-26 -
STATISTIKA TEORIJA
Admin Thu May 31, 2012 7:27 pm
- Spoiler:
- I PARCIJALNA PROVJERA ZNANJA
I. UVODNE DEFINICIJE
1. Masovna pojava je:
a. grupa naučnih metoda
b. neka statistika iz uzorka
c. pojava koja se manifestuje na velikom broju objekata
d. pojava koja se manifestuje na vrlo malom broju objekata
2. Statistika je:
a. pojava koja se manifestuje na velikom broju objekata
b. pojava koja se manifestuje na vrlo malom broju objekata
c. nauka koja proučava masovne pojave
3. Dva ključna segmenta statistike kao nauke su:
a. Populacija i uzorak
b. Deskriptivna i inferencijalna statistika
c. Statistička jedinica i mjerna skala
4. ______________ je nauka koja koristeći rezultate iz uzorka daje generalizacije o važnim segmentima i parametrima populacije.
a. Statistička kontrola procesa
b. Deskriptivna statistika
c. Slučajni uzorak
d. Inferencijalna statistika
5. Element ili objekat ili pojedinac koji posjeduje karakteristiku čije se variranje istražuje je:
a. Veličina uzorka
b. Uzorak
c. Statistička jedinica
d. Populacija
6. Varijabla koju analiziramo je „broj TV aparata koje posjeduje jedno domaćinstvo u gradu A“. Populaciju koja odgovara datoj varijabli čine:
a. TV aparati u domaćinstvu
b. gradovi
c. domaćinstva
7. Jedna karakteristika koju posjeduju statističke jedinice date populacije je:
a. Mjerenje
b. Uzorak
c. Modalitet
d. Varijabla
8. Skup svih statističkih jedinica koji je predmet interesa u datom istraživanju je:
a. Uzorak
b. Varijabla
c. Populacija
9. Raspolažemo podacima o visini profita za 100 trgovačkih kompanija u BiH. „Trgovačka kompanija“ u ovom primjeru predstavlja:
a. Statističku varijablu
b. Statističku jedinicu
c. Uzorak
d. Populaciju
10. Populacija predstavlja:
a. Sve pojedince u državi koja se analizira
b. Sve koji su uključeni u uzorak
c. Sve objekte, pojedince ili elemente koji posjeduju krakteristiku koja se proučava
d. Sve objekte, pojedince ili elemente koji su dostupni u toku istraživanja
11. Podaci koji se prikupljaju u toku samog istraživanja i samo za potrebe tog istraživanja su:
a. Informacije
b. Primarni podaci
c. Sekundarni podaci
12. Reditelj dječijeg programa sastavio je 10 pitanja koja će postaviti učenicima petih razreda osnovnih škola kako bi na osnovu njihovih odgovora odabrao male voditelje svoje emisije. Koju metodu prikupljanja podataka reditelj koristi?
a. Posmatranje
b. Intervju
c. Indirektnu metodu sakupljanja podataka iz sekundarnih izvora
13. Podaci koje je neko drugi prikupio i objavio a korisni su u našem istraživanju su:
a. Informacije
b. Primarni podaci
c. Sekundarni podaci
14. Primarni podaci su:
a. Prvi podaci na koje naiđemo
b. Podaci iz sekundarnih izvora
c. Podaci sakupljeni isključivo za dato istraživanje
d. Uvijek podaci iz upitnika
15. Ukoliko neka osoba prikuplja podatke o broju automobila koji prođu kroz raskrsnicu u određenom vremenskom periodu, koju metodu prikupljanja podataka koristi?
a. Posmatranje
b. Intervju
c. Indirektnu metodu sakupljanja podataka iz sekundarnih izvora
16. Popis znači da:
a. Radimo sa uzorkom
b. Svaki element populacije je uključen u istraživanje
c. Samo dio populacije se uključuje u istraživanje
17. Pouzdanost u jednom istraživanju znači da:
a. Istraživanje mora biti provedeno u skladu sa vremenskim i finansijskim ograničenjima
b. Istraživanjem se „izmjerilo“ ono što je očekivano
c. Ako se takvo istraživanje ponovi očekujemo slične rezultate
18. Statistička varijabla je:
a. Neka statistika iz uzorka
b. Karakteristika po kojoj se razlikuju statističke jedinice
c. Uvijek podatak iz upitnika
19. Modalitet jedne statističke varijable je:
a. Neki parametar iz populacije
b. Funkcija koja svakoj statističkoj jedinici pridružuje jednu vrijednost
c. Vrijednost koju može uzeti statistička varijabla
20. Statistička varijabla je:
a. Neki parametar iz populacije
b. Funkcija koja svakoj statističkoj jedinici pridružuje jednu vrijednost
c. Vrijednost koju može uzeti analizirana karakteristika
21. Kod nominalne mjerne skale poredak je bitan.
a. Tačno
b. Netačno
22. Kod ordinalne mjerne skale poredak nije bitan.
a. Tačno
b. Netačno
23. Kada radimo sa kvantitativnom mjernom skalom i „nula“ ne znači odsustvo pojave, riječ je o:
a. Ordinalnoj skali
b. Nominalnoj skali
c. Intervalnoj skali
d. Metričkoj skali
24. Kada radimo sa kvantitativnom mjernom skalom i „nula“ znači odsustvo pojave, riječ je o:
a. Ordinalnoj skali
b. Nominalnoj skali
c. Intervalnoj skali
d. Metričkoj skali
25. Kada radimo sa kvalitativnom mjernom skalom i svaki modalitet ima isti relativni značaj, riječ je o:
a. Ordinalnoj skali
b. Nominalnoj skali
c. Intervalnoj skali
d. Metričkoj skali
26. Kada radimo sa kvalitativnom mjernom skalom i modaliteti nemaju isti relativni značaj, riječ je o:
a. Ordinalnoj skali
b. Nominalnoj skali
c. Intervalnoj skali
d. Metričkoj skali
27. Kvantitativna statistička varijabla koja može uzeti bilo koji vrijednost iz datog intervala je
a. Nominalna varijabla
b. Ordinalna varijabla
c. Prekidna varijabla
d. Neprekidna varijabla
28. Kvantitativna statistička varijabla koja može uzeti samo određene vrijednosti iz datog intervala je:
a. Nominalna varijabla
b. Ordinalna varijabla
c. Prekidna varijabla
d. Neprekidna varijabla
29. Ako u analizi neke pojave, podatke dobijamo prebrojavanjem, odgovarajuća statistička varijabla je:
a. Kvalitativna ordinalna
b. Kvantitativna diskretna
c. Kvalitativna nominalna
d. Kvantitativna kontinuirana
30. Ako u analizi neke pojave, podatke dobijamo mjerenjem, odgovarajuća statistička varijabla je:
a. Kvalitativna ordinalna
b. Kvantitativna diskretna
c. Kvalitativna nominalna
d. Kvantitativna kontinuirana
31. Ako radimo sa prekidnom varijablom za prikupljanje podataka koristimo:
a. Prebrojavanje
b. Mjerenje
c. Ponderisanje
32. Sa ciljem da dobijemo neprekidnu varijablu, koristimo proces:
a. Agregiranja
b. Prebrojavanja
c. Odabira
d. Mjerenja
33. Koja mjerna skala odgovara praćenju i evidentiranju jedinstvenog matičnog broja?
a. Nominalna
b. Ordinalna
c. Intervalna
d. Racio ili mjerna
34. Mjerili smo dužinu proizvoda u uzorku iz fabričkog pogona C. To je primjer koje mjerne skale?
a. Nominalna
b. Ordinalna
c. Intervalna
d. Racio ili mjerna
35. U podružnici Raiffeisen Banke, pratili smo broj transakcija u toku radnog dana, za 100 dana. Statistička varijabla „broj transakcija u toku radnog dana“ je:
a. Kvalitativna ordinalna
b. Kvantitativna diskretna
c. Kvalitativna nominalna
d. Kvantitativna kontinuirana
36. Mjerili smo težinu proizvoda za 30 proizvoda jedne serije. U tom primjeru, „težina proizvoda“ predstavlja:
a. Kvalitativnu ordinalnu varijablu
b. Kvantitativnu diskretnu varijablu
c. Kvalitativnu nominalnu varijablu
d. Kvantitativnu kontinuiranu varijablu
37. Za koji tip varijable u grafičkom predstavljanju ne smijemo koristiti spojene stupce ili histogram?
a. Kvantitativnu kontinuiranu varijablu
b. Kvantitativnu diskretnu varijablu
38. Za koji tip varijable u grafičkom predstavljanju koristimo spojene stupce ili histogram?
a. Kvantitativnu kontinuiranu varijablu
b. Kvantitativnu diskretnu varijablu
39. Koji od navedenih tipova grafikona predstavlja „krivu“?
a. Stupci
b. Histogram
c. Poligon apsolutnih frekvencija
d. Strukturni krug
40. ___________________ varijabla je kvalitativna varijabla takva da nije moguće uspostaviti redosljed među modalitetima niti ih je moguće porediti.
a. Prekidna
b. Kontinuirana
c. Ordinalna
d. Nominalna
41. ___________________ varijabla je kvalitativna varijabla takva da je moguće uspostaviti redosljed među modalitetima i moguće ih je porediti.
a. Prekidna
b. Kontinuirana
c. Ordinalna
d. Nominalna
(kvantitativna varijabla može biti prekidna i neprekidna, a kvalitativna ordinalna i nominalna)
42. Sa ciljem da grafički predstavimo empirijsku distribuciju frekvencija nacrtali smo histogram. Ta znači da smo predstavljali:
a. Kvalitativnu ordinalnu varijablu
b. Kvantitativnu diskretnu varijablu
c. Kvantitativnu kontinuiranu varijablu
d. Kvalitativnu nominalnu varijablu
II. FREKVENCIJE
43. Broj ponavljanja (pojavljivanja) datog modaliteta u seriji podataka je:
a. Apsolutna frekvencija
b. Relativna frekvencija
c. Procentualna frekvencija
44. Apsolutna frekvencija pokazuje:
a. broj ponavljanja datog modaliteta
b. koliko podataka u seriji ima vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
c. udio statističkih jedinica sa istim modalitetom u analiziranoj seriji podataka
45. Relativna frekvencija pokazuje:
a. broj ponavljanja datog modaliteta
b. koliko podataka u seriji ima vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
c. udio statističkih jedinica sa istim modalitetom u analiziranoj seriji podataka
46. Formula za izračunavanje relativne frekvencije je:
a. pi fi N
b. pi=fi/N
c. pi=fi/n
47. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje relativna frekvencija ?
a. i
b. n
c. N
48. Rastuća apsolutna kumulativna frekvencija pokazuje:
a. koliko podataka u seriji ima vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
b. koliko podataka u seriji ima vrijednost veću od vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
c. koji je udio podataka u seriji koji imaju vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
49. Opdajuća apsolutna kumulativna frekvencija pokazuje:
a. koliko podataka u seriji ima vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
b. koliko podataka u seriji ima vrijednost veću od vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
c. koji je udio podataka u seriji koji imaju vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
50. Imamo informaciju da 27% studenata I godine Poslovne škole ima 19 godina. Na bazi kojeg tipa frekvencije smo dobili takvu informaciju?
a. Apsolutna frekvencija
b. Kumulativna frekvencija
c. Procentualna frekvencija
51. Imamo informaciju da 127 studenata II godine Poslovne škole ima 20 godina. Na bazi kojeg tipa frekvencije smo dobili takvu informaciju?
a. Apsolutna frekvencija
b. Kumulativna frekvencija
c. Procentualna frekvencija
52. Zbir apsolutnih frekvencija u jednoj empirijskog distribuciji frekvencija mora biti
jednak:
a. N
b. n
c. 0
d. 1
53. Rastuća relativna kumulativna frekvencija pokazuje:
a. koliko podataka u seriji ima vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
b. koji je udio podataka u seriji koji imaju vrijednost veću od vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
c. koji je udio podataka u seriji koji imaju vrijednost manju ili jednaku vrijednosti datog modaliteta na kome su datom trenutku nalazimo
54. Zbir relativnih frekvencija u jednoj empirijskog distribuciji frekvencija mora biti
jednak:
a. N
b. 1
c. 0
55. Formula za izračunavanje rastuće relativne kumulativne frekvencije glasi:
a.
b.
c.
56. Šta nedostaje (gdje je upitnik) u formuli za izračunavanje rastuće relativne kumulativne frekvencije
a. N
b. i
c. n
57. Poslednja rastuća apsolutna frekvencija mora biti jednaka:
a. 1
b. N
c. 0
58. Formula za izračunavanje rastuće apsolutne kumulativne frekvencije glasi:
a.
b.
c.
59. Šta nedostaje u formuli za izračunavanje rastuće apsolutne kumulativne frekvencije
?
a. n
b. N
c. i
60. Poslednja rastuća relativna frekvencija mora biti jednaka:
a. 1
b. N
c. 0
61. Serija sa bruto podacima je:
a. Statistička serija podataka koji su uređeni po veličini
b. Forma sređivanja podataka tako da svakom modalitetu odgovara njegova apsolutna frekvencija
c. Početna neuređena serija podataka
62. Kada imamo takvu formu sređivanja podataka tako da svakom modalitetu odgovara njegova apsolutna frekvencija, tada je riječ o:
a. statističkoj seriji sa orginalnim bruto nesređenim podacima
b. uređenoj statističkoj seriji
c. statističkoj distribuciji frekvencija
63. Statistička distribucija frekvencija je:
a. Statistička serija podataka koji su uređeni po veličini
b. Forma sređivanja podataka tako da svakom modalitetu odgovara njegova apsolutna frekvencija
c. Statističkoj serija sa orginalnim bruto nesređenim podacima
64. Formula za izračunavanje centra intervala glasi:
a.
b.
c.
65. Šta nedostaje) u formuli za izračunavanje centra intervala
a. 1, i+1
b. 2, i+1
c. 2, i+2
66. Imamo informaciju da 76% studenata I godine Poslovne škole ima 21 godinu ili manje. Na bazi kojeg tipa frekvencije smo dobili takvu informaciju?
a. Relativna frekvencija
b. Rastuća relativna kumulativna frekvencija
c. Rastuća apsolutna kumulativna frekvencija
67. Imamo informaciju da 178 studenata II godine Poslovne škole ima 21 godinu ili manje. Na bazi kojeg tipa frekvencije smo dobili takvu informaciju?
a. Relativna frekvencija
b. Rastuća relativna kumulativna frekvencija
c. Rastuća apsolutna kumulativna frekvencija
68. Formula za izračunavanje korigovane apsolutne frekvencije glasi:
a.
b.
c.
III. DESKRIPTIVNA STATISTIKA
III.1. MJERE CENTRALNE TENDENCIJE
III.1.1. POTPUNE (RAČUNSKE) MJERE CENTRALNE TENDENCIJE
69. Mjere centralne tendencije:
a. Se mogu izračunavati za kvalitativne varijable
b. Ukazuju na srednju ili prosječnu vrijednost za podatke iz statističke serije
c. Predviđaju narednu vrijednost
70. Aritmetička sredina se definiše kao:
a. Zbir svih podataka pomnožen sa brojem podataka
b. Proizvod svih podataka pomnožen sa brojem podataka.
c. Zbir svih podataka podijeljen sa brojem podataka.
71. Aritmetička sredina je jednaka:
a. Recipročnoj vrijednosti aritmetičke sredine recipročnih vrijednosti podataka.
b. Količniku između zbira svih podataka i broja podataka.
c. N-tom korijenu iz proizvoda svih podataka.
d. Podatku sa najvećom apsolutnom ili relativnom frekvencijom.
72. Kojoj vrsti mjera srednje vrijednosti aritmetička sredina pripada?
a. Pozicione i potpune
b. Pozicione i nepotpune
c. Računske i nepotpune
d. Računske i potpune
73. Formula za izračunavanje aritmetičke sredine za intervalno grupisanu distribuciju frekvencija glasi:
a.
b.
c.
74. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje aritmetičke sredine za
intervalno grupisanu distribuciju frekvencija
a. Fi
b. fi
c. pi
75. Formula za izračunavanje aritmetičke sredine za neintervalno grupisanu distribuciju frekvencija glasi:
a.
b.
c.
76. Za izračunavanje aritmetičke sredine koristimo sve podatke u statističkoj seriji.
a. Da
b. Ne
77. Ako svaki podatak u nizu pomnožimo istom konstantom, aritmetička sredina novog niza podataka je jednaka:
a. Zbiru konstante i aritmetičke sredine početnog niza podataka
b. Aritmetičkoj sredini početnog niza podataka
c. Proizvodu konstante i aritmetičke sredine početnog niza podataka
78. Ako svaki podatak u nizu uvećamo za istu konstantu, aritmetička sredina novog niza podataka je jednaka:
a. Zbiru konstante i aritmetičke sredine početnog niza podataka
b. Aritmetičkoj sredini početnog niza podataka
c. Proizvodu konstante i aritmetičke sredine početnog niza podataka
79. Harmonijska sredina je jednaka:
a. Količniku između zbira svih podataka i broja podataka.
b. N-tom korijenu iz proizvoda svih podataka.
c. Recipročnoj vrijednosti aritmetičke sredine recipročnih vrijednosti podataka.
d. Podatku sa najvećom apsolutnom ili relativnom frekvencijom.
80. Koja od navedenih mjera srednje vrijednosti je osjetljiva na prisustvo outliera?
a. Aritmetička sredina
b. Mod
c. Medijana
d. Percentil
81. Geometrijska sredina je jednaka:
a. Količniku između zbira svih podataka i broja podataka.
b. Recipročnoj vrijednosti aritmetičke sredine recipročnih vrijednosti podataka.
c. N-tom korijenu iz proizvoda svih podataka.
d. Podatku sa najvećom apsolutnom ili relativnom frekvencijom.
82. Kojoj vrsti mjera srednje vrijednosti harmonijska sredina pripada?
a. Pozicione i potpune
b. Pozicione i nepotpune
c. Računske i potpune
d. Računske i nepotpune
83. Formula za izračunavanje geometrijske sredine neintervalno grupisanu distribuciju frekvencija glasi:
a.
b.
c.
84. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje geometrijske sredine za
negrupisane podatke
a. fi
b. N
c. n
85. Zbir svih odstupanja podataka iz serije od aritmetičke sredine mora biti jednak:
a. 1
b. 0
c. N
86. Prosječna plata u kompaniji X je 800 KM. Ako se struktura zaposlenih ne mijenja, nova prosječna plata u slučaju da se plata svakog zaposlenog uveća za 40% biće:
a. 800 KM
b. 840 KM
c. 1,200 KM
d. 1,120 KM
87. Ako imamo seriju podataka takvu da je svaki podatak jenkak konstanti c., aritmetička sredina takvog niza je jednaka:
a. 1
b. 0
c. c
d. N
88. Mjera srednje vrijednosti koju koristimo da izrazimo indirektnu vezu je:
a. Arithmetička sredina
b. Mod
c. Harmonijska sredina
d. Geometrijska sredina
89. Prosječna plata u kompaniji X je 800 KM. Ako se struktura zaposlenih ne mijenja, nova prosječna plata u slučaju da se plata svakog zaposlenog uveća za 60 biće:
1. 800 KM
2. 860 KM
3. 1,280 KM
90. Formula za izračunavanje harmonijske sredine za negrupisane podatke glasi:
c.
91. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje harmonijske sredine za neintervalno grupisanu statističku distribuciju frekvencija
a. fi
b. n
c. N
92. Za varijablu „brzina kretanja vozila“ srednja vrijednost iznosila je 75 km/h. U izračunavanju srednje vrijednosti koristili smo:
a. geometrijsku sredinu
b. harmonijsku sredinu
c. aritmetičku sredinu
93. Za seriju podataka: 15; 20; 14; 21; 28; aritmetička sredina iznosi:
a. 2.5
b. 19.6
c. 49.28
d. 10
94. Formula za izračunavanje harmonijske sredine za intervalno grupisanu distribuciju
frekvencija glasi:
b.
III.1.2. NEPOTPUNE (POZICIONE) MJERE SREDNJE VRIJEDNOSTI
95. Distribucija frekvencija o prihodu domaćinstva je desno asimetrična sa vrlo malo domaćinstava koja imaju visoke prihode. Koja mjera srednje vrijednosti je prikladana za takvu distribuciju?
a. Aritmetička sredina
b. Mod
c. Medijana
d. Percentili
96. Kojoj vrsti mjera srednje vrijednosti mod pripada?
a. Pozicione i potpune
b. Pozicione i nepotpune
c. Računske i potpune
d. Računske i nepotpune
97. Teorijska relativna rastuća kumulativna frekvencija medijane je:
a. 10%
b. 25%
c. 50%
d. 100%
98. Medijana se određuje na bazi:
a. Rastuće kumulativne frekvencije
b. Opadajuće kumulativne frekvencije
c. Apsolutne frekvencije
99. Teorijska apsolutna rastuća kumulativna frekvencija medijane je:
a. N/10
b. N/4
c. 3N/4
d. N/2
100. Mod je:
a. Vrijednost na sredini statističke serije
b. Potpuna mjera srednje vrijednosti
c. Modalitet koji se najčešće pojavljuje
d. Prosječna vrijednost
101. Kojoj vrsti mjera srednje vrijednosti medijana pripada?
a. Pozicione i nepotpune
b. Pozicione i potpune
c. Računske i potpune
d. Računske i nepotpune
102. Medijana intervalno grupisane distribucije frekvencija određuje se
interpolacijom na bazi formule:
b.
103. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje medijane
a. SMe
b. SMe+1
c.
104. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje medijane
b.
105. Medijana dijeli uređenu statističku seriju na:
a. Dva jednaka dijela
b. Tri jednaka dijela
c. Četiri jednaka dijela
106. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje moda
c.
107. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje moda
b.
108. Mod se grafički određuje na:
a. histogramu
b. poligonu rastuće kumulante
c. strukturnom krugu
109. Kvartili dijele uređenu statističku seriju na:
a. Dva jednaka dijela
b. Tri jednaka dijela
c. Četiri jednaka dijela
110. Koliko se podataka u uređenoj statističkoj seriji nalazi između prvog i trećeg kvartila?
a. 25%
b. 50%
c. 75%
d. 100%
111. Koliko se podataka u uređenoj statističkoj seriji nalazi između drugog i trećeg kvartila?
a. 25%
b. 50%
c. 75%
d. 100%
112. Koliko se podataka u uređenoj statističkoj seriji nalazi između prvog kvartila i medijane?
a. 100%
b. 50%
c. 75%
d. 25%
113. Formula za izračunavanje moda za intervalno grupisanu distribuciju frekvencija glasi:
c.
114. U statističkoj distribuciji frekvencija, modus je podatak koji:
a. Ima najvišu vrijednost
b. Se najčešće ponavlja
c. Se najrjeđe ponavlja
d. Dijeli seriju na 2 jednak dijela
115. U statističkoj distribuciji frekvencija, medijana je podatak koji:
a. Ima najvišu vrijednost
b. Se najčešće ponavlja
c. Se najrjeđe ponavlja
d. Dijeli seriju na 2 jednak dijela
116. Teorijska relativna rastuća kumulativna frekvencija prvog kvartila je:
a. 10%
b. 25%
c. 50%
d. 100%
117. Teorijska relativna rastuća kumulativna frekvencija trećeg kvartila je:
a. 10%
b. 25%
c. 50%
d. 75%
118. Kada je distribucija značajno asimetrična poželjno je kao mjeru srednje vrijednosti uzeti:
a. Medijanu
b. Mod???
c. Aritmetičku sredinu
119. Teorijska apsolutna rastuća kumulativna frekvencija prvog kvartila je:
a. N/10
b. N/4
c. 3N/4
d. N/2
120. Teorijska apsolutna rastuća kumulativna frekvencija trećeg kvartila je:
a. N/10
b. N/4
c. 3N/4
d. N/2
121. Modalni podatak se čita na bazi:
a. Najniže frekvencije
b. Najviše frekvencije
c. Frekvencije u sredini distribucije frekvencija
122. Mod se grafički određuje na:
a. histogramu
b. strukturnom krugu
c. poligonu rastuće kumulante
III.2. MJERE VARIJABILITETA
III. 2. 1. APSOLUTNE MJERE VARIJABILITETA
123. Mjera disperzije je mjera za:
a. Oblik distribucije
b. Varijabilitet podataka oko izračunate mjere srednje vrijednosti
c. Centralnu tendenciju
124. Disperzija mjeri:
a. Odstupanja podataka od prosjeka
b. Asimetriju podataka
c. Zaobljenost podataka
125. Interkvartilno odstupanje je:
a. Razlika između četvrtog i prvog kvartila
b. Prosjek prvog i trećeg kvartila
c. Razlika između trećeg i prvog kvartila
126. Varijansa je:
a. Korijen iz interkvartilnog odstupanja
b. Kvadrat interkvartilnog odstupanja
c. Korijen iz standardne devijacije
d. Kvadrat standardne devijacije
127. Standardna devijacija je najviše apsolutno odstupanje između podataka i prosjeka.
a. Da
b. Ne
128. Formula za izračunavanje srednjeg apsolutnog odstupanja glasi:
b.
129. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje srednjeg apsolutnog odstupanja
a. fi
b. pi
c. N
130. Formula za izračunavanje standardne devijacije glasi:
c.
131. Formula za izračunavanje standardne devijacije glasi:
c.
132. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje standardne devijacije
a. fi
b.
c. xj
133. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje standardne
devijacije
a. fi
b. pi
c. Si
134. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje standardne
devijacije
a. n
b. N
c. n+1
135. U kojoj jedinici mjere je izražena standardna devijacija?
a. Neimenovani broj
b. Ista jedinica mjere kao i analizirana varijabla
c. Kvadrat jedinice mjere analizirane varijable
136. U kojoj jedinici mjere je izražena varijansa?
a. Neimenovani broj
b. Ista jedinica mjere kao i analizirana varijabla
c. Kvadrat jedinice mjere analizirane varijable
137. Varijansa je jednaka:
a. Sumi kvadrata odstupanja podataka iz niza od aritmetičke sredine
b. Aritmetičkoj sredini kvadrata odstupanja podataka iz niza od aritmetičke sredine
c. Aritmetičkoj sredini odstupanja podataka iz niza od aritmetičke sredine
d. Sumi odstupanja podataka iz niza od aritmetičke sredine
138. Standardna devijacija je jednaka:
a. Varijansi pbsolutnih odstupanja
b. Pozitivnom korijenu iz varijanse
c. Korijenu iz varjanse
d. Kvadratu varijanse
139. Varijansa je „osjetljiva“ na outliere i ekstremne vrijednosti:
a. Da
b. Ne (nikad čula!)
140. Formula za izračunavanje interkvartilnog apsolutnog odstupanja:
c.
141. Koji procenat rasiranja oko medijane izražava interkvartilno odstupanje?
a. 25%
b. 50%
c. 75%
142. Dozvoljeno je koristiti standardnu devijaciju za poređenje varijabilteta kod serija sa različitim mjernim jedinicama.
a. Da
b. Ne
143. Standardna devijacija plata u jednoj kompaniji iznosi 124 KM. Ako svaki zaposleni dobije povišicu u iznosu 50 KM, standardna devijacija nove serije plata
iznosi:
a. 124 KM
b. 174 KM
c. 186 KM
144. Varijansa za varijablu „iznos toplog obroka“ iznosi 36 KM2. Kako su porasle cijene prehrambenih artikala, uprava je odlučila da udvostruči iznos toplog obroka svim zaposlenim. Varijansa za novi niz varijable „iznos toplog obroka“ iznosiće:
a. 36 KM2
b. 36 KM
c. 144 KM
d. 144 KM2
???
145. Ako nekim istraživanjem obuhvatimo kompletnu populaciju standardna devijacija će biti jednaka 0.
a. Da
b. Ne
146. Ako eliminišemo ekstremne vrijenosti iz niza, varijansa će
a. Ostati ista
b. Biti niža
c. Biti viša
147. Koja od ponuđenih vrijednosti može biti standardna devijacija za varijablu „ocjena na ispitu“ (koja može uzeti vrijednosti 5-10)?
a. -2
b. -1,05
c. 11,23
d. 1,35
148. Ako je standardna devijacija jednaka 0 znamo da:
a. Su svi podaci u nizu različiti
b. Nekoliko podataka u nizu se ponavlja, ne svi
c. Svi podaci u nizu su jednaki
III. 2. 1. RELATIVNE MJERE VARIJABILITETA
149. Koeficijent varijacije izražava odnos ili količnik između standardne devijacije i aritmetičke sredine.
a. Da
b. Ne
150. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje koeficijenta varijacije V 100
a. Me
b.
c. Mo
151. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje koeficijenta varijacije V=?/*100
a. Me
b. sigma
c. Mo
152. Koeficijent varijacije omogućava upoređivanje varijabiliteta serija koje imaju različitu jedinicu mjere.
a. Da
b. Ne
153. Koeficijent varijacije se ne može koristiti za upoređivanje varijabiliteta serija koje imaju različitu jedinicu mjere.
a. Da
b. Ne
154. Koji indikator koristimo da izmjerimo relativno variranje podataka iz niza oko medijane?
a. Koeficijent inter-kvartilnog odstupanja
b. Standardnu devijaciju
c. Koeficijent varijacije
d. Varijansu
155. Kako bismo odredili relativno variranje podataka iz niza oko medijane, potrebno je da znamo:
a. medijanu i mod
b. Medijanu i aritmetičku sredinu
c. Prvi i treći kvartil
d. Prvi i treći decil
156. Koji indikator koristimo da izmjerimo relativno variranje podataka iz niza oko aritmetičke sredine?
a. Koeficijent inter-kvartilnog odstupanja
b. Standardnu devijaciju
c. Koeficijent varijacije
d. Varijansu
157. Viši nivo keficijenta varijacije ukazuje na:
a. Manju disperziju
b. Višu disperziju
c. Istu situaciju sa varijabilitetom
158. Niži nivo keficijenta varijacije ukazuje na:
a. Manju disperziju
b. Višu disperziju
c. Istu situaciju sa varijabilitetom
159. Formula za izračunavanje koeficijenta varijacije glasi:
a. sigma/*100
b.
c.
160. Aritmetička sredina niza standardiziranih vrijednosti analizirane varijable (i=1,...,N) jednaka je:
a. 0
b. 1
c. Aritmetičkoj sredini orginalnog niza za analiziranu varijablu
161. Formula za izračunavanje standardizirane vrijednosti glasi:
b.
162. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje standardizirane z vrijednosti
a. fi
b. N
c. sigma
163. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje standardizirane z vrijednosti
a. Xpotez
b. N
c. sigma
164. Studenti su radili ispit iz Statistike. Za tri studenta A, B i C standardizirane vrijednosti ocjene bile su: zA=0.5, zB=1.4 i zC=0.4 . Od njih trojice koji ima najbolju poziciju među rezultatima ispita:
a. Student A
b. Student B
c. Student C
??????
165. Studenti su radili ispit iz Statistike. Za tri studenta A, B i C standardizirane vrijednosti ocjene bile su: 0.5, 1.4 i 0.4 A B C z z z . Od njih trojice koji ima najlošiju poziciju među rezultatima ispita:
a. Student A
b. Student B
c. Student C
??????
166. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje koeficijenta interkvartilnog odstupanja
a. Q1-Q3
b. Q1Q3
c. Q1+Q3
167. Koeficijent interkvartilnog odstupanja je relativni pokazatelj disperzije oko aritmetičke sredine.
a. Da
b. Ne
168. Koeficijent interkvartilnog odstupanja je relativni pokazatelj disperzije oko medijane.
a. Da
b. Ne
169. Koji indikator se koristi za poređenje pozicije pojedinih modaliteta ili podataka u okviru jedne statističke serije?
a. z vrijednost ??
b. Koeficijent varijacije
c. Standardna devijacija
170. Varijansa niza standardiziranih vrijednosti analizirane varijable (i=1,...,N) jednaka je:
a. 1
b. 0
c. Varijansi orginalnog niza za analiziranu varijablu
III.3. MJERE OBLIKA DISTRIBUCIJE I KONCENTRACIJE
171. U slučaju desno asimetrične distribucije frekvencija, znak koeficijenta asimetrije je:
a. Pozitivan
b. Negativan
c. Može biti i pozitivan i negativan
172. U slučaju lijevo asimetrične distribucije frekvencija, znak koeficijenta asimetrije je:
a. Pozitivan
b. Negativan
c. Može biti i pozitivan i negativan
173. U slučaju lijevo asimetrične distribucije frekvencija, lijevi krak na poligonu apsolutnih frekvencija je izdužen.
a. Da
b. Ne
174. U slučaju lijevo asimetrične distribucije frekvencija, desni krak na poligonu apsolutnih frekvencija je izdužen.
a. Da
b. Ne
175. Ako je α3<0 , distribucija frekvencija je:
a. Lijevo asimetrična
b. Simetrična
c. Desno asimetrična
176. Ako je je α3>0 , distribucija frekvencija je:
a. Lijevo asimetrična
b. Simetrična
c. Desno asimetrična
177. Ako je je α3=0, distribucija frekvencija je:
a. Lijevo asimetrična
b. Simetrična
c. Desno asimetrična
178. Formula za izračunavanjekoeficijenta asimetrije glasi:
a.
179. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje koeficijenta asimetrije
c.
180. Formula za izračunavanje koeficijenta zaobljenosti glasi:
b.
181. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje koeficijenta zaobljenosti
d.
182. Ako su mod, medijana i aritmetička sredina jedne statističke distribucije frekvencija jednaki 25, distribucija je:
a. Simetrična
b. Lijevo asimetrična
c. Desno asimetrična
d. Bimodalna
183. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje koeficijenta zaobljenosti
Isto ko 181.
184. Na osnovu α4 možemo donijeti zaključak o zaobljenosti empirijske
distribucije frekvencija.
a. Da
b. Ne
185. Ako je Mo=Me=Xpotez, to znači da je empirijska distribucija frekvencija:
a. Lijevo asimetrična
b. Simetrična
c. Desno asimetrična
186. Ako je α4<3 , to znači da je empirijska distribucija frekvencija:
a. Normalno zaobljena
b. Uska (izdužena)
c. Široka (zaobljena)
187. Ako je α4=3, to znači da je empirijska distribucija frekvencija:
a. Normalno zaobljena
b. Uska (izdužena)
c. Široka (zaobljena)
188. Ako je α4>3 to znači da je empirijska distribucija frekvencija:
a. Normalno zaobljena
b. Uska (izdužena)
c. Široka (zaobljena)
189. Koji od datih uslova treba biti zadovoljen da bi distribucija frekvencija bila
uska (izdužena)?
a. α3<3
b. α3>3
c. α4>3
d. α4<3
190. Na osnovu μ3 možemo donijeti zaključak o (a)simetriji empirijske distribucije
frekvencija.
a. Da
b. Ne
191. Mjere koncentracije služe da :
a. Izmjerimo (ne)ravnomjernost u raspodjeli među pripadnicima analizirane populacije
b. Izmjerimo disperziju podataka u statističkoj seriji
c. Sagledamo oblik distribucije frekvencija
192. Površina koncentracije je površina između:
a. Lorencove krive i linije potpune nejednakosti
b. Linije potpune jednakosti i linije potpune nejednakosti u raspodjeli
c. Lorencove krive i linije potpune jednakosti
193. Ginijev koeficijent predstavlja:
a. Količnik između površine koncentracije i površine trougla ispod linije jednakosti
b. Količnik između površine koncentracije i površine kvadrata za konstrukciju Lorencove krive
c. površinu koncentracije
194. Formula za izračunavanje Ginijevog koeficijenta glasi:
a. površina G=površina koncentracije
b. G =2*površina koncentracije
c. G=0.5*površina koncentracije
195. Šta nedostaje (u praznoj kutijici) u formuli za izračunavanje Ginijevog koeficijenta G *površina koncentracije :
a. 0.5
b. 2
c. 3
196. Izračunali smo da Ginijev koeficijent iznosi 1. U tom slučaju, Lorencova kriva je:
a. Između Linije potpune jednakosti i linije potpune nejednakosti
b. Poklapa se sa linijom potpune jednakosti u raspodjeli
c. Poklapa se sa linijom potpune nejednakosti u raspodjeli
197. Izračunali smo da Ginijev koeficijent iznosi 0. U tom slučaju, Lorencova kriva je:
a. Između Linije potpune jednakosti i linije potpune nejednakosti
b. Poklapa se sa linijom potpune jednakosti u raspodjeli
c. Poklapa se sa linijom potpune nejednakosti u raspodjeli
198. Ako se Lorencova kriva poklapa sa linijom potpune nejednakosti u raspodjeli, Ginijev koeficijent je jednak:
a. 1
b. 0.5
c. 0
199. Naredna slika predstavlja jedan empirijski slučaj Lorencove krive: Ginijev koeficijent koji odgovara ovakvoj Lorencovoj krivoj je:
a. Blizu 2
b. Blizu 0
c. Blizu 1
d. Lorencova kriva i Ginijev koeficijent nisu u direktnoj vezi
200. Ako se Lorencova kriva poklapa sa linijom potpune jednakosti u raspodjeli, Ginijev koeficijent je jednak:
a. 1
b. 0.5
c. 0
201. U kompaniji sa 10 zaposlenih samo je jedan primio platu za Februar. U tom slučaju raspodjele, Ginijev koeficijent iznosi:
a. 1
b. Između 0 i 1
c. 0
202. U kompaniji sa 10 zaposlenih svi su primli platu za Februar u istom apsolutnom iznosu 950 KM. U tom slučaju raspodjele, Ginijev koeficijent iznosi:
a. 1
b. Između 0 i 1
c. 0
203. Lorencova kriva koristi:
a. Apsolutne frekvencije
b. Rastuće relativne kumulativne frekvencije
c. Relativne frekvencije
KLIKNI NA SPOILER DA VIDIS SADRZAJ
Admin- Admin
- Broj komentara : 20
Join date : 2011-02-26 -
LOGIKA
Admin Thu May 31, 2012 7:29 pm
- Spoiler:
- 1 . POJAM ,STA JE POJAM ?
FORMALISTIČKE TEORIJE POJMA: neki logicari oderđuju pojam kao element suda ,oni koji definiraju pojam kao element suda cesto definiraju sud kao vezu pojmova.Buduci da se pojam moze rasclaniti na oznake, neki misle da ga je najbolje definirati kako skup oznaka.
PSIHOLOGISTICKA TEORIJA POJMA: neki logicari koje bismo mogli nazvati psihologistima, smatraju da se logicki pojam >pojam> moze definirati pomocu psiholoskog pojma >predođba>.Pojam je samo opca predođba , predođba o oonome sto je zajednicko vecem broju predmeta.Opca predođba odnosi se na veci broj slicnih pojava ili predmeta : individualna svojstva tij premeta u opcoj predođbi blijede,a zajednicka dolaze do jaceg izrazaja.Pojam covjeka je neslikovita misao o onom sto covjeka cini covjekom.
NOMINALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati nominalistickom, pojam je samo rijec, ime kojim oznacavamo jednu ili vise pojedinacnih stavri.Postoje samo pojedinacne stvari i rijecima kojima ih oznacavamo -imena. Imena kojima oznacavamo pojedine stvari(ivan ivanovic, triglav vedran), mozemo nazvati pojedinacnim a ona kojima oznacavamo citavu grupu ili klasu istovrsnih pojedinacnih stvari ( covjek brdo) , mozemo nazvati opcim.
VULGARNOMATERIJALISTICKA I REALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati vulgarnomaterijalistickom pojam je misaoni odraz bitnih ( ili nuznih stalnih zajednickih opcih) svojstava materijalnih stvari. Realisticka teorija –po ovoj teoriji pojam je odraz bitnih ( opcih, zajednickih) svojstava realnih stvari i procesa ( ne samo materijalnih nego i dusevnih) kao i njihovih svojstava ( ljpota dobrota) i njihovih međudobnih odnosa( prije poslije lijevo desno).
POJAM KAO MISAO O BITI ONOGA O CEMU MISLIMO :pojam je elemet suda i skup oznaka.Pojam je uvijek misao o suštini ili o biti onoga o cemu mislimo
SADRZAJ, OPSEG I DOSEG POJMA: misao o karakteristici onoga o cemu mislimo nazivamo oznakom.Bitne oznake jednog pojma cine njegov sadrzaj , sadrzaj je dakle skup bitnih oznaka pojma.Skup svih pojedinacnih predmeta na koje se odnosi neki pojam mozemo nazvati njegovim podrucjem primjene ili dosegom.
NEKA SPORNA PITANJA U VEZI SA SADRZAJEM,OPSEGOM I DOSEGOM: Eksplicitnim sadrzajem mozemo smatrati skup bitnih oznaka jednog pojma.Implicitnim sadrzajem mozemo nazvati skup bitnih oznaka nekog pojma zajedno s oznakama koje se iz ovih mogu izvesti. Prema tome izgleda da broj oznaka pojma zavisi od toga koliko smo daleko otisli u analizi tako da nema hneki u apsolutnom smislu tacan broj oznaka pojma. Razlikujuci realni ( stvarni) i imaginarni ( zamisljeni) doseg, mogli bismo reci da pojam anđela nema realni doseg( jer anđeli nikada nisu postojali niti ce postojati), ali ima imaginarni doseg . U okviru relanog dosega mogli bismo razlikovati sadasnji prosli i buduci. Tako u sadasanji doseg pojma covjeka ulaze svo ljudi koji danas postoje , a u buduci – svi ljudi koji ce ma kada postojati.
ODNOS IZMEĐU SADRZAJA I OPSEGA POJMA: Kod pojmova koji su međusobno u odnosu vrste i roda sto je sadrzaj veci, to je opseg manji i obrnuto sto je sadrzaj manji to je opseg veci.Krace receno sadrzaj i opseg pojma su obrnuto proporcionalni.
2 . VRSTE POJMOVA
UVOD: pojmovi se mogu dijeliti na vrste ili po svojstvima koja moze posjedovati i jedan pojam sam ili po svojstvima koja mogu posjedovati samo dva ili nekoliko pojmova u međusobnom odnosu.
PODJELA POJMOVA PREMA VRSTAMA PREDMETA MISLI:
A -Pojam o kuci mozemo nazvati pojmom za stvar,pojam o trosnosti pojmom za svojstvo, pojam o propadanju pojmom za proces, pojam o postepenosti pojmom za nacin, a pojam o pokrajosti i pojam o prijasnosti pojmom za osnos.
B- Procese, svojstva itd. Koji postoje u prostpru i vremenu nazivamo fizickim ili ( materijalnim).Procse koji se odvijaju u vremenu ali ne u prostoru nazivamo psihickim ili ( drustvenim ). Tvorevine koje su nesto, premda ne postoje ni u prostoru ni u vremenu nazivamo idealnim ili logickim. U skladu s ovim mozemo dakle razlikovati pojmove o fizickim , psihickim , i idealnim predmetima.
C- Predmete ili stavri koji doista pstoje ( ili su postojali) nazivamo realnim. ( vile vjestice bogovi) , takve predmete nazivamo zamisljenim ili imaginarnim. U skladu s ovim mozemo podijliti pojmove o realnim predmetima i na pojmove o imaginarnim predmetima .
INDIVIDUALNI I KLASNI POJMOVI: Pojmove u ciji doseg ulazi samo jedan pojedinacni predmet nazivamo pojedniacnim ili individualnim. Skup ili niz pojedinacnih predmeta ili bica koji imaju neka zajednicka svojstva cine razred ili klasu. Zato i pojmove ciji doseg ili podrucje primjene obuhvaca skup u necemu slicnih pojedinacnih predmeta nativamo razređenim ili klasnim. Neki smatraju da individualni pojmovi uopce nisu pojmovi nego samo rijeci kojima oznacavamo individualne predmete.
NEKVANTIFICIRANI I KVANTIFICIRANI UNIVERZALNI I PARTIKULARNI POJMOVI: za pojam koji se izricito ne proteze na citavu klasu niti se izricito ogranicava na njen dio kazemo da je nekvantificirana.Ako izricito mislimo sve ili samo neke clanove klase o kojoj mislimo,onda je nas pojam kvantificiran.Ako mislimo sve clanove klase mozemo ga nzavati univerzalnim ili opcim, a ako mislimo na neke clanove klase mozemo ga nazvati partikularnim ili posebnim.Pojam svi gradovi je dakle univerzalan ,a pojam eneki gradovi je partikularan.Kad jedan pojam ( npr. Grad) mislimo u citavom njegovom opsegu ( svi gradovi) kazemo da je pojam raspodjeljen ili distribuiran. Kad uzimamo samo dio njegovog opsega ( neki gradovi) kazemo da je neraspodijeljen ili nedistribuiran.
JEDNOSTAVNI I SLOZENI POJMOVI: rekli smo da je sadrzaj skup oznaka pojmova.Pojam ciji sadrzaj ima samo jednu oznaku nazivamo nazivamo jednostavnim; onaj u cijem sadrzaju ima vise nego jedna oznaka slozenim ili kompleksnim.
POZITIVINI I NEGATIVNI POJMOVI: pojmovima kojima mislimo odsutnost ili ne postojanje nekoga svojstva stanja odnosa ili djelatnosti nazivamo negativnim ( necovjecnost, neiskrenost, nejednakost) ; pojmove kojima mislimo prisutnost nekih svojstava stanja procesa ili odnosa nazivamo pozitivnim ( iskrenost jednakost gosotljubivost). Ponekad se negativni pojmovi izrazavaju pozitivnim terminima ( oskudica ljenost nijem slijep gluh)
KONKRETNI I APSTRAKTNI POJMOVI: neki logicari smatraju konkretnim pojmove koi se odnose na jedan pojedinacni predmet, a apstraktnim one koji se odnose na klasu predmeta.Pojam ciji se uzi sadrzaj misli nazvat cemo apstraktnim , pojam ciji se prosireni sadrzaj misli nazvat cemo konkretnim.
JASNI I NEJASNI, RAZGOVIJETNI I NERAZGOVIJETNI POJMOVI: jasnim nazivamo one pojmove ako nam je poznat sav njegov opseg ; nejasnima ako nam je njegov opseg poznat samo djelimicno: Razgovijetnim je pojam ako nam je tasno poznat njegov sadrzaj , a nerazgovijetni ako nam je poznat samo dio njegovog sadrzaja.
HOMOLOGICKI I HETEROLOGICKI POJMOVI: Postoje klase koje sadrze same sebe kao clan,pojmove o takvim klasama nazivamo homologickim pojmovima. Pojam o klasi koja nije sama svoj član nazivamo heterologickim pojmom.
KOLEKTIVNI I NEKOLEKTIVNI POJMOVI: pojmove kojima mislimo cjeline sastavljene od veceg broja istovrsnih premeta nazivamo zbirnim ili kolektivnim ( suma ceta vojska divizija jato roj ...) . Pojmova koji nisu kolektivni ima mnogo vise i nazivimao ih jednostavno nezbirnim ili nekolektivnim.
3. ODNOSI MEĐU POJMOVIMA
IDENTICNI POJMOVI : kao najjednostavniji oblik odnosa među pojmovima logicari ponekad navode istvjetnost ili identitet pri cemu se istovjetnim ili identicnim nazivaju pojmovi koji imaju isti sadrzaj i isti opseg ( pr. uvjet i uslov, ).
EKVIPOLENTNI POJMOVI : pojmovi koji imaju razlicit sadrzaj a isti opseg nazivamo ekvipolentnim ili jednakovrijednim ( pojmovi glavni grad SFRJ i grad na uscu SAVE, imaju razlicit sadrazj ali isti opseg )
SUPERORDINARNI I SUBORDINARNI POJMOVI: za visi pojam mozemo također reci da je nadređen ili superioran svom mizem pojmu, a za nizi –da je podređen ili subordiniran visem.( zivo bice dio je sadrzaja pojma biljka a opseg pojma biljka dio je opsega pojma zivo bice).
INTERFERIRAJUCI POJMOVI : pojmovi koji imaju djelimicno zajdenicki sadrzaj i djelimicno zajednicki opseg nazivamo ukrstenim ili interferirajucim.( pr. pojam politicar i lovac djelimicno je zajednicki , u oba sadrzaja ukljucene su opce oznake pojma covjek; a djelimicno nije među oznakama pojma politicar ima i takvih koje nisu oznake pojma lovac) .
KOORDINIRANI POJMOVI: pojmovi koji su subordinirani istom visem rodnom pojmu a u svom sadrzaju imaju međusobno nespojive oznake pa ne mogu imati ni djelimicno zajednicki opseg nazivamo supodređenim ili koordiniranim ( pr. pojam som i pojam morski pas, opce oznake pojma ribe, po svom opsegu potpadaju pod opseg istog viseg pojma riba. ; morski pas zivi iskljucivo u slanoj , a som u u slatkoj vodi, ova dva pojma ne mogu imati cak ni djelimicno zajednicki opseg).
KONTRARNI POJAM: dva koordinirana pojma koji se međusobno razlikuju vise nego ma koja druga dva koordinirana pojma nazivamo suprotnim ili kontrarnim ( pr. bijelo crno , mlad star).
KONTRADIKTORNO KOORDINIRANI POJMOVI: dva koordinirana pojma, od kojih jedan predstavlja nagaciju specificne oznake drugoga, a oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im je superordinaran nazivamo kontradiktorno koordiniranim pojmovima.( pr. kad nismo sigurni da neki predmet nije bijel, ali ne znamo tacno da li je palve zelene zute ili neke druge boje kazemo onda da je nebijel).
KONTRADIKTORNI POJMOVI: dva pojma od kojih jedan potpuno negira sadrzaj drugoga a svojim opsegom obuhvata opsege svih drugih pojmova osim toga jednoga nazivamo kontradiktornim.( pr. ako neko upita koje je bolje đavo ) .
DISPARATNI POJMOVI : pojmovi koji su tako razliciti da ih ni po cemu ne mozemo upoređivati nazivamo neuporedljivim ili disparatnim . ( pr. crno i umiljato ).
4. SUD , STA JE SUD ?
SUD KAO TVRDNJA: vec smo rekli da je pojam element suda,a sud spoj pojmova.Sud je spoj pojmova kojima se nesto tvrdi ili poriče.
SUD KAO NOSILAC ISTINOSNE VRIJEDNOSTI : Svaki sud nuzo posjeduje jednu ( i to samo jednu) od dvije moguce istinosne vrijednosti (istinitosti ili neistinitosti) U skladu s tim mozemo reci da je sud misao koja posjeduje neku istinosnu vrijednost.( kazemo da je Zagren zapadno od Beograda, to mora biti istinito ili neistinito trece mogucnosti nema).
SUD, SUĐENJE I RECENICA: Suđenje je psihicki proces, sud-rezultata tog procesa.Ili suđenje je oblik ili vrsta misljenja a sud je oblik ili vrsta misli. Sudove izrazavamo recenicama.
POSTOJI LI OPCA STRUKTURA SUDA : određivanje suda kao misli kojom se nesto tvrdi ili porice ili kao misli koja posjeduje neku istinosnu vrijednost mnogim se logicarima cini nedovoljno. Po njihovom misljenju sud nije samo misao koja nesti istinito ili neistinito tvrdi nego na određeni nacin strukturira misao.Po ovoj koncepciji svi sudovi imaju istu osnovnu strukturu.
PREDIKACIONA TEORIJA SUDA : u svakom sudu nuzno se sadrze dva pojma, od kojih jedan nazivamo subjektom , a drugi predikatom. Subjekat je misao o onome o cemu u sudu nesto tvrdimo, a predikat misao o onome sta o subjektu tvrdimo. ( u sudu tigar je krvolocan, tvrdimo nesto o tigru.Pojam tigar je dakle subjekat ovog suda, O tigru tvrdimo da je krvolocan pojam krvolocan je dakle predikat.)Svaki dus se sastoji od tri pojma: subjekat –misao o onom o cemu nesto tvrdimo, predikat-misao o onom sto o subjektu tvrdimo, i kopula-misao o vezi subjekta i predikata.Sud prema tome nije jednostavno veza pojmova kojom se nesto tvrdi,nego je to misao kojom se o necemu ( subjektu) tvrdi nesto drugo( predikat) pomocu necega treceg ( kopule).
DA LI JE KOPULA POTREBAN CLAN SUDA: u svakom sudu pored subjekta i predikata mora postojati i kopula.Kopula dakle nije poseban clan suda,nego sastavni dio predikata .
CETIRI VARIJANTE PREDIKACIONE TEORIJE SUDA:
TEORIJA SUPSUMACIJE: teorija po kojoj je bit svakog suda u supsumiranju opsega subjekta pod opseg predikata.ovu teoriju nazivamo torijom supsumacije subjekta pod predikat.(pr, kit je sisavac, tvrdimo da je kit jedna vrsta sisavca i da je pojam kit vrsni pojam u odnosu na pojam sisavac).
TEORIJA IDENTITETA PO OPSEGU: teoriju po kojoj je bit svakog suda identifikacija opsega subjekta i predikata mozemo nazvati teorijom identiteta po opsegu.Subjektom i predikatom mislimo iste ljude,odnosno da subjekat i predikat imaju isti opseg.(neki ljudi su knjizevnici , subjek je neki ljudi, a pod neke ljude ne mislimo na bilo koje nego one koji su samo knjizevnici )
TEORIJA IMANENCIJE:teorija po kojoj je bit suda u imanentnosti sadrzaja predikata sadrzaju subjekta nazivamo teorijom imanencije predikata u subjektu ili krace teorijom imanencije.( tigar je krvolocan-tvrdimo da je krvolocnost jedno od svojstava tigra, i da je oznaka krvolocnostjedna od oznaka pojma tigar); smisao ovoga suda u tome da se sadrzaj predikata obuhvati sadrzajem subjekta,odnosno u tvrdnji da je sadrzaj predikata imanentan sadrzaju subjekta.
TEORIJA IDENTITETA PO SADRZAJU: u nekim sudovima je,dakle, sadrzaj subjekta i predikata identican. Teorju po kojoj je bit suda u identificiranju sadrazaj subjekta i predikata nazivamo teorijom identiteta po sadrzaju ( tigar je krvolocan; da je tigru svojstvena krvolocnost identicna s krvolocnoscu koja je svojstvena tigru).
RELACIONA TEORIJA SUDA: U sudu uvijek imamo dva clana: subjekat i predikat.opca je formula suda po relacionoj teoriji R ( x, y, .....) gdje tackice upozoravaju da sud moze imati vise nego dva clana.
EGZISTENCIJALNA TEORIJA SUDA : u svakom sudu imamo samo jedan pojam ( subjekat) i bit je suda u priznavanju ili poricanju egzistencije onoga sto se tim pojmom misli ( svijet postoji... subjekt je svijet; nema vjestica.....subjekat je vjestica).
OSVRT NA IZLOZENE TEORIJE:Tri glave teorije suda:PREDIKACIONA, RELACIONA, I EGZISTENCIJALNA; cetri glavne varijante predikacione teorije:TEORIJA SUPSUMCIJE, IDENTITETA PO OPSEGU, IMANENCIJE, IDENTITETA PO SADRZAJU.. S ve one smatraju da postoji jedna svim sudovima zajednicka struktura i svaka od njih hoce da bude jedino ispravna teorija o toj svim sudovima zajednickoj strukturi. Moglo bi se zakljuciti: nema apsolutno obavezne opce forme za sve sudove tj. nema takve formeu kojoj bi svaki sud nuzno morao biti izrazen, nema cak ni ralativno najbolje forme za sve sudove nego su razni nacini izrazavanja relativno najadekvatniji razlicitim sudovima.
Prema tome mozemo ostati pri nasoj def. Suda kao misli kojom se nesto porice ili tvrdi,odnosno kako misli koja je nuzno istinita ili neistinita.
5. VRSTE SUDOVA
SUDOVI PO STRUKTURI: po strukturi sudove mozemo podijeliti na relacione, predikacione, i egzistencijalne:
Relacioni su sudovi kojima se nesto tvrdi o međusobnom odnosu dva ili vise predmeta.predmetu o cijem odnosu nesto tvrdimo nazivamo clanovima relacije, a odnos u kojem se clanovi nalaze relacijom.opca formula relacionog suda R(a,b,c,)Relacione sudove mozemo dalje dijeliti na vrste po broju clanova relacije, mozemo razlikovati-dvoclane ili diadice (ivan je stariji od milana) , troclane ili triadicke ( marko daje knjigu mirku), cetveroclane ili tetradicke ( nikola salje pismo predragu po borisu)....
Predikacioni su sudovi u kojima se uspostavlja odnos sadrzaja i opsega dvaju pojmova koje nazivamo subjektom i predikatom. Njihova je opca sema >S,P> Svakim predikacionim sudom se uspostavlja i sadrzajni i opsegovni odnos između subjekta i predikata.Dvije glavne vrste predikacionih sudova:atribucione i klasne.
Egzistencijalnim sudom tvrdi se egzistencija ili neegzistencija subjekta,odnosno tvrdi se ili porice subjekat.egzistencijalni sud javlja se dakle u dvije glavne forme „S-postoji“ ; i „S-ne postoji“.
TRADICIONALNA CETVEROSTRUKA PODJELA SUDOVA: Sudovi po kvantitetu: univerzalni partikularni i singularni. ; sudovi po kvalitetu: afirnativni, negativni i limitativni; sudovi po relaciji: kategoricki, hipoteticki i disjunktivni i sudovi po modalitetu: problematicki, asertoricki i apodikticki.
SUDOVI PO KVANTITETU: Sudovi >svi profesori su rastreseni i sve amebe su prazivotinje> jako se razlikuju po sadrzaju; slicni su po tome sto je u oba suda pojam subjekta misljen u citavom posegu (dakle raspodijeljen) Takve sudove nazivamo opcim ili univerzalnim.
Sudovi > neki romani su dosadni i neke ptice nisu pjevice> također se razlikuju po sadrzaju,ali su slicni po tome sto je u njima rijec samo o dijelu opsega pojma-subjekta.Takve sudove nazivamo posebnim ili partikularnim.. takozvane pojedinacne ili singularne sudove,u kojem pojmom-subjektom mislimo jedan pojedinacni predmet , takvi bi bili sudovi >kalija je covjek.
Generalni sudovi ( covjek je smrtan) njima se obicno misli citav opseg subjekta ali se moze misliti i samo dio tog opsega.
SUDOVI PO KVALITETU: sudovima <svi profesori su rastreseni i neki romani su dosadni> zajednicko je to sto se njima nesto tvrdi takve sudove nazivamo jesnim ili afirmativnim. Sudovima <neke ptice nisu pjevice i nijedan pas nije macka> zajednicko je da se njima nesto porice, takve sudove nazivamo nijecnim ili negativnim.
Afirmativne sudove najlakse prepoznajemo po tome sto sadrze afirmativnu kopulu >je(st)> ili >je(su)>, negativne po tome sto sadrze negativnu kopulu > nije > ili>nisu>. Podjelu sudova na afirmativne i negativne nazivamo podjelom na kakvoci ili po kvalitetu. U afirmative i negativne sudove Kant je kako zasebnu trecu vrstu dodao beskrajne ili limitativne , to su sudovi s afirmativnom kopulom i s negativnim predikatom dakle sudovi kao >dusa je nesmrtna>.
KOMBINIRANA PODJELA PO KVANTITETU I KVALITETU:Sud „svi profesori su rastreseni“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu afirmativan; takve sudove nazivamo univerzalno afirmativnim . Sud „ neki romani su dosadni“ po kvantitetu je partikularana po kvalitetu je afirmativan; i nazivamo ga partikularno-afirmativnim .
Sud „nijedan pas nije macka“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu je negativan; nazivamo ga univerzalno negativnim . Sud „neke ptice nisu pjevice“ po kvantitetu je partikularan a po kvalitetu negativan ; nazivamo ga partikularno-negativnim .
Podjelu sudova na univerzalno-afirmativne, partikularno-afirmativne, univerzalno-negativne, i partikularno-negativne, nazivamo kombiniranom podjelom po kvantitetu i kvalitetu.
SUDOVI PO MODALITETU: „kisa je vjerovatno prestala“; sudovi kojima se određena veza između subjekta i predikata postavlja samo kao moguca ili vjerovatna nazivamo problematickim.
„Sve zivo mora umrijeti“; sudove kojima tvrdimo da nesto nuzno jest (mora biti) onako kako jest nazivamo apodiktickim.
Neki romani su dosadni ; nema rijeci „mozda, vjerovatno mora nuzno ni njima slicnih“ sudovima u kojim takvih rijeci nema tvrdimo da nesto doista jest tako kako se tvrdi ( premda to tako jest ne mora biti ) takve sudove zovemo asertorickim.
SUDOVI PO RELACIJI: - imamo kategoričke, hipotetičke i disjunktivne.
U sudu željezo je teško neposredno povezujemo subjekta i predikat neuvjetujući njihov odnos nićim drugim. Sudove u kojima povezanost subjekta i predikata nije nićim uvjetovana nazivamo kategoričkim (tigat je krvoločan kit je sisavac).
Ako ućenici marčljivo uće nastavnik je zadovoljan, odnos između nastavnika i zadovoljstva nije neuvjetovan nego je uvjetovan marljivim ućenjem đaka, takve sudove kojima je odnos između subjekta i predikata nećim uvjetovan nazivamo hipotetičkim.
On je lud ili genijalan – izrićemo da se subjekat povezujemo sa jednim od dva predikata, ovakve sudove nazivamo disjunktivnim
SUDOVI PO SLOŽENOSTI: kategorički sud tigar je krvoloćan ne može se rašćlaniti na neke jednostavnije sudove ali se može rašćlaniti na pojmove tigar i krvoločan. Takve sudove koji se ne mogu rašćlaniti na sudove, nego samo na pojmove možemo nazvati jednostavnim ili atomskim.
Hipotetički sud – ako kiša pada, ulice su vlažne. Sudove koji kao svoje dijelove sadrže druge sudove možemo nazvati složenim ili molekularnim (kiša pada i ulice su vlažne)
Možemo reći da je disjunktivni sud složen.
6. ODNOSI MEĐU SUDOVIMA:
KONTRARNI SUDOVI: „svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan“ – oba suda imaju isti subjekat i isti predikat. Univerzalno-afirmativni i univerzalno negativni sud s istim subjektom i predikatom nazivamo suprotnim ili kontrarnim
Očito je da dva kontrarna suda ne mogu biti oba istinita. „ svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan, bar jedan od njih mora biti istinit. Međutim, ako pogledamo kontrarne sudove „svi trgovci su pošteni i nijedan trgovac nije pošten“ uvidjet ćemo da su ponekad i oba kontrarna suda ne istinita. Možemo utvrditi: oba kontrarna suda ne mogu biti istinita, ali oba mogu, premda ne moraju, biti neistinita.
KONTRADIKTORNI SUDOVI: dva suda koji imaju subjekat i predikat, a razlikuju se i po kvantitetu i po kvalitetu nazivamo protivurječnim ili kontradiktornim, a odnos među njima protivurječnom oprekom, kontradiktornom opozicijom ili kontradikcijom. Dva kontradiktorna suda ne mogu biti ni oba istinita ni oba neistinita, uvijek je jedan od njih istinit a drugi neistinit.
SUBALTERNIRAJUĆI I SUBALTERNIRANI SUD : Subalternacija je odnos među dva suda s istim subjektom i predikatom, koji imaju isti kvalitet, ali se razlikuju po kvantitetu. Od dva suda koja su u odnosu subalternacije, jedan, onaj univerzalni, nazivamo subalternirajućim, a drugi, onaj partikularni, nazivamo subalterniranim.
SUPKONTRARNI SUDOVI: dva suda s istim subjektom i predikatom, od kojih je jedan partikularno-afirmativan (neki trgovci su pošteni ) a drugi partikularno-negativan (neki trgovci nisu pošteni) nazivamo podsuprotnim ili supkontrarnim, a odnos među njima supkontrarnošću.
KLIKNITE NA SPOILER DA VIDITE SADRZAJ
Admin- Admin
- Broj komentara : 20
Join date : 2011-02-26 -
student123- Broj komentara : 1
Join date : 2012-09-25
Re: SKRIPTE IZ PRVOG SEMESTRA
mona_1313 Sat Nov 24, 2012 11:36 am
Da li se mozemo okvirno sluziti ovim pitanjima tj da li je ovo bilo prosle godine ? Mislim da ne moze puno da odstupa ?
Muamera (citat):KLIKNITE OVDJE DA VIDITE SADRZAJ
- Spoiler:
Nauka je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom vremenskom periodu o objektivnoj stvarnosti, do koje se došlo svjesno, primjenom objektivnih metoda istraživanja. Nauka je sistem znanja koji se da implementirati i provjeriti u životu i praksi. Svaka nauka da bi uopće mogla pretendirati na zaokruženu... cjelinu mora sadržavati dva bitna elementa, a to su:
a) predmet izučavanja nauke – podrazumijeva određen dio objektivne stvarnosti čije je izučavanje u sferi njezina interesa,
b) naučna metoda – put način da se dođe do istine o dijelu objektivne stvarnosti.
2. Navedite funkcije porodice?
Postoji šest temeljnih funkcija obitelji:
• Seksualno-reproduktivna
• Ekonomska
• Odgojno-socijalizatorska
• Religijska
• Zaštitna
• Emotivno-psihološka funkcija
3. Šta je monoteizam?
Monoteizam je karakterističan za objavljene religije i on predstavlja vjeru u jednog Boga. Izgrađene su na načelu stroge unutarnje hijerarhije, na vrhu koje se nalazi Božanstvo s neograničenom moći, koje je apsolutno gospodar s naglašenim spiritualističkim crtama.
4. Zašto se za globalnu društvenu grupu može reći da je sama po sebi dovoljna?
Za globalnu društvenu grupu se može reći da je sama po sebi dovoljna zato što se u njoj obavljaju sve funkcije, svi životni procesi u kojima se proizvode prijeko potrebna sredstva za njihov opstanak.
5. Navedite utemeljivača biologizma?
Herbert Spencer je engleski sociolog kojeg neki smatraju jednim od suutemeljitelja sociologije kao znanstvene discipline. Ono što karakterizira ovog sociologa je činjenica da je do savršenstva razvio ideju biologizma u objašnjavanju društva i društvenog razvoja. Spencerov biologizam se manifestira prvenstveno kroz dvije osnove:
1. Teorija evolucije
2. Organska teorija razvoja.
6. Navedite podjelu vlasti u zemlji?
Organizacija državne vlasti u suvremenim demokratskim državama podrazumijeva podjelu vlasti na:
• Zakonodavna – najviše predstavničko tijelo parlament, kongres, sabor, skupština i slično. Ovo tijelo donosi ustav i sve zakone kojima se regulira život;
• Izvršna – izvršavanje ustava i zakona;
• Sudska vlast – se ispoljava kroz institucije pravosuđa.
7. Navedite najznačajnije predstavnike novovjekovnih socijalnih i političkih učenja koji su najdirektnije uticali na pojavu sociologije?
Od početka 16. do konca 18. stoljeća u folozofiji i, posebice, filozofiji historije javlja se uistinu veliki broj teoretičara, čije su socijalne i političke koncepcije najizravnije utjecale na pojavu sociologije. Imena poput Machiavellija, Hobbesa, Rousseaua, Montesquieua, Leibniza, Smitha, Vicoa, Malthusa, Hegela i mnogih drugih ostala su zlatnim slovima upisana u povijesti socijalne i političke misli. Iako je socijalna misao dosta dugo razvijana, socijalna misao kao zasebna znanstvena disciplina javlja se tek u prvoj polovini 19. stoljeća. Njezino utemeljenje najčešće se veže za ime francuskog filozofa Augustea Comte-a koji joj je i dao ime.U IV. Svesku svoga «Tečaja pozitivne filozofije», objavljenog 1840. godine, on prvi put rabi termin «sociologija», a novoj znanosti posvećuje VI. Svezak svoga djela iz 1842. godine. Tu je još i Karl Marx (Karl Marks) i Herbert Spencer (Herbert Spenser), zatim njemački sociolog Max Weber (Maks Veber) i francuski sociolog Emile Durkheim (Emil Dirkem) koji su na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće dali neosporan doprinos konačnom definiranju sociologije – njezinog predmeta i metode – kao znantsvene discipline. Saint-Simon (Sen-Simon, 1760.-1825.) je francuski socijalni teoretičar za kojeg se veže misao da je ustvari on bio taj koji je utemeljio sociologiju.
8. Navedite tri pristupa u tumačenju procesa globalizacije?
To su ubrzan protok roba i novca širom svijeta, ekonomska suradnja, prijenos i prerada informacija.
9. Predstavnici rasističkog shvatanja društva su:
Sa pozicija Darvinove teorije borbe za opstanak u prirodi. Iz socijaldarvinizma je rođena i najradikalnija forma biologizma – rasizam. Pored njega, tu je i Gobino.
10. Francuska građanska revolucija utemeljena je na 3 principa:
• Sloboda
• Jednakost
• Bratstvo
11. Koja dva oblika solidarnosti ističe Dirkem?
• Mehanička
• Organska
12. U parcijalne društvene grupe spadaju:
U red parcijalnih grupa svrstavaju se: obitelj, klase, kaste i staleži, birokracija, država i političke stranke itd.
13. Zaokruži ime i prezime sociologa koji se bavio i problemon samoubistva:
Emile Durkheim se ponajviše bavio problemom samoubistva, kao sociološkog problema. Pored njega, ovim problemom su se bavili i Erwin Stengel, Alfred Adler, Sigmund Freud, Karl Menninger, Carl Gustav Jung.
14. Prema predmetu izučavanja, sve nauke se dijele na:
Prema predmetu izučavanja sve se nauke dijele na dvije velike skupine, a to su prirodne i društvene nauke.
• prirodne nauke – za predmet izučavanja imaju pojedine odjeljke prirode: floru i faunu, minerale, gibanje nebeskih tijela, gibanje tvari uopće, itd.
• društvene nauke – za predmet svog zanimanja imaju ljudsko društvo u njegovoj cjelokupnosti, ali i u pojedinim odjeljcima njegove egzistencije.
15. Navedite bitne odrednice nacije?
Nacija je specifična, relativno samodovoljna, historijski formirana stabilna narodna zajednica, nastala na osnovama društvene podjele rada epohe građanskih društava, na temeljima ekonomske povezanosti, kompaktnog teritorija, zajedničkog jezika ili srodne kulture, te svijesti o nacionalnoj pripadnosti i cjelovitosti.
16. Objasnite pojam kultura?
Kultura je ukupnost duhovnih i tjelesnih reakcija koje označavaju kolektivno i pojedinačno ponašanje osoba koje tvore društvenu skupinu u odnosu na njihovu prirodnu okolinu, na druge skupine, na članove vlastite skupine i prema samom sebi.
17. Šta je ljudsko društvo?
Društvo je sistem međuljudskih veza, koji čine međusobno zavisni dijelovi, koje obilježava materijalna i duhovna proizvodnja , određena svijest, unutarnja organizacija i integracija, a zahvaljujući kojima je on sposoban za vlastitu reprodukciju. Ono je dakle relativno samodovoljna cjelina.
16. Odredite pojam naučne metode?
Do znanja o objektivnoj stvarnosti dolazi se naučnim istraživanjem. Pod naučnim istraživanjem, najjednostavnije kazano, podrzumijeva se otkrivanje onih dijelova objektivne stvarnosti koji do tada nisu spoznati. Prema tome, metod naučnog istraživanja podrazumijeva put ili način kojim se dolazi do znanja o nekoj pojavi u prirodi ili društvu. Naučno istraživanje je kompleksan proces koji obuhvaća veći broj međusobno povezanih radnji i mogu se klasificirati u šest različitih faza:
1. Izbor i definiranje predmeta istraživanja;
2. Postavljanje hipoteze i sređivanje varijabli istraživanja;
3. Izrada projekta istraživanja;
4. Prikupljanje, sređivanje i obradu empirijskih podataka;
5. Znanstveno tumačenje i interpretaciju podataka;
6. Izvještaj o rezultatima istraživanja.
17. Definirajte pojam brak?
Brak je društveno priznata i na bilo koji način (običajem i moralom ili religijom ili pravom) regulirana, relativno trajna spolna zajednica muškarca i žene. Oblici braka su:
-Monogamija
-Brak parova
-Grupni brak
-Endogamija
-Egzogamija
-Poligamija
-Poliginija
-Poliandrija
-Izvanbračna zajednica
-Zajednica života homoseksualnih partnera
18. Šta je politeizam?
Između prirodnih i objavljenih religija smješten je kao svojevrsna veza, Politeizam i on predstavlja vjeru u više Bogova, koji sadrže elemente i prirodnih i objavljenih religija. Ovu religiju također karakteriziraju Božanstva, ali bitno različita u odnodu na Božanstva monoteističkih religija. Ona prije svega nisu apsolutni Gospodari, nego vladaju pojedinim oblastima života (Bog Sunca, Bog Zemlje, Bog Rata, itd.). Božanstva u ovom tipu religije ne moraju biti ni dobra ni moralna.
19. Šta karakterizira parcijalne društvene grupe?
To su skupine u kojima ae vrši samo dio društvenih funkcija odnosno procesa neophodnih za njihovo egzistiranje.
20. Ogist Kont sociologiju dijeli na?
Prema Komtu soc. se dijeli na socijalnu statiku i socijalnu dinamiku.Predmet istraživanja soc.statike su zakoni koegzistencije odnosno povezanost različitih dijelova društva,dok s druge strane predmet izučavanja socijalne dinamike je razvoj čovječanstva,odnosno zakoni društvenih progresa.
21. Navedite najmanje tri savremene sociološke teorije o društvu?
• Strukturalno-funkcionalističke teorije;
• Marksizam i druge konfliktne teorije
• Savremeni psihologizam (kao zasebna teorijska orijentacija)
U sociologiji egzistira veliki broj socioloških teorija. Svaka od njih na drugi način tumači društveni svijet.
22. Šta je etnocentrizam?
Usmjerenost nekog naroda na vlastitu kulturu, veličanje vlastite kulture s tim da se sruge kulture prihvaćaju kao prijateljske, bliske (vjera, jezik, tradicija, povijesno nasljeđe). Drugim riječima, to je sindrom stavova ili čitava ideologija u čijem je središtu precjenjivanje i idealiziranje pripadnika sopstvene nacije i, istovremeno, potcjenjivanje pripadnika drugih naroda ili nacionalnih manjina. Sindrom je karakterističan za autoritarnu ličnost, a tipičan je i rijetko se javlja kod demokratskeličnosti.
23. Džordž Herbert Mid se smatra osnivačem teorijskog pravca u sociologiji koji se naziva:
Simbolički interakcionizam je jedna od suvremenih socioloških teorija – po prostoru na kojemu se razvila je izrazito «američki» proizvod. Neki tu činjenicu povezuju sa specifičnostima kulturnog miljea američkog društva, koje ističe slobodu, nesputanost i individualnost kao američke ideale. Po tim mišljenjima, teorija takvog tipa nema preduvjete za svoj razvoj na europskom prostoru jer u njegovim okvirima vlada mnogo grublja stvarnost, utemeljena na gospodarenju moći i klasne vladavine.
24. Kojeg je teorijskog pravca u sociologiji utemeljivač Klod Levi Stros?
Strukturalizam je kao sociološki pravac utemeljio francuski etnolog Claude Levi-Strauss (Klod Levi-Stros), a nastao je prema općem uvjerenju, kao izravna reakcija na egzistencijalizam Jean-Paul Sartrea (Žan-Pol Sartr). Pod utjecajem rata i zbog narasle potrebe za slobodom egzistencijalizam ističe ideju o neograničenoj ljudskoj slobodi. Budući da je vrijeme rata i čežnje za slobodom – njegovim okončanjem – prošlo, strukturalisti smatraju nužnim pretpostavke koje traže mir, red i poredak, a bez kojih se ne može ni zamisliti visok stupanj organiziranosti suvremenog svijeta.
25. Predstavnici novovjekovne misli o društvu su:
Od početka 16. do konca 18. stoljeća u folozofiji i, posebice, filozofiji historije javlja se uistinu veliki broj teoretičara, čije su socijalne i političke koncepcije najizravnije utjecale na pojavu sociologije. Imena Machiavellija, Hobbesa, Rousseaua, Montesquieua, Leibniza, Smitha, Vicoa, Malthusa, Hegela i mnogih drugih ostala su zlatnim slovima upisana u povijesti socijalne i političke misli.
26. Tehnike sociološkog istraživanja su:
U sociološkim istraživanjima koriste se sljedeće metode istraživanja:
• metoda indukcije – (primjena indukativnog načina mišljenja i zaključivanja s ciljem dokazivanja ili otkrivanja istine);
• metoda dedukcije – (temelji se na deduktivnom načinu mišljenja i uvijek predstavlja spoznavanje posebnog i pojedinačnog na temelju znanja o općim svojstvima);
• metoda analize – (misaono, teorijsko i praktično rastavljanje složenog predmeta spoznaje na njegove činitelje ili dijelove, te rastavljanje cjelina na dijelove);
• metoda sinteze – (objedinjavanje jednostavnijih predmeta i pojava u složene i složenih u još složenije).
27. U globalne društvene grupe spadaju:
Globalne – podrazumijevaju se grupe u kojima se obavljaju sve funkcije, svi životni procesi u kojima se proizvode prijeko potrebna sredstva za njihov opstanak. U globalne društvene grupe spadaju: horde, rod, pleme, narod, čovječanstvo i nacija.
28. Ko je u istoriji socijalne i političke misli prvi izrekao stav da je čovjek po prirodi društveno biće?
Aristotel je najutjecajniji grčki pisac iz oblasti socijalne filozofije. On je Platonov učenik, ali je u istraživanju temelja političkih i društvenih odnosa znatno nadmašio svog učitelja. Za razvoj socijalne i političke misli Aristotel je značajan iz nekoliko razloga. Prije svega, u svome spisu «Politika» prvi izlazi s tezom da je čovjek po svojoj prirodi društveno biće (Zoon Politikon). Drugim riječima, čovjek nije u mogućnosti da normalno živi izvan društva, odnosno društveni su odnosi nužna pretpostavka za pun razvoj ljudske ličnosti.
29. Šta je kolektivna svijest prema Emilu Dirkemu?
Kolektivna svijest znači da ponašanje pojedinca ne ovisi o njegovoj individualnoj svijesti već o zajedničkim vjerovanjima i osjećajima, odnosno o kolektivnoj, društvenoj svijesti. Nju se ne može smatrati prostim zbrojem pojedinačnih svijesti, nego svojevrsnom originalnom sintezom međusobnih akcija i reakcija tih svijesti, a koja egzistira neovisno od njih i nameće im se u obliku moralnih, religioznih i drugih imperativa.
30. Objasnite pojam religija?
Religija je skup učenja, vjerovanja, osjećanja i radnji, vezanih za pronalaženje svetog izvora svekolike stvarnosti. Po Emile Durkheim-u religija predstavlja jedan izvor identifikacije u društvu i da je ona u biti proizvod društva, tj. da se ona nije ukazala odnosno da nije nametnuto od strane Uzvišenog. Drugim riječima, to je skup učenja, vjerovanja, osjećanja i radnji vezanih za pronalaženje svetog kao izvora i temelja svekolike stvarnosti.Velike svjetske religije: kršćanstvo, islam, judaizam, hinduizam, budizam.
31. Šta je globalizacija?
Globalizacija je pozitivan društveni proces, povezivanje ljudi u svim dijelovima svijeta jačanjem komunikacija među ljudima bez obzira na njihove granice koje ih razdvajaju, ubrzan protok roba i novca širom svijeta, ekonomska suradnja, prijenos i prerada informacija. Drugim riječima, to je je složen skup procesa koji potiče mješavina političkih i ekonomskih utjecaja, započeta krajem 70-ih godina prošlog stoljeća i počiva na:
- homogenizaciji tržišta i proizvodnje
- slobodnom kretanju kapitala
- unificiranju kulture
- suvremenoj informacijskoj tehnologiji
32. Navedite bitne elemente nauke?
Svaka nauka da bi uopće mogla pretendirati na zaokruženu cjelinu mora sadržavati dva bitna elementa, a to su:
• predmet izučavanja nauke – podrazumijeva određen dio objektivne stvarnosti čije je izučavanje u sferi njezina interesa,
• naučna metoda – put način da se dođe do istine o dijelu objektivne stvarnosti
33. Definirajte pojam moral?
Moral je vrijednosno procjenjivanje ljudskih postupaka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih ili nevrijednih pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju, zapovijedaju, a drugi ne odobravaju, kude, osuđuju i zabranjuju.
34. Šta je poligamija?
Poligamija predstavlja specifičnu formu skupnog braka, u povijesti se javlja u dva oblika:
• Poliginija – brak jednog muškarca i više žena;
• Poliandrija – brak jedne žene s više muškaraca.
35. Šta je rasa?
Rasa predstavlja skup društvenih veza koje omogućavaju da se odredi tačan položaj pojedinca i grupa, njihovih različitih osobina ili sposobnosti na osnovu biloški utvrđenih svojstava.
36. Koje je najznačajnije Aristotelovo djelo?
Najznačajnije Aristotelovo djelo predstavlja ''Politika'' u kojoj izlazi sa svojom tezom da je čovjek po svojoj prirodi društveno biće.
37. Šta je pozitivizam i ko je njegov utemeljitelj?
Utemeljitelj pozitivizma je Francuski filozof, Ogist Kont. Za pravilno shvaćanje Comteovog socijalnog učenja jako je bitna činjenica da je on pozitivista. On je i utemeljitelj tog sociološkog pravca, zbog čega se pozitivizam često označava i kao Comteova doktrina. On želi sociologiju razviti kao pozitivnu znanost, koja uzima u obzir samo empirijske «pozitivne» činjenice društvenog života. Stoga se oslanja i na adekvatan metodološki instrumentarij, prije svega na promatranje, eksperiment i metodu komparacije.
38. Navedite najmanje dvije klasifikacije (tipove) društva?
• Demografsko shvaćanje društva – najveći utjecaj na njegovo širenje izvršio je Thomas Malthus.
• Mehanističko shvaćanje društva – može se sresti već u antičkom vremenu, ali svoju kulminaciju dostiže u 17. stoljeću zahvaljujući zadivljujućim rezultatima u oblasti prirodnih znanosti. Dekart poistovjećuje čovjeka sa strojem jer on, po njegovu sudu, funkcionira po istim načelima kao i stroj. Tijelo živa čovjeka razlikuje se od tijela mrtva čovjeka isto toliko koliko se i ispravan stroj razlikuje od pokvarenog stroja.
• Biološko shvaćanje društva – dominira u 19. stoljeću. Ovaj pristup u tumačenju društva i društvenih pojava svodi se na nastojanje da se ljudsko društvo i promjene u njemu objasne raznim biološkim činiteljima i zakonima. U okviru ovog shvaćanja mogu se izdvojiti tri specifične varijante: organska, socijaldarvinistička i rasistička. Najznačajniji predstavnik organicističkog pravca je Herbert Spencer koji je smatrao da za društvo važe zakon evolucije, zakon održanja energije (materije) i borba za opstanak. Socijalndarvinistička varijanta biološkog shvaćanja društva polazi od izjednačavanja društvenog i biološkog organizma, ali s pozicija Darvinove teorije borbe za opstanak u prirodi. Iz socijaldarvinizma je rođena i najradikalnija forma biologizma – rasizam.
• Geografsko shvaćanje – ovaj pristup tumačenju društva i društvenih fenomena temelji se na uočavanju značenja geografske sredine, odnosno prirodnih uvjeta u kojima čovjek živi i djeluje – kao što su klima, plodnost zemljišta, površina, voda, itd.
• Psihološko shvaćanje društva – već tijekom 18. stoljeća javljaju se prva značajnija sociološka imena koja apostrofiraju psihološke pojave kao osnovnu pokretačku snagu društvenog razvoja. Sva se psihološka shvaćanja obično razvrstavaju u tri grupe: individualnopsihološka, kolektivnopsihološka i socijalnopsihološka.
• Formalna sociologija – sociološka škola koju su razvili njemački sociolozi. Formalna sociologija je, iako se pojavila kasnije, respektabilno zastupljena i u Americi.
39. U ekonomske društvene grupe spada:
U ekonomske društvene grupe spadaju: horde, rod, pleme, narod, čovječanstvo i nacija.
40. Objasnite pojam klasa?
Klase su velike društvene grupe koje karakterišu industrijsko društvo i imaju isti pristup sredstvima za proizvodnju.
43. Objasnite pojam narod?
Narod nastaje spajanjem više plemena u novu zajednicu čije su karakteristike zajednički jezik, teritorija, religija i običaji.
45. U čemu je sličnost a u čemu je razlika između sociologije i drugih društvenih nauka?
Sociologija nije jedina znastvena disciplina koja za predmet svog izučavanja ima ljudsko društvo. Društvo je predmet znanstvenog interesa i povijesti i antropologije, političke znanosti i ekonomije, psihologije i etnologije. Uz to sociologija kao i mnoge druge znanosti izvire iz filozofije. Čak je po mnogima i otac sociologije, Ogist Kont, po svojoj vokaciji bio filozof.
46. Bez kojih elemenata država nije moguća?
Država je sistem formalnih i političkih institucija koje su uspostavile stabilnu vlast na određenoj teritoriji a podržava ih pravni sistem sa isključivim pravom na legalnu upotrebu sile u obliku vojske i policije.
47. Šta je monogamija?
Monogamija predstavlja društvenu zajednicu - brak jedne žene i jednog muškarca.
48. Navedite najmanje tri osnovna pojma u sociologiji?
Sociologija je znanost koja se bavi sustavnim izučavanjem društvenog života, društvenih pojava i grupa društva u njegovoj cjelokupnosti, tj. ustrojem društva i zakonitostima njegova razvoja u najširem značenju.
49. Navedite najznačajnija djela Maksa Webera?
• Protestantska etika i duh kapitalizma
• Politika kao zvanje
• Ekonomija i društvo
50. Šta je monarhija?
Monarhija predstavlja oblik političkog sustava u kojemu je nosilac suvereniteta – stvarno ili simbolički – jedna osoba. Ona se može pojaviti u tri oblika kao apsolutna, kao ograničena ili ustavna ili kao parlamentarna monarhija.
51. Objasnite pojam kasta?
Kaste su izrazito zatvorene društvene grupe u kojima je društveni oblik pojedinca čvrsto određen a funkcije koje on obavlja su doživotne i nasljedne.
mona_1313- Broj komentara : 3
Join date : 2012-11-24
Mjesto : Sarajevo
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu|
|
|