ETIKA DOBRA SKRIPTA

1. Novinarska deontologija

Naučne discipline postupno su se diferencirale iz apstraktnog mišljenja i onda su se usmjerile ka praktičnoj ljudskoj potrebi.Većina filozofa se slaže da se iz teologije diferencirala filozofija a iz filozofije niz naučnih disciplina kao što su matematika, medicina, astronomija, etika koja se danas sve više aktualizira kao nastojanje da se unaprijedi dobro a onemogući zlo, međutim etika kao nauka o moralu, kao opći pojam nije mogla da udovolji svim potrebama koje su se izdiferencirale podjelom ljudskog rada u smijeru različitih profesija posebno na one koje su se razvile u pogledu velikih ljudskih otkrića i tehnologija. Etika kao takva ima opće značenje, međutim u modernom svijetu u vrijeme globalizacije ona dobija i svoje praktično značenje zapravo razvija se u skladu sa potrebom da se unaprijede ponašanja aktera unutar određene profesije. Tako danas npr. govorimo o medicinskoj etici, o etici poziva (Veber), o dužnostima (Kant) ali i o deontologiji kojom nse bave suvremeni mislioci. Filozofi su ovu stvar rješili tako što su etiku podijelili na: apstraktnu i aplikativnu iz koje se izdiferencirala normativna etika i deontologija. U etici razlikujemo dva pristupa razumjevanju principa moralnosti i to su:
teorijska etika
normativno praktična etika u okviru koje razlikujemo dva smijera
-teološka etika
-deontološka etika
Teološka etika usredočuje se na karegorije dobro i vjernost, na ljudsko ponašanje i njegove posljedice koje se prosuđuju s obzirom na ciljeve, motive, i vrijednosti koje se postavljaju.
Deontološka etika se bavi zahtjevima za ispunjavanje dužnosti i pojmom norma. Vrijedenosti ciljevi i posljedice su manje naglašeni. Deontologija je nauka o dužnostima a razvijao ju je engleski filozof Jeremy Benthan. U Francuskoj je deontologija dobila svoj praktični, aplikativni, upotrebljiv značaj. U Francuskoj su izrađeni kodeksi u kojima su naznačene profesionalne dužnosti pa tako imamo posebne etike (novinarski etički kodeks, advokatski, medicinski...)Budući da se deontologija bavi zahtjevima za ispunjavanje dužnosti valja odgovoriti na pitanje šta je dužnost a šta odgovornost.
Dužnost je ono što treba da bude. Tako neki autori kažu da je to ono što se nalaže ili zahtijeva što moralno obavezuje a moralna obaveza može biti data u zakonu ili normi. Dužnost se definira kao zahtjev, zapovijed koja je u skladu sa etičkim principima i normama. Neki autori se slažu da je ona izraz unutarnje volje čovjekova bića. Dužnost upućuje na primjereno ponašanje koje proishodi iz normi i kodeksa ili iz naše moralne svijesti koja nas upućuje da činimo kako činimo.
Odgovornost se definira kao ponašanje i prosuđivanje koje proishodi prije svega iz dužnosti. A to znači da je moralo postupanje u svakoj konfliktnoj situaciji novinareva moralna dužnost i odgovornost.
Podjela etike
Filozofska teorijska etika predstavlja nastojanje da se objasni normativna etika.
Ona predstavlja opći okvir u kojem su dati osnovi normativne etike, da bi smo razumjeli s kojim se ciljem i kako utemeljila praktična etika. Normativna etika je praktična etika i njen interes je ljudsko djelovanje ili ljudsko praksa. Međutim normativna etika ne raspravlja o praksi ona je nastojanje da se objasne norme kojima se osigurava ispravno djelovanje sobzirom da ona definira razloge činjenja dobra ona proishodi iz moralne filozofije ali sobzirom da obrazlaže norme postupanja ona zadobija odrednice praktične normativne etike. Ona ne propisuje već obrazlaže norme. Ona ne prisiljava na određeno ponašanje već nas upućuje na određeno ponašanje. Normativn etika markira norme koje nas obavezuju kako bi naše djelovanje zadobilo željeni smisao. Normativna etika je usmjerena na kriterije ne kojima su temeljene norme. Ako hoćemo da tumačimo kritrije, norme ispravnog ispravnog ljudskog postupanja onda smo na terenu praktične normatine etike kojoj pripada i novinarska etika.Društvo je struktuirano tako da se u njegovoj osnovi nalazi ponašanje određenih grupa pa i odnosi i norme kojima se osigurava odgovorno ponašanje, obavezuje članove društvenih grupa njihovim međusobnim odnosima kao i prema društvu kao takvom. Interes etike je humanitet i nju interesuju kriteriji na kojima su utemeljene norme. Od postanka društva pa sve do danas u svim njegovim segmentima svijesti nastoje prevladati antagonizam između ličnog, društvenog i prirodnog. Ako deontologiju shvatamo kao nauku o dužnostima onda ona zadobija svoj praktični značaj i u tom smislu je označen i aplikativni karakter.


2. Etika i moral

Etika je nastala od grčke riječi ETHOS što znači običaj, ćud, navad
ETHOS nije prirodno smještena u biće čovjeka već u ambijent našeg življenja.
Etika je nauka o moralu čija je zadaća da nas upozna šta je moral i koje su mu komponente ali zadatak je i da zauzme kritičko stajalište. Mogla se javiti samo onda kada su ljudi u svom razvoju ostvarili određenu moralnu razinu. ETHOS je grčka riječ koja je višeznačna, Latini su je preveli sa MOS MORIS MORES čuvajući njen karakter. Sa Aristotelom se etika osamostaljuje kao posebna naučna disciplina. Etika nije u osnovi normativno pragmatična, ona je više orjentacija ili uputa našeg ispravnog ljudskog djelovanja.
Rasim Muminović kaže:“Dok znanosti u užem smislu pripadaju zadaci koji se tiču ljudske egzistencije, etici pripadaju zadaci pronalaženja smisla i traženja svrhe“. Filozofi etičari vode višestoljetnu diskusiju oko toga šta je etika ali se slažu da je ljudski društveni moral predmet znanosti etike. Ali ima neslaganja oko toga šta je moral, gdje su mu izvorišta, šta moral znači. Neslaganja su i oko argumentacije kriterija šta je to moral i o..........
Podjela na tradicionalnu i suvremenu ali su i u okviru toga naglasili posebna etička mišljenja (humanistički pristup, islamska etika, kršćanska etika, etika poziva...)Etika proučava ljude, kako trebaju djelovati da bi dosegli najviše dobro. Važno je to čime se to čovjek potvrđuje kao ljudsko biće i ovo je ključno pitanje. U središte interesa etike se locira čovjek ali se postavljaju pitanja nije li čovjek predmet i drugih humanističkih znanosti. Razlika je u tome što etika traga za smislom ljudskog postojana (kako treba djelovati a da se ne ugrozi čovječanstvo. Etika je usmjerena na iznalaženje motiva ljudskog djelovanja i postojanja. Filozofi etičari za čovjekovo biće vezuju dvije vrste čina:
aktus hominis - čin čovjeka
Čovjekove čini rezultat su prirodnih procesa i jasno je da čovjek neće remetiti te čini kako bi očuvao život.
aktus humanus - ljudski čin
Vezuju se za nas kao svjesna bića. Ljudi su slobodni da odlučuju o njima i ove vrste čina su predmet interesa etike jer kroz ove čini čovjek potvrđuje ko je subjekt moralnog djelovanja. Vezuju se za um kao racionalna svjesna bića koja mogu da odlučuju o svojim postupcima i djelovanjima.
Moral je jedan od načina reguliranja ljudskih odnosa. Moral je skup normi, pravila, načela o ponašanju ljudi u društvenim zajednicama. Definišu ga još kao skup društvenih pravila koji je nastao tokom povjesnog razvoja kao sistem društvenih pravila o sadržaju i načinu među ljudskih odnosa i zajednica. Moral je jedan od oblika ljudske prakse u kojem se izražava
konkretni, aktivni, praktični odnos čovjeka prema drugim ljudima, samom sebi, radu, domovini, materijalnim i duhovnim vrijednostima. Manifestira se u vrednovanju ljudskih postupaka kao dobrih ili loših. Pri tome se dobre namjere pozitivno vrijednosno ocjenjuju dok se loše namjere negativno vrijednosno ocjenjuju, kude zabranjuju. Moral je jedan od načina oblikovanja, usmjeravanja, vreddnovanja ljudskih postupaka i ljudskog ponašanja. Pojam moralnog obuhvata vrjednosno procjenjivanje ljudskog postupanja kao dobrog i ispravnog ili kao lošeg i neispravnog. Moral je jedan od temelja ljudskog....................... Čovjek je individualno biće ali i društveno i ima osobne boje ali živi u zajednici pa mora uvažavati i zahtjeve zajednice, dakle čovjek je dvojna struktura. On mora uskladiti individualne težnje sa sa zahtjevima zajednice i tu je vrelo i potreba morala. Moral je tu da pomogne , jedan je od načina razrješavanja, usmjeravanja konfliktnosti koja se može janiti. Moral pomaže da ne potonemo u nagonsko, animalno ispod nas. U svakodnevnom životu moral je poštenje, čestitost, iskrenost, životna hrabrost, pravičnost, pozitivan odnos prema duhovnim i materijalnim vrijednostima. Moral je bitan sastavni dio života, nastao u ljudskom društvu da regulira odnose i razvijao se sa razvojem ljudske zajednice i u funkciji života. Zadatak morala je da pojedine članove zajednice uključi, veže da ih učini sastavnim dijelom cjeline. Taj proces se ne može označiti potpunom slobodom pojedinca. Moral daje kljudima određene dužnosti ali im kao jednakopravnim članovima zajednice osigurava određena prava i slobode. Radomir Vukić profesor sociologije prava je kazao da je iluzija misliti da čovjek može bez morala živjeti u zajednici sa drugima. Čovjek je vezan za društvo i bez društva mi ne možemo ostati stabilna i zdrava jedinka a moral je bitan dio sastava strukture. Nije postojala, danas ne postoji niti će postojati zajednicau kojoj nisu date neke osnovne norme i načela ljudskog ponašanja. O tome svjedoče npr. Egipćani 5000 godina prije Krista izradili su kodeks izlaganja misli o ljudskim dužnostima i stari Indijci su imali sličan kodeks. Buda je također imao moralni zakon kojeg je smatrao prirodnim čovjekovim zakonom. Neki autori Vuko Kovičević npr. da se neka moralna pravila među ljudima sprovode bez jasne, precizne svijesti.
Moral je društvena pojava, označava način reguliranja, međuljudskih odnosa i shvatanja kako su ti odnosi regulirani u jednom društvu.


3. Pojam dobro i moralno dobro

Dobro i vrijednost su osnovni etički pojmovi. Ali da bi smo shvatili etičko značenje biće dobro da se osvrnemo na njihovu van etičku upotrebu. Kao što je poznato većina naše spoznajne djelatnosti uključuje procjenjivanje i vrednovanje stvari, ljudi događaja ali i djelatnosti. Ako neka stvar udovoljava određenoj svrsi ili želji kažemo da je dobra. Ako nešto od ovog nedostaje razumljivo onda je loše. Npr. nož je dobar ako ostvaruje svoju svrhu tj. ako može rezati. Dobo je dakle savršenstvo noža, razlog zašto izabiramo taj nož.
Tako naprimjer za neku vrstu hljeba kažemo da je ukusna i hranjiva i to je razlog zašto konzumiramo upravo taj hljeb. Mnoštvo je primjera. Za neku marku automobila kažemo da je dobra zato što taj automobil ima jači motor , bolji lim, razvija veću brzinu, zato što bolje ili savršenije ostvaruje određenu svrhu ili ideju automobila. Sud o dobru uključuje sud o svrsi. Nešto je dobro ili loše s obzirom na određenu svrhu. Dva su značenja dobra:
- dobro u sebi
- dobro za drugoga
kada kažemo da neka stvar u većoj ili manjoj mjeri ostvaruje svrhu kojoj služi onda to znači da ona ima veći stupanj savršenstva, zapravo sud o dobru uključuje sud o savršenstvu, a savršenstvo ne znači ništa drugo do potpuno realizirano dobro. Dakle nešto je dobro ili savršeno u većoj ili manjoj mjeri s obzirom na to da li ostvaruje vlastitu svrhu ili svrhe kojima služi. Dobro znači svrhu. Trebamo razlikovati svrhu same stvari i svrhu kojima stvar služi. Svako biće je dobro i u sebi ostvaruje svoju savršenost.Dabi uopće moglo postojati ono mora ostvariti bar u minimalnoj mjeri svoju svrhu. Svako biće ostvaruje u sebi u određenoj mjeri svoju savršenost inače ne bi moglo postojati. Naprimjer tjelesno hendikepirane osobe na osnovu toga što postoje, što pripadaju nekoj vrsti imaju u sebi dobro i određenu savrešenost. Ljudi su skloni spontano reći da je za takva bića bolje da ne postoje. S obzirom na to biće (npr. tjelesno hendikepirano) samim tim što jeste i što je njima u njima realizirano bar u minimalnoj mjeri neke savršenosti, za njih je dobro da postoje. Ako je svako biće dobro u sebi onda je ono časno dobro. Časno dobro je zapravo dobro koje mi ne želimo radi svoje koristi, radi svoje ugode. Časno dobro da bi bilo dobro ne ovisi o nekom drugom dobru. Za razliku od časnog dobra pomenut ćemo korisno dobro. To je dobro koje služi drugome. To dobro predstavlja mnoštvo bića koja su u službi jedni drugima. Korisno dobro je podređeno dobro, a to znači da ovisi o sebi o časnom dobru. Njegova vrijednost je veća ako što boljhe ostvaruje svoju ulogu u jednoj cjelini. Zapravo pojam korisno dobro uključuje pojam reda, koji se sastoji bilo od toga da više stvari čini jednu stvar na osnovu svrhe, bilo da ga čine te stvari koje predstavljaju jednu cjelinu, s obzirom na određenu na određenu svrhu koju trebaju odrediti člaovi te cjeline. Npr. vojnik i njegov zadatak nasprem cjele vojske. Korisno dobro i časno dobro se razlikuju ali imaju i nešto zajedničko a to je pripadnost biću. Samo ono što jeste dobro je u sebi i samo ono što jeste dobro je za drugoga. Zapravo filozofi nazivaju dobro transendentalnim atributom bića. Što nje biće nije ni dobro, kažu filozofi. Dobro je ono što je svojevrsno svemu što jeste bez obzira šta je to. Transendentalni atributi su naprimjer istinitost, dobrota. Ovi atributi nužno označavaju modalitete bića. ↔čovjek←kao moralni subjekt izgrađuje se tokom svog čitavog dobra. On može izabrati šta da čini, šta da radi s obzirom na presudbu da li je to dobro ilin nije dobro. Zapravo čovjeku njegova djela donose život dostojan čovjeka. Etika traži od čovjeka da smisao svog postojanja pronađe tako što će svoje djelovanje sa težnjom da se dosegne najviše dobro. Unutar etike, budući da je sve podređeno čovjeku, čovjek je najviše dobro. To je cilj kojem stremimo. Čovjek je subjekt tog nastojanja i treba se ostvariti kao ljudsko biće.
(aktus hominis i aktus humanus)Etičkom teorijom dominiraju dva gledišta:
teološko
antropološko (čovjek)
Poseban problem je kako odrediti šta je to dobro, šta je to ono što ljudskom postojanju daje smisao, svrhu. Postavlja se pitanje da li je na taj način dobro određeno ili preciznije na koji način i pomoću čega je moguće odrediti dobro. Transendentalnim atributom se određuje se određuje dobro, ali ovdje je nužno uzazati i na taj teološki uklon. Zapravo čovjek djeluje prema cilju koji sebi postavlja , to znači da kada čovjek razmišlja i odlučuje o svom djelovanju on to usklađuje sa recepcijom dobra. Možda je najprihvatljivije određenje dobra ono što ga smatra idejom koja ljudskom postojanju daje svrhu odnosno smisao. Dobro jer kriterij moralne procjene. Ona u čovjekovom poimanju nosi pozitivno određenje i zato mu čovjek i teži, ono je njegov cilj čak i ako je taj cilj često nedostižan. Dobro zapravo počiva na relaciji čovijek i svijet. Dobro i zlo su relativni pojmovi ovisnom o relaciji ali i subjektu koji izabira da djeluje, jer subjekt različito tumači šta je dobro. Filozofi kažu da čovjek u svojoj prirodi teži dobru. Ono što čovjek sebi može postaviti kao dobro može biti različito ali razlike nema da će on težiti da dosegne svoje dobro. Sloboda nam omogućava da djelujemo u skladu sa onim što smo spoznali kao dobro, što nam se otkriva kao dobro. Moralno dobro daje svima ostalim dobrima smisao i vrijednost. To je dobro koje želimo zbog njega samoga a čovjek je dužan da djeluje u skladu sa onim što je spoznao kao dobro. Moralno dobro je čovjek koji ostvaruje svoju svrhu. Sva ova mišljenja na koja smo ukazali upozoravaju na teškoće određenja dobra. Svaki pokušaj nosi prizvuk subjektivnog odnosa. Stoga je izbor prihvatiti ono određenje koje kaže da je dobro ono što je čovjek izdiferencirao kao dobro. Moralno dobro je uniutrašnji sadržaj čovjeka kao subjekt, čovjekove moralne ličnosti. Moralno dobro daje svim ostalim dobrima smisao, vrijednost i obavezuje nas bezuvjetno. Kant je ovu vezu nazvao kategoričnim imperativom. Moralno dobro se tiče čovjeka kao razumnog i slobodnog bića. Ono znači ostvarivanje čovjeka kao razumnog i slobodnog bića. Svaki čovjek je potencijalno biće, biće u mogućnosti i čovjek treba htjeti i ostvariti tu svoju svrhu i mogućnost. Druga bića za razliku od čovjeka su uveliko proizvodi prirode, svoj vlastiti proizvod. Sloboda nam omogućava da djelujemo u skladu sa onim što smo spoznali kjao dobro. To ne znači da činimo što nam se prohtije nego ono što smo spoznali kao dobro. Sloboda nije proizvoljnost nego odgovornost. Odgovoni smo uvijek kada možemo navesti razloge zašto postupamo kako postupamo. Čovjek djeluje u skladu sa onim što je spoznao kao dobro i odgovoran je prema sebi ali i prema svojoj razumskoj, slobodnoj prirodi. Moralno dobro ne trpi instrumentalizaciji. Ako hoćemo nešto zato što nam to donosi određenu ugodu, korist lako nam se može desiti da se nađemo u situaciji koja je krajnje licemjerna. Stoga valja znati da moralnost zahtijeva da činimo ono što je pravo. Istina to nastojanje da činimo dobro može nas katkad dovesti i u situaciju koristi, ugode ali to ne treba biti prvobitni cilj našeg razmišljanja i djelovanja, to može biti samo posljedica kategoričnosti moralnog djelovanja. Filozofija označava aksiomu : dobro treba činiti, za dobrim treba tragati a zlo treba izbjegavati. To znači da nikada ne činimo zlo, ono što je suprotno moralno ispravnom, da činimo svako dbro. Jer ne činjenje dobra može odvesti zlu. To znači da sve što činimo činimo dobro.

4. Smisao i značenje slobode

Kada razmišljamo o tome šta je to o čemu se slobodno biće razlikuje od neslobodnog bića, onda zaključujemo da je to njegova nesposobnost da raspolaže sa sobom, da odlučuje o sebi, da sam sebi određuje stvari. Ovu sposobnost nemaju neslobodna bića zbog čega su ona rezultat prirode i sredine u kojoj žive. Za razliku od neslobodnih bića slobodna bića imaju sposobnost da nadilaze te prirodno društvene determinizme. Ova slobodna bića se mogu usprotiviti detrminizmima i reći slobodno ne. U tom smislu govorimo o slobodi „OD“ ili weg slobodi. Mnogi u takvoj slobodi vide vid slobode te stoga odbijaju prihvatiti obaveze i odgovornosti. Primjera o tome ima bezbroj. Naprijer neki ljudi odbijaju zasnovati brak, porodicu ističući da mu to ugrožava slobodu. Ne možemo biti slobodni od svega jer treba znati da odustajanje od nečeg znači zalaganje za neku drugu stvar. Oni hoće uživati slobodu po svaku cijenu, ali vremenom postaju žrtve svojih hirova, navika, nezadovoljstva...Sloboda „OD“ nema smisla i treba je odbaciti. Međutim nije tako, treba razumjeti njeno pravo značenje. Sloboda „OD“ je zapravo početna sloboda. Njen smisao je u tome što svako istinsko oslobođenje čovjeka otpočinje izricanjem nekog ne u odnosu na neku prisilu, ropstvo. Sloboda „OD“ u pozitivnom smislu znači kažem ne jednoj mogućnosti da bi drugoj mogućnosti rekao da. Ta prva ili početna sloboda znači sposobnost čovjeka da se bez ikakve fizičke ili psihičke prislile odluči za nešto, da odgovorno kaže nekom izboru da. Puno značenje slobode ostvareno je u pozitivnoj slobodi ili slobodi „ZA“. Zapravo sloboda se realizira nepokolebljivim pristajanjem na neko dobro, čvrstim opredjeljenjem za neku vrijednost. Sloboda također predstavlja razum kao svoj temelj a to znači da sloboda nije činiti što god hoćemo nego da činimo ono što smo spoznali kao dobro. Prihvatiti ovo ne znači odobriti slobodu nego prihvatiti je u izvornom značenju. Sloboda uključuje odgovornost. Za djela, čini koje nisu rezultat naše volje ili su u suprotnosti s njom mi ne snosimo odgovornost a ne može nas ni kazniti a ne može nas se ni nagrađivati. Tako ni mi ne osjećamo potrebu za kaznom a ni potrebu za nagradom. Pravo naprimjer poznaje odgovornost za čine koje smo učinili ne namjerno dok moralne odgovornosti ako smo nenamjerno zakonu nanijeli štetu. Postoje neke čimi kada smo mi moralno odgovorni a nisu rezultat slobodne volje. Tako nam je poznata i pravna i moralna odgovornost koja se zahtijeva kada imamo posla sa djelima osoba koje su pod dejstvom alkohola, koje nisu sposobne svjesno odlučivati. Ovim primjerom željeli smo upozoriti na odgovornost koja se veze za neizravnane posljedice loših čina. Zato kažu dobri poznavaoci čovjekove psihe da ljudi ne vole kad su slobodni, da oni bježe od odgovornosti, obaveza i to bi voljeli prepustiti nekom drugom ko odustajanje od odgovornosti smatra najvećim oblikom čovjekovog određenja.
Ranije generacije raspolagale su sa manje moći i znanja .

"Hans Johans nas upozorava koliko je važno promisliti o pitanju odgovornosti koju čovjek ima prema prirodi, budućnosti. Etika mora biti posvećena radnjama, činima koje se tako daleko protežu u budućnost kao što to nikad do sad nije bilo.“ Filozofija i etika poznaju dva filozofska staništa u pogledu najvišeg dobra:
metafizično
autropocentrično
Ova dva stajališta su suprotstavljena ali ne negiraju najviše dobro kao krajnji cilj. Etika se fokusira na ličnost čovijeka, moralnog obijekta čije je činjenje odgovorno i usklađeno sa najvišim dobrom. Tako je ličnost objekt i cilj etike. Ličnost novinara u smislu njegove profesije. Riječ je o etičkom gledanju koje podrazumjeva ljudske čini . Riječ je o onome o čemu slobodno djelujemo i čemu slobodno pristupamo i o čemu imamo svijest. Sloboda je locirana između čovijeka kao prirodnog i socijalnog bića i prirodne i socijalne uslovljenosti. Čovijek se socijalno razlikuje od ostalih bićai po tome što uveliko odlučuje o sebi. On nastoji da prevlada granice koje mu postavlja priroda i društvo. Ovako stečena sloboda graniči sa neslobodom. Sloboda počinje sa izricanjem da i ne. Istina je vrijednost iz koje novinari treba da a o slobodi možemo govoriti onda kada društbo i novinar kao ličnost prihvataju slobodu. O slobodi govorim o samo na temelju nacije. Kada kažemo da sve što činomo treba da činimo odgovorno onda zaključujemo da je naša sloboda ograničena, nije apsolutna, nije ničim vezana. Tkvo shvatanje slobode, povijest o tome svijedoči, odvelo nas je u velike tragedije. Apsolutizirana sloboda, sloboda koja ne prihvta nikakve vrijednosti iznad sebe npr. istina može dovesti do velikih pojedinačnih i društvenih rasula, može postati anarhijom samovolje a to znači da istina omogućuje i ograničava našu slobodu. Pored ovih uvjetovanosti, vrijednosti istine postoje neke druge okolnosti koje ograničavaju našu slobodu. Trebamo razlikovati, znati uočavati područje slobode ljudski čin, prožeto, nadopunjuje se sa područjem nužnost, čovjekov čin. Tako naprimjer iza nekih velikih hotimičnih često stoje osjećaji, strast tj. čini stanja koja ne ovise o slobodnoj volji ali je podržavaju u njenom slobodnom djelovanju. Naše slobodno djelovanje je ograničeno, inspirirano, podstaknuto onim što se u našem organizmu dešava neovisno o ašem htijenju. Ta slobodna stanja, čini u slobodnom djelovanju zadobijaju svoje ispunjenje, smisao. Primjer ljubav između dvije osobe, između muškarca i žene. Neslobodno djelovanje tiče se osjećanja privlačnosti koje postoji prije bilo kakve svjesne odluke. Nesvjesni poriv dobiva svoj smisao svoje ispunjenje. Imamo tu neslobodno instiktivnu i voljno slobodnu stranu našeg bića koja omogućava ali i ograničava našu slobodu. Međutim treba znati da je naša sloboda motivirana sloboda. Motivi ne moraju da ovise o slobodi. Mogu dolaziti iz naše tjelesnosti, iz naših navika, iz psihe, karaktera, povijesnih i društvenih okolnosti i uvjetovanosti. Izvorišta naše motivacije mogu biti naša vrijednosna uvijerenja na temelju čega mi analiziramo na osnovu čega ćemo zadovoljiti potrebu. Motivi pa da i ne ovise o slobodi svoj smisao nalaze samo u odnosu prema slobodi. Osjećaj glagi, tjelesnog užitka, seksualnog nagona, privlačnost, taj osjećaj ne ovisi o našem slobodnom djelovanju ali mi odlučujemo o tome kako ćemo zadovoljiti taj osjećaj gladi. Zapravo valja naglasiti da se ti porovi stavljaju pred našu sloodu kao pitanje koje ona treba da rijaši. A rješenje ovisi o našim moralnim uvjerenjima. Sve ove psihiče, biološke kulturne uvjetovanosti omogućavaju našu istinsku slobodu. One su tu kao naš karakter, kao datost koja ograničava naprimjer mi ne biramo kojeg ćemo spola biti, u kojoj ćemo se zajednici roditi, to predstavlja datost koja nas ograničava, do srži nas uvijetuje i određuje. Ali i sve te datosti omogućavaju našu slobodu, omogućavaju nam da oblikujemo sami sebe, svoj lik.



5. Međunarodni dokumenti (etički akti)

Pored međunarodne regulacije oblasti novinarstva danas se sve više respektiraju i etičke norme, akti samoregulacije i na njima zasnovano ponašanje. Zapravo riječ je o uređivanju rada unutar same profesije o posebnom vidu normiranja novinarstva kojeg nazivamo samoregulacija.
Kodeks – dokument etičke naravi
Def. Najednostavnije rečeno kodeks je konkretan niz pravila, normi, vrijednosti koji važe među pripadnicima jedne grupe, jedne profesije.
Možemo kazati i ovako: kodeks je dokument etičke naravi kojim se pribjegava strateškoj upotrebi etike proklamiranjem pravila koja se odnose na novinare i medije kako bi se stvorila pozitivna slika u javnosti, kako bi se osiguralo priznavanje, veći kredibilite, kako bi se spriječilo uplitanje državnih vlasti u regulaciju novinarstva. Kodeks je dokument u kojem su izložene norme kojih se trebaju pridržavati novinari u svom radu, od kojih se u pravilune odstupa. Međunarodni dokumenti su etički akti u kojima su date norme međunarodnog karaktera. Ti dokumenti su zapravo rezultat saznanja i potreba svakog suvremenog društva, jer svako društvo obilježavaju mreže međusobne komunikacije. Stav međunarodne konferencije novinarskih udruženja 1973. koji kaže da je obaveza novinara da javnosti osigura pristup informacijama i sudioništvo u komunikaciji. Njime se upozorava na svu složenost procesa komuniciranja, na važnost normi sa kojima novinari trebaju uskladiti ponašanje. Ta složenost je razlog što je novinarska profesija danas došla u sami vrh akademske rasprave, ali do danas se nikad više nije raspravljalo o novinarstvu. Interes za raspravu u bh javnosti narastao je nakon pada Berlinskog zida, nakon agresije na BiH što je rezultat suočenja s propašću jedne ideologije i saznanja o neslavnoj ulozi koju su mediji i novinari imali za vrijeme agresije. Etika novinarstva je sve više predmet interesa zapravo ključno pitanje koje novinar sebi postavlja glasi da li sam svoj zadatak obavio poštujući profesionalne jezičke standarde ili da li sam radio dobro. Tragajući za odgovorom na ovo pitanje mi analiziramo međunarodno pravni etički okvir za rad medija fokusirajući se na etička dokaze u povijesti novinarstva. Opće poznato je u teorijskom smislu etika ponudila pitanja i odgovore koji se tiču novinarske profesije, ponudila teorijski okvir za rješenje brojnih etičkih dilema s kojima se novinari svakodnevno susreću. Naša svakodnevnica, brojna društvena događanja, brojne složene situacije u kojima se nivinari nalaze nadilazi ta teorijska rješenja i otud obaveza etike da ulaže u sve ono što donosi to suvremeno doba.
Definicija novinarske etike: Obaveza je novinarske etike da postavi norme, pravila, smjernice, kodekse koji će voditi novinare u njihovomradu ali ih neće prisiljavati na određena ponašanja kako bi oni bili humaniji. Dužnost je novinara da poštujeistinu, odnosno pravo javnosti da dođe do istinite informacije. Javljaju se određene teškoće jer se etičke i pravne norme prepliću i što se određeni broj principa javlja u obje sfere u etičkoj i u pravnoj. U izvijesnom smisluta poteškoća, u određenoj mjeri, je moguće razriješiti s obzirom na to brine o provedbi te norme. Bitna razlika jeste u tome što se u pravu pretpostavlja prisila dok je u slučaju etičke norme savijest regulator etičkih normi.
Razlika između kodeksa i zakona
Deklaracije koje se obznanjuju kao etički akt a koje su ujedno i stav etičkih deklaracija:
- Deklaracija o principima etičkih postupanja novinara 1954.
- Minhenska deklaracija o pravima i obavezama novinara zemalja članica EU 1971.
Poštujući taj slijed izrade kodeksa drugih dokumenata i deklaracija mi ćemo ukazati na neke klasične i aktuelne dokumente koji imaju značenje etičkog akta.
Deklaracija o principima etičkih postupanja novinara 1954.
Minhenska deklaracija o pravima i obavezama novinara zemalja članica EU 1971.
Međunarodna načela profesionalne etike u novinarstvu 1983.g.UNESKO
Deklaracija za razvoj politika evropske federacije novinara, 2003.g.
Deklaracija novinarstvo, rat i građanska prava, 2005.g.
Islamska povelja mas medija
Etika novinarskog zvanja...

1. Deklaracija o principima etičkih postupanja novinara 1954.
S obzirom na vrijeme kada je donesen pripada klasičnom dokumentu. Međutim s obzirom na principe u njemu to je dokument čija je važnost aktualna danas. To je etički standard profesionalnom postupanju. On je polazište i osnov za izradu nacionalnih kodeksa. Polazište za izradu dokumenta bila je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i slobodama iz 1949. i član 19. ali je polazište i Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama iz 1952. i član 10. Ovo je kratka deklaracija i ima 9 članova. Ti opći standardi pomenuti u ovom dokumentu su: poštivanje istine, pravo javnosti na istinito informisanje, profesionalna tajna, nediskriminacija i td. Član 8 je važan jer nas upozorava na prekršaje o kojima novinari u svom radu moraju voditi računa. Ozbiljnijim novinarskim prekršajem se smatra: plagijat, neosnovana optužba, kleveta, vrijeđanje, primanje mita kako bi se osiguralo ili spriječilo objavljivanje informacija. Izdvajanjem ovog člana motivirani smo tim da je pitanje prekršaja danas posebno aktuelno u zemljama tranzicijepa i u BiH. Ovaj dokument prihvatila je većina novinarskih asocijacija u svijetu i principi vrijede u većini zemalja svijeta iako je ova deklaracija donesena prije nešto više od 50 godina. Treba napomenut da ovaj dokument pripada novijim dokumentima jer iako smo poslije II svijetskog rata imali razvoj printanog novinarstva velika pažnja se nije posvećivala novim profesijama. Ova deklaracija je osnov za izradu nacionalnih kodeksa pa tako i kodeksa koji su danas aktuelni u BiH.

2. Minhenska povelja o pravima i obavezama novinara zemalja članica EU 1971.
Pripremljena je i donesena za potrebe zemalja članica Evropske zajednice i s obzirom na to ima regionalno značenje. Međutim kad sagledamo sadržaj ove deklaracije zaključit ćemo lako da ona ima opće značenje s obziroma na principe koji su u njoj izloženi. 1971.g donesena i pripremljena od strane novinara 6 zemalja koje su činile EZ. Kada iščitamo tekst ovog dokumenta vidimo da je polazište za izradu član 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i slobodama iz 1949. i član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama iz 1952. Minhenska povelja sastoji se iz dva dijela. Prvi dio se odnosi na dužnosti a drugi dio se odnosi na prava. U ovom dokumentu su naglašeni standardi: istina, pravo javnosti da zna, sloboda, poštivanje privatnosti, profesionalna pitanja ali i otpor pritisku. Ponavlja se većina principa iz 1954. koja je rezultat 4. svjetskog kongresa. 1971. godine biležimo i jedno zatičje na planu donošenja međunarodnih dokumenata etočke naravi. Postoje još neki principi ali potcrtavamo otpor pritisku. Pravo novinara je da obavi svaki zadatak koji želi postaviti neko izvan redakcijskog sastava odnosno obaveza novinara je da uredničke naloge prima od osoba koje pripadaju redakcijskom sastavu. U drugom dijelu Minhenske povelje naznačena su prava novinara: pravo pristupa informacijama, pravo da odbije pritisak, pravo da budekonsultovan prije bilo kakve redakcijske odluke. Ovdje se ističe i kako novinari trebaju voditi računa o tome da ne mješaju novinarsku profesiju sa profesijom oglašivača, propagandiste, prodavaoca oglasa. Naglašava se i to kako je pravo novinara da sklopi individualni ugovor sa svojim poslodavcem. Minhensku povelju je prihvatila međunarodna federacija novinara i većina novinara u svijetu. Minhenska povelja obavezuje na prihvaćanje standarda novinara kojima savijst nalaže da se profesionalno ponašaju. Standardi izloženi u ovom dokumentu mogu biti prihvaćeni samo slobodnom voljom novinara. Ova deklaracija je postupila kao temelj za izradu dokumenata etičkog karaktera koji će biti doneseni nakon 1971.g. i oni su samo ponavljanje principa. Minhenska povelja je evropski proizvod i najava evropskog procesa koji će uslijediti nakon 1971.g. a koji su ustvari procesi spajanja profesionalizma i morala u funkciji demokratizacije medija i društva.
3. Međunarodna načela profesionalne etike u novinarstvu 1983.

Današnji interesi za etičke kodekse imaju svoje korijene u prošlosti u 20-tim godinama prošlog stoljeća. Kao primjer etičkih kodeksa koji su doneseni u prvoj polovini 20. stoljeća :
Povelja francuskih novinara 1918.
Etički kodeks donesen u Švedskoj1923.
Etički kodeks donesen u Finskoj
Etički kodeks koji je usvojen na prvoj konferenciji američke štampe u Washingtonu (1926.)
Prvi etički kodeksi doneseni su i prihvaćeni od strane novih udruženja nekih evropskih i američkih zemalja. No incijativa da se na međunarodnoj razini donse kodeks javlja se tek nakon završetka II svjetskog rata, nakon stravičnog iskustva o zloupotrebi medija u ratu. Nakon II svjestkog rata, nakon tragedija pristupilo se procesu prevladavanja siromaštva, ispravljanja nepravde, liječenje nepismenosti. U tom kontekstu pristalice novih profesija i demokratije istaknuli su potrebu osiguranja izgradnje i razvoja medija, autonomije i profesionalizma. U tom smislu treba pomenuti da je u okviru demokratsko-socijalnog savjeta
UN-a djelovao na razvoj štampe koja je 1952.g. izradila nacrt međunarodnog etičkog kodeksa za sva lica uključena u aktivnosti prikupljanja, traženja, širenja i komentarisanja vijesti i informacija. Kada je riječ o ovom kontekstu valja kazati da je taj nacrt napravljen 1952. u vrijeme opće ideološke podjeljenosti u svijetu. Tada su mediji trpili veliki utjecaj vlasti i upravo zbog toga nikad nije prihvaćen. Ima 5 članova u kojima se upozorava da je obaveza novinara da poštuju:
činjenice bez iskrivljavanja i vijesti bez skrivanja
integritet profesije
javni interes
dostupnost informacija o zemlji o kojoj se izvještava
nadzor profesija a ne vlasti

Nakon dužeg vremena 1983. u Parizu pod pokroviteljstvom UNESKO-a usvojen je dokument međunarodnih načela profesionalne etike u novinarstvu. Ovaj dokument upozorava novinare na slijedeće standarde:
- pravo javnosti da zna istinu
- dostupnost informacija
- integritet novinarske priofesije
- poštivanje privatnosti i ljudskog dostojanstva
- poštivanje javnog interesa itd.
Ovaj dokument u vrijeme jačanja hladnoratovske politike u svijetu trebao je označiti podršku novinarima u njihovom profesionalnom radu. U tom smislu ovaj dokument donosi nekoliko novosti koje se tiču naglaska o poštivanju univerzalne vrijednosti i različitosti kultura u cilju jačanja mira i demokratije. Poseban naglasak stavljern je na suzbijanje mržnjem, diskriminacije, rasizma, kolonijalizma, neokolonijalizma... Član 9
Naglašena je potreba spriječavanja dalje trke u naoružanju, posebno nuklearnom naoružanju. Ovaj dokument imao je ambiciju dati potporu izgradnji novog informativnog poretka. Dijalog o novom međunarodnom poretku bio je posljedica potrebe ublažavanja hladnoratovske politike. Ta ideja o novom međunarodnom poretku završila je u Evropi stvaranjm Evrope – države, a na svjetskom planu globalizacijom. Rat koji vode velike sile nije iščezao.



4. Dokument za razvoj politika evropske federacije novinara, 2003.g.
Među dokumentima kojima se prihvataju standardi koji su dati u kontekstu koji se tiče ljudskih prava i sloboda i novinarstva međunarodnog karaktera nalazi se i ovaj dokument. Ovaj dokument nije kodeks u klasičnom smislu ali ima etički značaj. U četvrtom odjeljku se kaže: samoregulacija etike i novinarstva
Ističe se kako je kodeks međunarodne federacije novinara i evropske federacije novinara kodeks kojeg su prihvatila sva udruženja u Evropi. Ovaj kodeks ponašanja predstavlja kodeks etike koji je osnov za zajedničko evropske razumijevanje pitanja iz domena etike novinarstva i da međunarodno federativno novinarstvo ne vidi potrebu za bilo kakvim mješanjem nacionalnih vlada kada je riječ o etici novinarstva. Ovaj dokument odnosi se na jačanje uloga medija i novinara u izgradnji nove Evrope. Bitna njegova konstatacija tiče se ..................vlasništva izrade antitrust legistative na evropskom nivou a u cilju izgradnje demokratskih i neovisnih medija u Evropi zbog čega se ističe.................Ovim se upozorava da je izgradnja i razvoj demokratskih neovsnih medija moguća uz postojanje pluralizma vlasništva medija i da je to preduvijet za demokratske neovisne medije. U drugom dijelu ovog odjeljka istaknut je značaj dijaloga između predstavnika radnika i rukovodstva u cilju afirmacije kodeksa zakona i standarda koji se tiču medija i standarda što je esencijalno za demokratske i slobodne medije u svim demokratskim zemljama. Ovaj dokument ima strateški karakter, posebno je potencijalan za zemlje u tranziciji, posebno je potencijalan za zemlje sa ekonomskim poteškoćama i u kojima je sloboda medija vezana za karakter vlasti. Mediji trepe preovlađujući interes, utjecaj vlasti.Ovim se u ovom dokumentu ističe da kada je riječ o odnosu medija i poslodaca da poslodavac mora prihvatiti činjenicu da mediji trebaju održavati društvo kojem služe.

5. Deklaracija novinarstvo, rat i građanska prava, 2005.g.
Ima karakter izjave učesnika debate ....................koja je održana u Španiji 2005.
2005.g. je godina kada se u svijetu vodi više ratova koji po svom karakteru predstavljaju agresiju. To je vrijeme nakon završetka rata bivše Jugoslavije. Poruke iz ratovas u Afganistanu i Iraku jesu da novinari i mediji imaju nekorektan odnost prema izvještavanju o ratu ali i da vlasti i vojske imaju nekorektan odnos prema novinarima i medijima. Kao što je poznato u ovom dijelu svijeta desilo se to da su novinari CNN-a u vojničkim uniformama prisustvovsli akcijama tzv. koalicije u tom kemiskom oružju kojeg je posjedovao Irak. Sadam Husein je uhvaćen..............a danas postoji sve više izvještaja o neprofesionalnom ratu novinara...............sa nekim činjenicama o ratnim događajima. Brojne informacije o neprofesionalnom radu novinara razvijenih zemalja svijeta saznajemo iz naknadnih afera. U tom smislu valja istaći i to da se kaže kako vlasti, vlade ne mogu dozvoliti potiranja građanskih prava ako za to ne postoji evidentna opasnost. U ovom dokumentu se kaže i to da mediji i novinari trebaju voditi računa o tome koliko je važna njihova uloga u naziranju aktivnosti i ovlasi vlade i dodaje je da mediji i novinari imaju vitalnu ulogu u razotkrivanju promjene u politici nacionalne i globalne sigurnosti. Ovaj akcent jeste rezultat suočavanja sa činjenicom ...........................Alibi za takve postupke nađen je u potrebi uklanjanja izvora terorizma i u potrebi izgradnje slobode shodno receptu i ideologiji...............Ovaj dokument međunarodne federacije novinara rekli bi smo rezultat je nekadašnjeg suočavanja međunarodne federacije novinara sa činjenicom aktuelnih ratnih događaja u svijetu a u cilju korekcije na profesionalnom ponašanju. Ovaj dokument upozorava i politiku i medije na važnost nadziranja rada vlade od strane javnosti, na važnost kritike aktualne globalne sigurnosti. Upravo stoga ovaj dokument nas podsjeća na obavezu poštivanja ljudskih prava i sloboda.


Međunarodni dokumenti

Etčke normative međunarodnog karaktera pripremeju i donose međunarodne novinarske asocijacije. Takve asocijacije danas aktivno djeluju na razini svijeta:
- Međunarodna federacija novinara (IFJ)
- Svjetski savez katoličkih novinara
U međunarodne asocijacije ubrajamo i nacionalne asocijacije:
- Evropska federacija novinara
- Konfederacija latinoameričkih novinara
- Savez arapskih novinara
- Unija afričkih novinara
- Konfederacija azijskih novinara...

Iz analize ovih međunarodnih dokumenata etičkog karaktera zaključujemo da međunarodne novinarske asocijacije imaju poseeban značaj u snislu njihove brige, s jedne strane za položaj novinara a sa druge strane u smislu njihove brige za primjenom profesionalnih kodeksa. Međunarodne novinarske asocijacije često ne postižu koncenzus, kada je riječ o pitanju utjecaja vlada i politika na medije. Naša analiza pokazuje da međunarodna federacija novinara ima znatan utjecaj u smislu njihove kritike pritiska vlasti i političara na medije ali i u smislu njihovog zalaganja za odbranu profesionalne nezavisnostiValja kazati da su ti akti temelj za izradu nacionalnih kodeksa. Iako je teško razlučiti koliki je utjecaj medija valja naglasiti da je IFJ važna da njeno djelovanje ima strateški karakter. Međunarodna asocijacija novinara je svjetska globalna asocijacija sindikata novinara, 1926.
Danas ona okuplja oko 500.000. aktivnih novinara iz 205 zemalja svijeta. Njeno središte je u Briselu. Ima važnu ulogu na međunarodnoj sceni. Njena funkcija ke borba za zaštitu i nepovredivost novinarske profesije. Bori se za socijalna prava novinara. Ciljevi djelovanja IFJ:
odbrana svjetske i profesionalne neovisnosti
stvaranje javnih i neovisnih sindikata novinara
prikupljanje i distribucija materijala od članica koje se tiču ljudskih prava, poboljšanja uvjeta rada i zapošljavanja novinara, novih tehnologija i td.
promoviranje profesionalne obuke i nastavak edukacije za novinare
IFJ svake godine organizuje svetski skup novinara na kojem se razmatraju pitanja sa posebnim osvrtom na urgentna pitanja koja se tiču rada novinara koji rade u regionima koji su zahvaćeni ratom, u zemljama u tranziciji.
2004.g. održan kongres u Atini na kojem su razmatrana pitanja koja se tiču rada novinara u Iraku, Palestini, Rusiji i Nigeriji i gdje se evindentiraju kršenja prava i sloboda novinara. Učesnici su iznijeli svoj zahtijev da veliki broj novinara koji su u zatvoru u Africi budu oslobođeni. Otvorena su pitanja odbrane medija, očuvanje, promoviranje demokratije.
Na sljedećem kongresu 2007.g. otvorena su pitanja globalizacije, pitanje profedionalnog rada novinara i medija u smislu očuvanja novinarske profesije.
Pitanja koja su razmatrana na ova dva kongresa upućuju na to da još uvijek postoje otvorena pitanja slobode novinarske profesije, ekonomije...Naš izbor analize dokumenata pokazuje da je veliki broj pitanja pitanja vezan za novinare i medije. Cilj je odbrana slobode i neovisnosti novinarstva, izgradnja demokratskog javnog života. Treba podržati ove konfederacije kako bi se dokumenti dogradili i proširili. Vrijeme 1952.-1971. je neplodno razdoblje kada je riječ o izgradnji ovakvih dokumenata. Nakon hladnog rata intezivira se rad.
Dobro je da su pravila definirana ali je važno i da se definiraju u praksi. Zaključujemo da je uloga novinara u svjetskom društvu važna. U tom smislu naglašavamo da naše novinarstvo slijedi rješenja koja nude međunarodni dokumenti etičkog karaktera odnosno dobre odgovore za aktuelna pitanja.
Savjest
Čovjek kao moralni subjekt prema određenom objektu gradi od materijala kojima raspolaže. Čovjek je kao moralno biće sličan je graditelju. Graditelj mora poznavati graditeljske zakone, mora imati proekat, mora na određenom mjestu u određeno vrijeme realizovati, proveti ga i ideje u stvarnost/praksu, mora u svakom trenutku poznavati graditeljske zakone. Čovjek kao moralo biće mora slijediti norme koje ga vode do savršenosti. On također ima i proekat u kojem je sadržana i izražena ideja o tome kakav on treba biti. On taj proekat mora realizovati i to ga obavezuje da tumači konkretne okolnosti u kojima se to mora desiti. U konkretnim okolnostima realiziramo lik koji smo izrazili. Savjest je čin koji mi u skladu sa našom bezuvjetnom težnjom za odbranu rasuđujemo kako u konkretnim okolnostima ostati vjeran sebi. Svakom moralnom djelovanju prethodi tumačenje. Ako tumačimo našu težnju za dobrom kako bi smo stvorili ideju kako želimo i trebamo biti. U ozračju te naše ideje tumačimo konkretne ideje u kojima se to treba desit. Naš cjeli život u kojem naš krajnji momenat, taj sud savjesti kao zadnji subjektivni kriterij našeg djelovanja. Savijest je ugrožana javnim mnijenjem. U svakom društvu nastojao je da onemogući biće da ono djeluje sa svojom savješću. Taj utjecaj može biti toliki da skroz umrtvi našu savjest. Više ili manje se stvaraju situacije raspoloženja kako bi se poništio trag slabosti savjesti. Savjest je ograničena i onemogućena društvom. Primjer: važnost odgoja
Čovjek bez odgoja nebi mogao da se kreće. Mi ljudi postakjemo od nezrelog zrela bića. Ta uloga slična je ženi koja pripomaže ređenju djeteta svakoj majci. Uloga društva je važna. Glavna je odgojanik a ne odgojitelj. Odgojenik je taj koji treba da razvija ove odgovornosti. Društvo ima važnost u procesu odgajanja. Svijest treba da pomeže društvu, drugi naqs podučavaju moralnom iskustvu, ono pomaže da zadržavamo svoje intelektualne sposobnosti. Sa obavezom savjesti se upoznajemo sa „moja savjest mi ne da da to učinimo“ savjest nas veže. Osobnost, mi ne možemo drugima nametnuti ono što osjećamo kao obavezu savjesti. Obaveza savjesti nas veže više nego bilo kakva materijalna snaga. Savjest nije fizička sila, ona pripada redu duha. Ona nas obavezuje prije i poslije moralnog čina. Ona nas nagrađuje i hvali ako smo učinili loše ili dobro. Obaveza savjest je nevidljiva ali je i izuzetno snažna. Religiozni ljudi je povezuju sa glasom Boga, koji postoji u svakom čovjeku. Postoji nešto u nama što nas usmjerava, osuđuje, kudi. Religiozni ljudi više cjene ljude sa savjesti. Postoje i oni koji shvataju da je savjest glas društva. Kako je onda moguće da se mi odupiremo nečemu što nam društvo nameće. Postoje i oni koji misle da je savjest glasom ljudske prirode koji nas vodi. Savjest obavezuje našu slobodu, veže je ali je ujedno utemeljuje, sloboda nije samovolja, ona je ograničena. Istina je izvor naše slobode. Neki filozofi kažu kako istina omogućuje našu slobodu – sloboda je na istini zasnovano djelovanje. Obaveza čovjeka je da slijedi svoju ispravnu svijest ako je odlučimo da slijedimo našu savjest.
Ljudsko dostojanstvo
To je osnovna ljudska vrijednost koja pripada čovjeku. Nije rezultat naših napora. Ona znači veličanstvenost i uzvišenost ljudskog bića u sebi. Ljudsko dostojanstvo je temelj svih ljudskih prava i obaveza. Svaki čovjek se prema svakom drugom mora odnositi sa samopoštovanjem. Nema poštovanja drugog bez poštovanja svog, tj. dostojanstva. To je uvjet. To ćemo očuvati ako se borimo protiv svih oblika otuđivanja čovjeka. Tu borbu moramo stalno voditi, nastojati očuvati svoju dosljednost.m Ne možemo pustiti da budemo čovjek raznih utjecaja. Protiv te opasne objektivizacije ljudske osobe me se borimo tako sto razvijamo svoju kritičku svijest, poštujemo druge, nastojimo biti aktivni sudionici društvenog života.



8. Značaj etičkih normi .
Proces izgradne sistema samoregulacije u BiH
Funkcije Nezavisne komisije za medije

Pitanje normiranja oblasti novinarstva je vrlo složeno pitanje i uključeje dvije vrste pristupa:
etički pristup
pravni pristup
S obzirom na ovo teško je odlučiti što je etički a što pravni jer se u oba pristupa koriste pojmovi tačnost, istinitost, blagovremenost, jasnost...Uz to artikulacija normi i jasnoća su veoma bliski pa se etička i pravna norma čest poistovjećuju. Ako se poslužimo statistikom kršenje normi onda ćemo se susresti sa činjenicom da uvijek kada je povijeđena etička norma povrijeđen je i zakon. Ako tako uzmemo statisiku suda o sankcijama kršenja zakona lako ćemo zaključiti da je ta sankcija ujedno i moralna izuzev slučaja nasrtaja na novinara, političkih pritisaka, u slučaju glupih pokušaja oduzimanja sloboda. Važno je pitanje i veze i odnosa zakonske i etičke norme. Etika kao nauka davno izdiferencirala svoj odnos prema zakonskoj normi čiji je donosilac i tumač država, kao i prema svojoj normi, etičkoj normi koju donosi sama profesija. U slučaju kršenja ili poštivanja zakonske nome brine sud a u slučajevima kršenja ili poštivanja etičke norme brinu organi profesije. To je dvostruko normiranje razumije se kao regulacija i samoregulacija. Etika novinarstva kao etika profesije važna je u svim društvima koja imaju demokratski sustav vlasti ali i u društvima koja samo tako sebe nazivaju ili to samo žele postati. Primjer je BiH, zemlja koja ima jasan cilj tj. stabilna demokratija i sloboda njenih građana, zato je neosporan značaj etičkih i pravnih normi.
Pravna znanost i etika saglasne su kako u pravim slučajevima odlučuje sud a u moralnim slučajevima odlučuje savjest. Ovo pravilo novinari treba da poštuju ali su oni počesto bliži etici nego zakonima. BiH kao društvo ima teško iskustvo rata kao i njeno novinarstvo zato je i za razumjeti zašto je naš put razvoja tako spor iako činimo ozbiljne korake ali je i naše društvo i novinarstvo opterećeno interesima zbog kojih je vođen rat. Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma pristupilo se izgradnji zakonskih i etičkih normi za sve oblasti pa tako i za novinarstvo. No taj proces teče pod pritiskom institucija Međunarodne zajednice i ta činjenica ima dvostruko značenje:
pomoć iz vana i spoljašnja intervencija
da je MZ kao autoritet u mirnom procesu razvoja BiH snažno insistirala na potrebi uvođenja najviših standarda kako bi se u okviru različitih djelatnosti pa tako i u dovinarskoj djelatnosti osigurao profesionalni rad i uvažavanje postijećih standarda.
Zapravo razvoj etike novinarstva u BiH odvija se osjudno i vrlo sporo a danas pod pritiskom tuđe pompći.

BiH u SFRJ
Etika novinarstva u doba SFRJ bila je označena na minimumom najviših standarda a snažno označena sa vrijednostima vladajuće ideologije. U vrijeme SFRJ imamo medijski informativni sistem kojeg obilježava ograničena i kontrolirana sloboda izražavanja. Kao što je poznato razlog je jednostavan. Komunistički režimi ne dopuštaju veliki stupanj ljudskih prava i sloboda niti se u vrijeme SFRJ u teoriji tome posvećivala pažnja. Transformacija tog sistema u demokratski bila je kratka. Bilo je to vrijeme disolucije SFRJ ali i vrijeme priprema za rat. U vrijeme trajanja rata bilježimo krah etike i novinarstva odnosno bilježimo odstupanja od načela novinarske etike. Rat i sloboda su nespojivi ali iskustvo rata osnažilo je novinare da odstupe od navika koje su sicali iz nužde. Ta promjena navika odbija se sporo. Činjenica je da je sve manje laži u medijima i u tom smislu je ostvaren napredak. Kada je riječ o odgovornom novinarstvu od Dejtonskog Mirovnog sporazuma pa nadalje evdentan je napredak pod pritiskom Međunarodne zajednice. Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma uvođenjem vojske i civilne komponente zahvaljujući pritisku MZ otpočinje proces uređivanja oblasti novinarstva u našoj zemlji. Taj proces se odvija više od jedne decenije ali jre važno da teče, da ima napretka ali i to da je uređivanje oblasti novinarstva snažnu podršku dala MZ i njene specijalizovane agencije (OHR, RAK, OSC... )
Kada govorimo o razvoju etike novinarstva u BiH treba se osvrnuti na pitanje etičnosti u novinarstvu s obzirom da su novinari i mediji bili podređeni interesima rata. Etika formuliše i obrazlaže norme dobrog i ispravnog ponašanja i u tom smijeru usmjerava djelovanje. Etika formuliše, obrazlaže i zahtijeva odnos da svoje ponašanje uskladimo sa etičkim normama. Njena je zadaća da artikuliše norme odnosno da usmjeri ponašanje na univerzalan način a to znači da univerzalnost proističe od samih normi koje proučava i za koje nas usmjerava etika i postavlja se pitanje ako su norme poznate i ako je poznato temeljno načelo istina, kako se desila pogreška?Kako se desilo odstupanje od odgovornog ponašanja iako je to temeljno načelo novinarske profesije?Odstupanja su ljudska pogreška. Odstupanje je značilo krah morala i etike. Te pogreške su nametnule i neizbježnost kontrole, samokontrole, regulacije, samoregulacije novinarstva. Ovo pitanje krije vrlo lagan osgovor a to je čovjek. Čovjek je odstupio od temeljnih načela i nije uvažio princip istine u odgovornosti. Rat u BiH donio je sa sobom niz posljedica i kada je riječ o odstupanju od odgovornog ponašanja a to je posljedica kraha slobode. Rat je proizveo uvjete prinude ponašanja a u funkciji oskrbljivanja lažne slobode. Tako je odstupanje od odgovornosti dovelo do genocida nad Bošnjacima. Ako je kod vojske agresora postojala bilo kakve etičke dileme onda su razriješene shodno političkim događajima rata.

U slučaju da je Amerika uključena u oružani sukob portparol Pentagona vagat će između dvije stvari:
1. njegova obaveza je da upozna novinare sa istinom stradalih žrtava
2. obaveza da osigura podršku javnosti podršku javnosti za oružani sukob u koji je uključena Amerika
Kada je riječ o BiH laž je temelj za agresiju i rat i toj laži doprinijeli su novinari i mediji. Srpski mediji su plasirali laž da vode rat koji je samo rat za njihovu slobodu. To nije bila istina. Prava istina je bila istina žrtve kojoj su oni razorili slobodu. Pokretači agresije na BiH plasirali su laž o ugroženosti jednog naroda, ideju o svojoj borbi za slobodu i to je laž. U vrijeme agresije i rata imamo pad poštivanja profesionalnih i etičkih standarda odsnosno odstupanja od odgovornosti. Laž o ugroženosti jednog naroda postala je dijelom kulture jednog naroda i taj segment je postao obrazac ponašanja. Intelektualci nisu dali doprinos otkrivanju i ometanju namjera agresora. Taj kod u ponašanju srpskog agresora ostavio je snažne posljedice na stanovništvo, na protivničku vojsku u različitoj mjeri. Kada danas iz kuta mira i otpora sagledamo proces uspostave mira i otpora na duži vremenski period raspoznamo da su institucije MZ insistirale da novinari i mediji promijene ponašanje i zabrane njihovog rada, sada nam je jasno da je to bila jedina djelotvorna mogućnost. Ova analiza pogreške kao posljedice stanja kulture i svijesti načinjena je s ciljem našeg osvrta na izgradnju etičkih normativa u postratnoj BiH u kojoj ključnu ulogu ima neovisni arbitar MZ.
Proces izgradne sistema samoregulacije u BiH
Stanje morala u zemljama koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije je različito ali možemo se složiti da je ono nezadovoljavajuće. Kada je riječ o BiH onda to stanje valja posmatrati u okviru društvene transformacije. Razlike postoje i u našoj zemlji i u drugim zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. S obzirom na razumjevanje etike kao takve, ponašanje ljudi, vrijednosti demokratije npr. etika u Sloveniji usmjerena na upotrebe temeljnog poštivanja demokratije potrebi izgradnje samoregulacije novinarske djelatnosti Ta praksa u Sloveniji slična je praksi u drugim zemljama članicama EU u Hrvatskoj je obilježena snažnim zahtjevima iz vana jer je Hrvatska u procesu pripreme ulaska u EU. Kad je riječ o BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji bilježi se napredak iako smo mi pod pritiskom da li da prihvatimo promjene za ili da nazadujemo. BiH prihvaća demokratski izazov i tu nema spora ali istina je i to da su u BiH prisutni nedemokratski interesi prisutni kod jednog naroda. Ovdje se sve dešava pod arbitražom socijalistučkih normativa su zastarjeli a oni građeni u ratu su neprihvatljivi tako da se novi donose pod pritiskom. Veliki je broj medija u ratu oformljen spontano i ta udruženja koja su oformljena poslije rata teško osigurava suradnju. Poticaji za donošenje akata samoregulacije generirani su zakonom. Visoki predstavnik je u skladu sa aneksom 10 i člana 5 zaključaka Bonske konferencije za implementaciju mira donio odluku o formiranju Nezavisne komisije za medije 1998. U ovo deklaraciji navedene su funkcije, cilevi, zadaci Nezavisne komisije za medije.
5 funkcija Nezavisne komisije za medije:
1)uspostavila je regulatorni režim na elektronske medije
Regulatorni režim u to vrijeme mogao uspostaviti samo spoljnom saradnjom.
Uspostava regulatornog režima je bio počatni impuls, odnosno najava uvođenja relativnog reda u oblast elektronskog medija.
2)uspostavila proseduru i sistem izdavanja licence
Nezavisna komisija za medije uspostavila je sistem izdavanja licence za elektronske medije što je također važno jer su ovdje mediji i novinari bili podređeni interesima koji su razvijeni u ratu. Zato je obaveza da se traži i dobije licenca značila obavezu obezbjeđivanja standarda odnosno promjenu ponašanja. Rat u medijima je predstavljao nasilje i anarhiju i stoga je važno što se uspostavila procedura odnosno obaveza preispitivanja pretpostavki osnutka i rada medija shodno profesionalnim i etičkim standardima. Važno je što je prvi put uspostavljena nezavisno donesena procedura mimo pritiska i što je takva nagovještavala promjene u ponašanju novinara i medija odnosno promjenu u smislu njihove kulture i njihove navika stečenih u ratu.
3)izradila kodekse za elektronske medije
Nametnula je Nezavisnu komisiju za medije. Ovaj nam je kodeks važan jer je on agens promjene stanja u BiH nakon rata.
4)Obavila funkciju arbitraže nadzora u izricanju sankcija ili mjera za nepoštivanje pravila
Važna je jer su i u 1995., 1996. pogotovo u vrijeme rata djelovali brojni prekršioci. Sjetimo se dvoice novinara činili velike prekršaje, to su Risto Džogo i Smiljko Šagor.
5)Izricala, uradila i nametnula i druge kodekse djelovanja
Kod novinara Srba to je značilo lažni ratno-puškački pristup obavljanju ovog posla kako bi se potvrdio svoj patriotizam i osigurala svoja sloboda. Tako su novinari Srbi kako oni kažu bili dijelom vojske koja ubija, progoni ljude u cilju ne stvaranja velike Srbije već potvrde pariotizma a njihov patriotizam je bio kvazipatriotizam a sloboda nesloboda. Teško je zaključiti da se odbrana od agresije vodi u funkciji odbrane slobod, prava na slobodu i život. Na primjeru ovih novinara vidimo značaj samoregulacije novinara na čemu je insistirala Nezavisna komisija. To je potvrda važnosti funkcije koju je imala i uspješno obavila Nezavisna komisija za medije.